Izvješće pravobraniteljice otkriva kaos u zdravstvu: "Zdravlje ne smije biti privilegija elita"
Foto: FAH, Index
VEĆ MJESECIMA svakodnevno slušamo o tome kako sve više liječnika odlazi iz Hrvatske. Poznato je da su se na taj korak odlučili nezadovoljni uvjetima rada, glomaznom administracijom i, po njihovu mišljenju, premalim plaćama. No, postoji i druga strana medalje o kojoj se mnogo manje govori – jesu li i u kojoj mjeri zdravstvenim sustavom i radom liječnika zadovoljni pacijenti? Sudeći po Izvješću Pučke pravobraniteljice za 2015. godinu u „zdravstvenom lancu“ je jako mnogo karika koje škripe.
Prošle je godine na adresu pučke pravobraniteljice Lore Vidović stiglo 178 pritužbi građana koje su se odnosile na djelovanje strukovnih udruga u zdravstvu, rad doktora medicine i medicinskih sestara, nemogućnost ostvarivanja zdravstvene usluge, probleme pri naručivanju pacijenata, probleme zauzetosti termina pregleda, načina liječenja i loše uvjete u zdravstvenim ustanovama. Pučkoj pravobraniteljici obraćali su se pacijenti kojima je otežano ili uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu radi priziva savjesti liječnika, ali i liječnici koji smatraju da određen broj njihovih kolega zloupotrebljava pravo na priziv savjesti kako bi izbjegli obavljanje određenih medicinskih zahvata.
Iako nezadovoljni, u većini slučajeva građani nisu znali kome se trebaju pritužiti pa ih je o tome, poručuje pravobraniteljica, potrebno bolje i sustavno informirati. No, kada je riječ o informiranju pacijenata, umjesto unapređenja, napravljen je još jedan korak unatrag pa se tako, nakon punih 17 godina rada, ukida itekako potrebno Savjetovalište za pacijente, o čemu smo nedavno izvijestili.
I dok se bolesnim građanima informacije daju na kapaljku, u isto se vrijeme javno zdravstvo sve više izlaže tržišnim principima. Time se, upozorava pravobraniteljica, otvaraju vrata brojnim neželjenim posljedicama koje posebno pogađaju najosjetljivije društvene skupine - stare, siromašne ili teško bolesne, dovodeći ih u nepovoljniji položaj u situacijama kada im je podrška društva najpotrebnija.
„Zakonom zajamčeno sveobuhvatno pravo na obaviještenost pacijenta u našem je zdravstvenom sustavu svedeno na puku formalnost. U praksi se obrazac informiranog pristanka potpisuje još u čekaonici, prije pacijentovog prvog susreta s liječnikom i dobivanja informacije o preporučenim postupcima, njegovim učincima i dostupnim alternativama. Kako sustav privatiziranoga zdravstva osigurava mogućnost dijaloga i potrebnu detaljnu informaciju onima koji takvu zdravstvenu zaštitu mogu platiti, ovakav postupak može voditi diskriminaciji, jer manje obrazovani ili siromašni pacijenti ostaju bez razumljive informacije o svom zdravstvenom stanju, tijeku i mogućim postupcima liječenja“, upozorava pravobraniteljica Vidović.
Da su pacijenti doista slabo informirani o svom položaju i pravima potvrđuje i činjenica da većina hrvatskih građana nema pojma da u Hrvatskoj još uvijek zakonom nije propisano učinkovito pravno sredstvo za zaštitu prava pacijenata.
Upravo na taj alarmantan problem nedostatka pravne zaštite pacijenata pravobraniteljica ponovo upozorava u svom Izvješću za 2015.
