Ilustracija: Shutterstock

IAKO turistička sezona u Hrvatskoj traje kratko, ožiljci koje na sezonskim radnicima ostavlja iživljavanje bahatih gostiju i poslodavaca mogu biti itekako dugotrajni. O tome što sve doživljavaju i proživljavaju sezonci, koji trbuhom za kruhom pristižu na obalu iz svih krajeva Hrvatske, progovorila je očajna žena iz Istre koja je na adresu Udruge BaBe poslala alarmantan mail u kom tvrdi da se prava i dostojanstvo sezonaca, koji rade na hrvatskom priobalju, najgrublje krše. Sudeći po onome što navodi, po bahatosti prednjače ugledni sudionici raznih stručnih skupova, kongresa i seminara, koji, blago rečeno, vrijeđaju zaposlenike hotela.

„Znate li što sve sezonski djelatnici doživljavaju na svojim sezonskim poslovima za mizernu plaću. Primjera radi, navodim silne seminare i kongrese na kojima se učesnici opijaju do besvijesti i vrijeđaju personal. Npr., „Kongres psihijatara Hrvatske u Rovinju“, gdje naš čuveni psihijatar komentira dolazak spremačica u spavaonicu riječima : „Evo, dolaze kurve“, ili kad učesnik kongresa recepcionerki kaže: „Puši mi kurac“, ili kad djelatnica MUP-a, pri odlasku iz hotela, zaveže kanister od 2o litara vina koje su tu noć pili, za svoj kofer i vuče iz hotela, ili kad predsjednica jedne Udruge pravnika hvata konobara za spolovilo i slično. Pitam nadležne da li će ovi naši mladi ljudi, trenutno sezonski zaposleni na našem priobalju i narednih sezona raditi za mizernu plaću ili će se odlučiti za odlazak u inozemstvo? Da li poslodavac tim djelatnicima daje dodatak na uvrede i poniženja od gostiju na radnom mjestu (npr. djelatnici gradske čistoće imaju dodatak na prljavštinu i eventualnu zarazu)? Nisu li takva poniženja i vrijeđanja udar na psihu i dostojanstvo radnika na čiji račun tajkuni izvlače ogroman profit“, piše Istrijanka koja je u stalnom poslovnom kontaktu sa sezoncima, čija su iskustva, tvrdi, iz godine u godinu sve potresnija.

Kontaktirali smo ju, no, kako ne bi ugrozila vlastiti posao, inzistirala je na tome da ostane anonimna. Ni njeni kolege, koji su trenutno zaposleni na sezonskim poslovima u ugostiteljstvu, nisu željeli o svojim problemima javno progovoriti strahujući da će izgubiti i taj, iako stresan i slabo plaćen, ali jedini posao koji u Hrvatskoj trenutno mogu pronaći.

S obzirom da se iz pisma može zaključiti da su se nemili događaji zbili u Rovinju, komentar smo zatražili i od Marine Cvitić, predsjednice odbora za turizam Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD).

„Pod utjecajem alkohola kočnice popuste, pa se i doktori i pravnici znaju ponašati neprimjereno!“

„Iz pisma je vidljivo da se radi o Rovinjskoj Maistri, međutim, iako tamo djeluju dva sindikata i Radničko vijeće, navedeni radnici kojima se to dešavalo nikada se nisu požali ni sindikatima ni Radničkom vijeću koji su veoma aktivni u ovom Društvu. Činjenica je da tzv. kongresi i simpoziji znaju biti sve samo ne to i činjenica je da pod utjecajem alkohola kočnice popuste, pa se i doktori i pravnici znaju ponašati neprimjereno. Međutim, radnici se zaista imaju u takvom slučaju kome obratiti -radničkom vijeću, sindikatima, odgovornoj osobi za zaštitu dostojanstva kod poslodavca, no toga nije bilo, što ne znači da se takvi stvari nisu dešavale. Međutim mi za njih ne znamo“, kaže Cvitić. Smatra da je vrlo vjerojatno da više slučajeva, poput ovih iz pisma Istrijanke, ima kod manjih poslodavaca, u kafićima, gdje se, tvrdi Cvitić, posebno od mladih radnica traži da se oblače "oskudno", da odijevaju kratke suknjice i košulje s dubokim dekolteom, a sve kako bi privukle mušterije. Tada se, kaže naša sugovornica, pod utjecajem alkohola, znaju dešavati neprimjerene stvari, gdje se radnice nemaju kome obratiti, stoga, ma koliko im novac bio potreban, nerijetko daju otkaz, jer ne mogu više tolerirati takvo ponašanje gostiju.

