Foto: 123rf

NARAVNO, nije važno kojeg su spola, ali ipak - dječaci i djevojčice uvelike se razlikuju još od malena, a da bismo saznali koje su to tipične razlike pitale smo vas i evo stigli su odgovori s jednim zajedničkim nazivnikom - život s dečkima prilično je mokar - što od gomile pusa, a što od njihovog pi-pija :D

1. "Imam četiri dječaka. Oni su grubi, zaigrani, moje male štetočine. Njima je ultra zabavno sve što ima veze s kakicom, misle da je super zabavno prditi i podrigivati u javnosti i potpuno im je normalno za vrijeme jela izvlačiti najgadljivije teme. Ali oni su dečki i puštamo ih da budu baš to jer kada odrastu već će znati kada stati s tim svojim malim gadarijama. Uostalom, imaju oni i onu drugu, nježniju stranu - prepunu pusu i zagrljaja.", napisala je mama Andrea.

2. "Moj četverogodišnjak je trenutno Lego fazi. Majko mila gdje tih legića sve nema. Nema dana kada ne nagazim barem na jednu kockicu, stalno se brinem da mlađe dijete ne proguta jednu od njih, odlazim na posao s legićima u torbi, i s obzirom da su kocke stalno rastavljen još uvijek ne mogu pokopčati u čemu je onda čar tih skupih kockica? Jer, nije da su one sastavljene, ali pazite sad! - on uvijek zna čemu koja mini kockica pripada!", začudila je mama Nikolina.

3. "Da nemam sina nikada ne bih znala tako detaljnu razliku između građevinskih strojeva, kamiona, bagera i ostalih "muških" stvari", veselo je odgovorila mama Katarina.

4. "Zapanjujuće kako su dečki uvijek jako glasni, ali kada su povrijeđeni iznutra, kada ih nešto boli, kada su uplašeni, odjednom su tihi kao bubice i stoički trpe bol. Bilo je stvarno zapanjujuće kada sam to shvatila i vjerujte mi - od tada najviše volim kada skaču i viču!", priznala je mama Kristina.

5. "Nikada sam mislila da ću u životu toliko mnogo puta morati reći tu slavnu rečenicu: "Molim te izvadi ruke iz svojih gaća!", nasmijala nas je mama Ivana.

6. "Kako majka 5. godišnjeg sina moram reći da sam vrlo ponosna na svog sina i njegovu privrženost ljudima koje voli. Za njega je mama centar svijeta, i iako znam da to neće tako biti i kada odraste, svejedno želim da to još dugo ostane tako. Isto se tako divim njegovoj iskrenosti. Kod njega nema muljanja, nema zamuckivanja kada nešto želi - što želi kaže jasno i glasno i iako se nama nekada ne svidi baš sve što on želi, on stane, izbaci svoje argumente i ode za svojom željom. To je divna odluka malog promišljenog bića", pohvalila se i mama Karla.

7. "Moje je djetinjstvo bilo puno lutaka i tihe igre, a moje majčinstvo.... sušta suprotnost. Po cijele dane mi smo superheroji koji se bacaju ukolilo, mlate, lupaju i viču, što je okej, njemu treba takva živa igra, ali jedno sam naučila - dugački laseri za njegovu igru više nemaju što tražiti u kući jer će nam stradati svaka krhka stvar koju imamo!", otkrila je to mama Lela.

8. "Pitate za nešto što samo mame dječaka znaju? Jedino što mi pada na pamet je kaos i buka od koje često ne čujete ni svoje misli. Ili da ne znate kako je moguće da vam u jednom trenu dođe da skočite s balkona od muke, a već ga u drugom grlite i smijete se skupa s njim.", zbunjena je mama Erika.

9. "Čini mi se da više ne znam komunicirati s normalnim ljudima jer uz moja dva sina od 3 i 4 godine jedino što po cijele dane govorim je: "Ne tucite se!; Prestanite skakati po kauču!; Prestanite!", ali kada se jednom konačno izmore i poslušaju me, onda su divni i predivni!", iskrena je bila mama Barbara.

10. "Jako mi je zabavno što je moj sin kao mlađi bi doslovno cijepljen protiv bolova - padao je skakao, udarao se, ali tu negdje oko pet i pol godina konačno je postao svjestan da udarci bole i sada kao da nadoknađuje protekle godine bez suza, odjednom plače za svaku ma i najmanju bol.", napisala je mama Jana.

11. "Moj dječak je od malena bio malo drugačiji od drugih. Čini mi se kao da je rođen da bude džentlmen prema svima. I sada je u razredu glavni kada nekoga treba utješiti ili obraniti pa je tako i naša mlađa kćer jednostavno navikla da će je brat uvijek štiti od drugih. No, iako je on možda baš očiti džentlmen, primijetila sam i kod drugih dječaka da se baš vole umiješati kada god je nekome potrebna zaštita. Valjda im je to u krvi.", otkrila je mama Lidija.

12. "Mislim da svaki roditelj muškog djeteta jako rano nauči da baš svaka stvar koju oni prime u ruke može postati neko malo oružje za igru, a gdje god da se nađu - u trgovini, kod doktora, u crkvi... odmah pronađu neki poligon za svoju igru", mišljenja je mama Ana.

13. "Imam tri sina od 3,5 i 9 godina i ako postoji nešto sto simbolizira te male muškarce to je gomila njihove pišaline. Pa oni su kao mali psići - čim jedan piški odmah i druga dvojca baš sada moraju, ali dobra je stvar što, kada negdje idete, to mogu napraviti gdje god naiđu na komadić trave ili neko drvo.", posve iskreno napisala je i mama Alenka.