„Zakon propiše učinkovito pravno sredstvo za zaštitu prava pacijenata!“
„Ustavni sud je Odlukom U-I- 4892/2004 iz 2008. ukinuo članak 35. Zakona o zaštiti prava pacijenata i ocijenio da pritužba nije pravno sredstvo kojim bi pacijent na djelotvoran i efikasan način mogao ostvariti ustavno zajamčeno pravo na zdravstvenu zaštitu, budući da odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi povodom pritužbe nema obvezu donijeti pojedinačni akt koji bi mogao biti podvrgnut sudskoj kontroli zakonitosti. Međutim, učinkovito pravno sredstvo za zaštitu prava pacijenata još uvijek nije propisano zakonom“, upozorava pučka pravobraniteljica.
Njena preporuka Ministarstvu zdravstva je da zakonom propiše učinkovito pravno sredstvo za zaštitu prava pacijenata, sukladno odluci Ustavnog suda; „Liječnik propisuje antibiotike napamet, bez pregledavanja pacijenta i tako iz godine u godinu. Pacijent leži u kući nepokretan, liječnika se poziva mjesecima da ga dođe obići radi pogoršanja stanja a on uporno odbija i propisuje lijekove bez dolaska i pregleda. Kada dođe do najgoreg nitko više ne može pomoći“, navodi se u izvješću pravobraniteljice.
Nezadovoljstvo propisanom terapijom, nepravodobnim početkom radnog vremena ordinacija, nejavljanjem na telefon….
U uredu pučke pravobraniteljice zaprimili su i pritužbe kojima se ukazivalo na moguće propuste u radu i nepravilnu primjenu propisa od strane HZZO-a te na neodgovaranje na telefonske i e-mail upite.
„Županijska povjerenstava za zaštitu prava pacijenata uočila su probleme zbog neprimjerenog ponašanja zdravstvenih radnika, neadekvatno pruženih medicinskih usluga, odnosno nezadovoljstvo propisanom terapijom, nedostatcima u opremi zdravstvenih ustanova za teže pokretne pacijente, nepravodobni početak radnog vremena ordinacije, nejavljanje na telefon i druge“, navodi pravobraniteljica. Nezadovoljni građani su joj se obraćali i stoga što nisu mogli ostvariti pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje, nisu bili dovoljno upoznati s uvjetima ugovorene police dopunskog zdravstvenog osiguranja, odnosno načinom raskida ili obnavljanja, smatrali su da im nije pravilno utvrđen uzrok privremene nesposobnosti za rad, da im je neosnovano utvrđen prestanak privremene nesposobnosti, isticali su predugi rok u kojemu nije riješena njihova žalba protiv prvostupanjskog rješenja HZZO-a, smatrali su da je naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti utvrđena u pogrešnom iznosu, da je izvršena dentalna usluga uz doplatu bez suglasnosti i bez izdavanja računa te zbog učestalih kontrola bolovanja za koja, tvrde, nije bilo osnove.
„Tijekom 2015. nastavili smo zaprimati pritužbe razočaranih građana sporom administracijom, nedostupnošću besplatnih telefonskih linija HZZO-a, te nezadovoljnih (ne)informiranjem od strane službenika HZZO-a, zbog čega je preporuka Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da osigura dovoljan broj djelatnika za zaprimanje i obradu upita građana, osobito za komunikaciju putem telefona i elektroničke pošte, kao i za komunikaciju s građanima starije životne dobi i slabijeg imovnog stanja“, poručuje pučka pravobraniteljica.
„Zdravlje ne smije postati privilegija društvenih elita!“
S obzirom da siromaštvo, neadekvatna prehrana, neprikladni radni uvjeti i nezdrav način života izravno doprinose i razvoju bolesti, sve je očitija povezanost životnog standarda i zdravstvenog stanja pojedinca, što, upozorava pravobraniteljica, bogatije slojeve društva stavlja u povlašteni položaj.
„Prema zaključcima Komisije za socijalne determinante zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, nezaposlenost, rad na radnim mjestima s povećanim štetnim utjecajem i nedostupnost zdravstvene zaštite uvelike doprinose zdravstvenoj nejednakosti stanovništva, što ukazuje na moguću diskriminaciju u području zdravlja po raznim osnovama, a ne samo temeljem imovnog stanja.