Zbog profita maksimalno iskorištavaju radnike - Sobarice čiste po 30 soba u smjeni

„Ono što nije karakteristika samo za sezonske, već i za stalne radnike, jest nepostojanja standarda, zbog čega u nekim objektima sobarice moraju očistiti i preko 30 soba u jednoj smjeni, konobari imaju i preko 40 gostiju za uslužiti, u cilju stvaranja što većeg profita za gazde, radnike se iskorištava do zadnjeg atoma snage. Zbog takvih teških uvjeta rada, rijetko se oni iznad 50 godina javljaju za sezonski rad, ne zbog toga što ih nije volja raditi, kako se često čuje u komentarima, već zato što ne mogu zadovoljiti zahtjevima poslodavca“, upozorava Cvitić.

Ističe kako poslodavci sezonskim radnicima nerijetko daju ugovore o radu na samo 15 dana ili mjesec dana, pa ih potom produžavaju, zbog čega su mnogi sezonci cijelo vrijeme na probnom radu te moraju šutjeti i raditi i po 14 sati na dan, jer im se u protivnom neće produžiti ugovor.

„Obzirom da nema dovoljno sezonskih radnika iz redova domicilnog stanovništva, sezonce dovoze iz drugih krajeva Hrvatske, a rijetki su poslodavci koji im pružaju adekvatan smještaj. Naime, obzirom na cilj da se ostvari što veći profit, sav raspoloživi smještaj, u koji se može primiti goste, iznajmljuje se, a sezonci se smještavaju u barake ili u neki drugi neadekvatan smještaj gdje 10-tak radnika koristi samo jedno kupatilo“, tvrdi Cvitić.

Na problem nedostatka sezonskih radnika nedavno je upozorio i predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, Bruno Bulić koji je za nedostatak sezonske radne snage okrivio Hrvatsku udrugu poslodavaca i Ministarstvo turizma.

"Hrvatska udruga poslodavaca je odgovorna za ovu situaciju jer bi htjeli imati radnike koliko njima treba, kada treba i po cijeni koju oni odrede. To tako ne ide. Robu kupuju po tržišnim cijenama pa će tako morati plaćati i radnike. Odgovorno tvrdim da je hrvatski turizam tvornica invalida", rekao je Bulić, prozivajući poslodavce za nedostatak socijalne odgovornosti.

„Oni koji tvrde da za konobare,kuhare, slastičare uvijek ima posla – lažu!“

„Plaće sezonskih radnika su niske, a sezonski rad traje kratko, svega 3 - 4 mjeseca, te prihodi zarađeni u sezoni ne omogućavaju sezonskom radniku egzistenciju tijekom čitave godine. Stoga se opravdano postavlja pitanje zašto slati djecu u škole za konobare,kuhare, slastičare, kada nakon završetka školovanja neće imati posao tijekom cijele godine. Oni koji tvrde da za takav kadar uvijek ima posla – lažu! Posla ima, ali samo 3 do 4 mjeseca, a živjeti se mora 12 mjeseci u godini. Država kroz zakone treba postaviti takve okvire da se daju olakšice onim hotelijerima koji rade cjelogodišnje poslovanje, a kategorizaciju hotela treba vezati uz broj stalno zaposlenih radnika. Samo tako i samo tada će svi radnici u turizmu biti "gopoda" koja će služiti "gospodi" i samo tada će roditelji svoju slati djecu da se školuju za kuhare, konobare i ostala turistička zanimanjima. U protivnom, ti su radnici "sluge", ali ne gostima, već sluge svojim gospodarima koji će učiniti sve da svojim vlasnicima svake godine osiguraju sve veći i veći profit“, upozorava sindikalistica.


Sezonske radnike koji su, radeći pošteno svoj posao, doživjeli traumatična iskustva, poziva da se obavezno jave Radničkom vijeću i Sindikatima koji će, kako kaže, pronaći način da zaštite njihovo dostojanstvo. Ako ste iskusili mračnu stranu sezonskog rada i o tome ne želite šutjeti, javite nam na e-mail desk@index.hr.