14. "Ako moji sinovi od 7 i 10 godina ne shvate uskoro što žele biti kada odrastu suptilno ću im predložiti da postanu majstori zvuka jer njihovo oponašanje nema premca - bilo da oponašaju avion, čajnik, rakete, što god. Ili neka budu kaskaderi jer njihova koordinacija prilikom namjernih padova stvarno je izuzetna. Ili kolekcionari! Pa nema dana da im iz džepova ne vadim šake kamenja, puževa, slomljenih dijelova autića! Ponekad se doduše brinem hoće li se ikada moći normalno integrirati u društvu kada odluče ne oprati svoje zube, kada su prljavi od glave do pete, ali taman kad pomislim da me stvarno nekada sram biti s njima u javnosti, oni se skockaju, uvale mi se u krilo i daju mi najšarmantniju pusu. Pa tko ih ne bi takve volio?", zapitala se mama Mirela.



15. "Ako sam nešto shvatila o muškima, po moja tri sina, onda je to ono da ne postoji stvar koja se ne može rastaviti i isto tako sastaviti (nekako).", majstorski je priznala mama Maja.

16. "Uz svog sina naučila sam lekciju - ako ne želiš imati strganu perilicu za rublje ne provjeravaj samo džepove, oni su u stanju i majicu sakriti pokoji kamen ili mrtvog kukca!", iskrena je mama Ivana.

17. "Kao mama dječaka naučila sam da ako ga želim zaštiti od udaraca i padova moram ga prvo pustiti da nauči padati, jer spriječiti dječaka da se penje i skače - to je nemoguća misija!", konačna je mama Suzana.

18. "Mame možda nisu majstori, vojnici, vozači ili super heroji kao tate, ali svaki dan započinje i završava s mamom. Nekada sam znala biti pomalo sjetna kada vidim u koliko se stvari jedna mama ne uklapa i njihov muški svijet, ali onda sam shvatila, tata je tata, ali mama će uvijek biti ona koja će prva dobiti pusu i koja će biti tražena za maženje i zagrljaje prije spavanja. Za ogromnu sreću na početku i kraju svakog dana!", shvatila je to mama Sara.

19. "Ja imam i curicu i dječaka. S curicom me uvijek vodila intuicija da znam što radim, jer cure se međusobno razumiju, ali s dječakom... paaa.... to je kao nekakav tobogan, lunapark, nikada ne znate kada ćete se vinuti visoko, a kada ćete naglo skočiti dolje. Tu nema puno razmišljanja i logike. Jednostavno se prepustite pa bude kako bude.", mišljenja je mama Ljiljana.

20. "Ljudi najčešće misle da su dječaci glasni, drljavi, puni energije i znate što - sve je to posve istinito. Ali ljudi isto tako često zanemaruju činjenicu du su dječaci ujedno i vrlo nježni, osjetljivi, prepuni ljubavi, ali kako se te odlike ne očekuju baš od muškaraca potrebno ih je od malena poticati i ohrabrivati da nauče ispoljavati tu svoju nježniju stranu. Oni će jednog dana postati veliki muškarci, a ja ne želim da budu striktne muškarčine bez osjećaja. Po meni je najkvalitetniji onaj muškarac koji se nikada neće libiti pokazati svoje osjećaje.", naglasila je mama Mirna.



21. "Uz pet dječaka naš život je prepun najrazličitijih izazova i natjecanja što ima gomilu prednosti: Tko će prvi pojesti sve iz tanjura?; Tko će se prvi spremiti za školu?; Tko će prvi na tuširanje?... vidite na što ciljam?", pohvalila se mama Katica.

22. "Kako mama dvije kćerki i kao baka trojce unučića mogu reći samo jedno: oni su kao nebo i zemlja, ali kada je vrijeme maženja i poljubaca - tu su svi isti!", prosvijetlila nas je baka Nada.

23. "Recite svom sinu da se danas ne može ići voziti s biciklom jer je bicikl zatrpan stvarima iz garaže - znajte da se on s tim neće pomiriti. Odjednom će dobiti poriv sam pospremiti cijelu garažu samo da dođe do svog bicikla. Jer on to sada žarko želi!", napisala je svoje iskustvo mama Snježana.

24. "Unatoč gomili igračaka najzabavnije je ono što uvijek nosi sa sobom - svog malca. Igračka za sva vremena. Ili njegova odjeća. Taj kad se skine, ja ne znam, ali te robe nikada nema na vidiku. Jednostavno nestane i pojavi se tek kada sam već uključila veš mašinu", napisala je o svojoj "borbi" mama Marina.

25. "Dječaci će uvijek biti malo prljavi, malo blesavi, radit će stvari zbog kojih će vam doći da sami sebi počupate kosu i pitate se, iznova i iznova, jeste li sigurno da znate što radite? Ali onda će doći večer, oni će se ugnijezditi kod vas, primiti vas za ruku i reći vam da ste jako lijepi i da vas jako vole i tada će znati da radite apsolutno dobru stvar. Jednostavno - dječacima je potrebno da budu pomalo blesavi i isto im je tako potrebno da ih volite baš takve kakvi jesu.", raznježila nas je i mama Ina.



Dakle - logičan zaključak je: život s dječacima nikada neće biti ravna livada, više nekakav lunapark, ali na kraju dana znajte da ljubavi neće nedostajati.

Isto tako vjerujemo da ni život s djevojčicama nije baš toliko različit jer ni one nisu baš porculanske lutkice. Imaju i one svoje žute minute. Zar ne?