Odredivši RH kao socijalnu državu, Ustav jamči i pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom. Uz obvezu poštivanja ustavnog načela jednakosti pred zakonom i zabrane diskriminacije, ZoZZ proklamira sveobuhvatnost, kontinuiranost i dostupnost kao neka od svojih temeljnih načela. Istovremeno, javno se zdravstvo sve više izlaže tržišnim principima, čime se otvaraju vrata brojnim neželjenim posljedicama koje posebno pogađaju najosjetljivije društvene skupine - stare, siromašne ili teško bolesne, dovodeći ih nepovoljniji položaj. Kako bi se to izbjeglo, a država pokazala odgovornost za zaštitu i očuvanje najviše moguće razine zdravlja stanovništva, u najavljenoj reformi zdravstvenog sustava potrebno je osnažiti poziciju javnog zdravstva, vodeći računa da zdravlje ne smije postati privilegija društvenih elita“, poručuje pravobraniteljica.
Smatra da se prepuštanje određivanja zajamčene razine zdravstvene zaštite volji zakonodavca čini nedostatnim, te tvrdi da je potrebno razmotriti uvođenje snažnijeg, ustavnog jamstva na najvišu moguću razinu zdravlja, koja se u međunarodnim dokumentima definira i kao pravo na zdravlje.
Iako je i prošle godine nastavljen trend relativno malog broja pritužbi na diskriminaciju u području zdravlja, koje obuhvaća zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje te diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja, pravobraniteljica smatra da na taj mali broj pritužbi utječe delikatnost odnosa liječnika i pacijenta, uz strah od posljedica do kojih bi moglo dovesti prituživanje.
„Sustav koji liječnicima dopušta da istovremeno, osim u sustavu javnog zdravstva, sklapaju poslove u zdravstvenoj djelatnosti za svoj račun, otvara pitanja sukoba interesa!“
Osim otvorenog pitanja sukoba interesa pod znakom upitnika je, tvrdi pravobraniteljica, i dostupnosti te kvaliteta usluge koju takav liječnik pruža u okviru javnog zdravstva.
„Angažiranost iste osobe u oba sustava, nameće pitanje utjecaja privatnih/financijskih interesa na donošenje odluka o tijeku liječenja, objektivnost, nepristranost i transparentnost, kako u dijagnostici, tako i u načinu liječenja. Takvo preplitanje javnog i privatiziranog zdravstva kroz osobu liječnika, opet posebno teško pogađa osobe slabijeg imovnog stanja. Nedostatak liječnika, o kojem se sve više govori, također utječe na kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite. Prema neslužbenim podatcima, u Hrvatskoj nedostaje čak 250 timova zdravstvene zaštite, od čega 124 tima u primarnoj, što dodatno problematizira pitanje dostupnosti i kvalitete, ali i moguće diskriminacije u području zdravstvene zaštite. Pritom, mreža nije popunjena u djelatnosti pedijatrije, ginekologije, stomatologije, njege u kući, školskoj medicini te patronaži. Takva situacija posebno pogađa stanovništvo ruralnih krajeva, manjih mjesta i otoka“, upozorava pravobraniteljica.
„Po smrtnosti od zloćudnih bolesti pri samom smo vrhu među europskim zemljama“
HZZO ne raspolaže službenim podatcima o listama čekanja, međutim, pravobraniteljica upozorava da ozbiljnost problema pokazuje u medijima popraćen slučaj pacijenta koji bi zbog operiranog tumora na malom mozgu trebao svake godine ići na medicinsku rehabilitaciju.
„Iako je na zadnjoj medicinskoj rehabilitaciji bio 2011. godine, a liste čekanja se formiraju za tri godine unaprijed, nova mu je odobrena tek u 2020. godini. Unatoč uloženoj žalbi, tek nakon medijske prezentacije slučaja i uz ukazivanje na nedostatne kapacitete, termin mu je pomaknut na sredinu 2017. Oboljeli od rijetkih bolesti, kojih je u RH registrirano oko 400, posebno su osjetljiva skupina koja se često susreće s problemima organizacije liječenja i dostupnosti terapije. Osim što predugo čekaju na terapiju, često ostaju bez potrebnih lijekova jer ih bolnice, zbog skupoće, ne mogu financirati iz svojih sredstava. Lijekovi za rijetke bolesti, tzv. lijekovi siročad, su zbog malog broja pacijenata skupi, a tvrtke koje ih proizvode zbog malog tržišta često nisu zainteresirane za njihov plasman u Hrvatsku.
