RODITELJI uvijek imaju nabolje namjere kada je riječ o odgoju, no ponekad je zaista teško razlučiti koje su to najbolje namjere kojima svom djetetu možete omogućiti doista najbolje za njegov razvoj. Svako je dijete različito i sve su njihove faze različite. Zato se roditelji često lome oko brojnih savjeta na koje nailaze jer dobar savjet za jednu dob nije dobar savjet za neku drugu dob, odnosno fazu. 
 

Tu možemo navesti mnogo primjera - od toga je li dobro ostaviti bebe da plaču do toga činimo li dobro djeci ako ih kažnjavamo tako da ih pošaljemo u njihovu sobu. 
 

Znanost zato donosi neke odgovore koji razotkrivaju što se događa s djetetovim mozgom, odnosno njihovim emocionalnim razvojem tijekom nekih pogrešnih koraka koje roditelji čine misleći da time svom djetetu čine najbolje. 

 

Počnimo od onih prvih malih zabluda kada beba dođe kući. Bebe plaču. Bebe se ne znaju drugačije izraziti nego plačem, a roditelji starijih generacija znaju istaknuti kako će beba ako budete skakali na svaki njen plač, početi manipulirati vama. E pa neće, kažu moderni znanstvenici! 
 

Bebi u trenutku plača nešto treba, i ako nije očito da je treba premotati ili nahraniti, onda je svakako treba uzeti u ruke i pokazati joj da ste tu. Mozak bebe koje roditelji tješe svojim prisustvom već u prvim danima počinje svoj zdravi razvoj ka djetetu s boljim socijalnim, emocionalnim i moralnim karakteristikama. 

 

Reagiranjem na plač bebin mozak će brže usvojiti pojam svjesnosti, a blizina roditelja u bebinu će mozgu brže utjecati na razvoj neurona zaduženih za emocije. 

 

Dodirivanjem, maženjem i nanašanjem beba će prije naučiti kako se utješiti te će iz toga u kasnijem periodu proizaći djetetovo znanje na koji način riješiti svoj vlastiti stres i pokazati empatiju. Lakše i brže će potražiti roditeljev zagrljaj od djeteta koje će se, nenaviknuto na maženje, duže smirivati samo. 
 

Na razvoj potrebnih socijalnih vještina, a koje podrazumijevaju i razvoj emocionalne inteligencije, jako utječe druženje s vlastitom generacijom. Zato, unatoč tome što mnogi roditelji misle da će njihovom djetetu biti bolje ako ga što duže čuvaju roditelji, bake ili dadilje, time zapravo poprilično sputavaju djetetovu inteligenciju jer djeca uče na primjerima drugih, ne toliko starijih, već kroz igru s drugom djecom. Zato su i vrtići i javni dječji parkovi uvijek bolja solucija od teta čuvalica i zatvorenog dvorišta. 

 

No to ne znači da se iz djetetova odgoja moraju isključiti druge "velike" osobe. Znanost naime kaže da ako se o djetetu brine više različitih odraslih osoba - tetke, stričevi, djedovi, ujne... njihova različita iskustva, odnosno različit pristupi omogućit će mu bolje i brže razvijanje inteligencije.
 

Usred gomile različitih savjeta, moderan roditelj je više nego ikada zbunjen - mora li poslušati svoje srce, svoj instinkt ili će slušati savjete drugih. Znanost potvrđuje da su bebe koje su od najranije mladosti bile mažene i pažene izrasle u inteligentniju i općenito bolju djecu. Dodir i blizina roditelja pokazuju među ostalim i njihovu spremnost na suradnju i poticanje, pa će beba znatno ranije početi shvaćati kako biti samostalniji uz uvijek prisutnu pomoć roditelja.