Novija i učinkovitija generacija lijekova pacijentima je u velikom broju slučajeva nedostupna. Način i standard liječenja zloćudnih bolesti ovisi o financijskim mogućnostima bolnica što, osim što ugrožava temeljna načela zdravstvene zaštite, izravno utječe i na iznadprosječnu smrtnost od zloćudnih bolesti, prema kojoj smo pri vrhu među europskim zemljama“, upozorava pravobraniteljica.
Navodi kako je, prema podatcima Klinike za kožne bolesti KBC Sestre milosrdnice, broj dijagnosticiranih slučajeva melanoma u RH na razini europskog prosjeka, ali stopa smrtnosti je veća za čak 50 posto. Tome, tvrdi pravobraniteljica, doprinosi i protokol prema kojem se nova, moderna i učinkovitija terapija propisuje tek kada izostane pozitivna reakcija na standardnu, ujedno i manje učinkovitu.
„U takvim se uvjetima stanje bolesti u pravilu pogoršava, pa su i izgledi za izlječenje manji, a negativni učinak neučinkovite terapije i pogoršanje zdravstvenog stanja u konačnici povisuju sveukupne troškove liječenja po pacijentu. I dalje nije jasno zašto troškovi liječenja reumatoidnog artritisa tzv. skupim, biološkim lijekovima u prvoj godini terete sredstva bolnice koja ih je dužna i nabaviti, dok se za liječenje nekih drugih bolesti skupi lijekovi od početka osiguravaju na teret sredstava HZZO.
Izostanak legitimnog cilja kojim bi se opravdalo sporno razlikovanje predstavlja diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja. Kako bi se ona izbjegla, oboljelima čije se bolesti liječe tzv. skupim lijekovima potrebno je osigurati pravovremenu dostupnost terapije pod jednakim uvjetima“, poručuje pravobraniteljica.
Neki liječnici zloupotrebljavaju pravo na priziv savjesti
„Priziv savjesti pravo je koje je utvrđeno Rezolucijom 1763 Vijeća Europe i kao takvo implementirano je u gotovo sve strukovne zakone koji reguliraju ovo područje, uz izuzetak Zakona o primaljstvu, a omogućuje zdravstvenom djelatniku da odbije pacijentu pružiti medicinsku uslugu zbog svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, pod zakonom propisanim uvjetima. Međutim, pritužbe koje su pristigle ukazuju kako se ovaj institut ponekad koristi i radi izbjegavanja obavljanja određenih medicinskih postupaka, primjerice u ortopediji. Također, nije propisan postupak i način obavještavanja pacijenta, ali i nadređenog, odnosno poslodavca, o odluci na priziv savjesti te način upućivanja pacijenta drugom liječniku iste struke, a posebice rokovi kojih se pritom potrebno pridržavati s obzirom na medicinske indikacije, što sve otežava, a ponekad i onemogućava pružanje pravodobne zdravstvene usluge“, upozorava pučka pravobraniteljica.
Smatra da bi, kako bi se izbjegle zlouporabe, Ministarstvo zdravstva i zdravstvene ustanove trebale voditi registar zdravstvenih radnika koji su izjavili priziv savjesti. Potrebna je, tvrdi, i sustavna kontrola zdravstvenih djelatnika u pridržavanju zakona. Preporuka pučke pravobraniteljice Ministarstvu zdravstva je da donese naputak o načinu postupanja u slučajevima priziva savjesti zdravstvenih djelatnika te osigura kontinuirani nadzor nad njegovim provođenjem.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati