VELIKI INTERVJU S IZBORNIKOM Ne trebate me tjerati, ovisim samo o Isusu i otići ću sam! Samo ne dirajte hrvatske heroje
Foto: Index, HRS
"NAJRADIJE ne bih sjedio tu s vama", nasmijao se Željko Babić na naše kurtoazno "Kako ste".
Odmah nam je dao do znanja da nema vremena za površnost. Znao je da smo dogovorili intervju kako bismo ga secirali, kao trenera i čovjeka koji je u fokus javnosti došao tijekom rukometnog Eura u Poljskoj, najprije svojim čudljivim reakcijama pred kamerama, a potom zbog odličnog rezultata s omiljenom hrvatskom reprezentacijom. Željko Babić za mnoge je velika misterija. Znao je da se želimo uvjeriti stoji iza njegovih zahvala Gospi iskrenost, ekstravagantnost ili indiferentnost prema ovozemaljskim faktorima koji većinom odlučuju rezultate utakmica. I znao je da će taj razgovor trajati. Saznali smo da i on voli skenirati ljude. Čvrsto stoji iza izgovorene riječi i zazire od nepripremljenosti. Već četiri godine piše knjigu o trenerskom pozivu u rukometu.
Da biste nekoga upoznali, potrebno je vidjeti reakcije te osobe u specifičnim životnim situacijama, kazao nam je. Stoga smo Željka Babića ispitivali na pripremama u Opatiji te nakon izuzetno teškog početka olimpijskog turnira u Rio de Janeiru. Zanimljivo, bio je potpuno miran nakon poraza od Katara i mučenja s Argentinom, da bi posegnuo za žestokim kritikama nakon velike pobjede nad Dancima.
"Pobjeda protiv Argentine bila je ključna, to malo ljudi razumije. Da nismo pobijedili Argentinu, ne bismo pobijedili Dance. Za mene je to bila najveća pobjeda Hrvatske do sada i svakako moja najdraža otkako sam na klupi. Izborena je u okolnostima u kojima nitko nije vjerovao u nas. Osim nas samih. Znam što sam morao prolaziti sa svojim igračima. Uvjeravati ih da su dobri, da moraju vjerovati u sebe, dok ih svi razapinju. Iz mog kuta, pobjeda nad Argentinom bila je jako dobra. Svi smatraju da je to lako i nebitno, ali opet vas uvjeravam, to nije istina. Sve što je bilo loše u prve dvije utakmice pripišite meni. Samo ne dirajte moje igrače. Oni su hrvatski heroji. Nemojte ih hvaliti, nemojte ih kuditi. Mrtve ćemo brojati kasnije. Pišite protiv mene, samo nemojte protiv njih. Ne morate me smjenjivati, ja ću otići sam, bez brige. Sada je najbitnije da odradimo turnir i da se dižemo iz utakmice u utakmicu"
Dignut ćemo se i protiv Francuske?
"Vjerujemo u to. Igrači su odradili jako dobru utakmicu s Danskom. Kada pobijedite, svi će reći da ste taktički odradili sjajnu predstavu. Kada izgubite, taktika je loša. Najbitnije je da imate momčad koja zajedno diše i homogena je. To je momčadski sport. Vjerujem da će još rasti nakon ove pobjede. Možda griješim"
Hrvatska rukometna reprezentacija je nešto neobjašnjivo, shvatio sam zašto je ljudi vole
Zašto nakon svake utakmice potencirate vjeru i mir?
"Kada pričamo o osobnom miru, reakcijama i izborničkoj poziciji treba shvatiti da je hrvatska reprezentacija iznad predsjednika, premijera, mene i svih nas. Ona je narodna i ja sam prihvatio tu odgovornost. Shvatio sam zašto ljudi toliko vole rukometnu reprezentaciju. Ona je nešto neobjašnjivo, to je posebna emocija. Teško je definirati ljubav, a upravo to je hrvatska reprezentacija. Osjećam to. Jasno da imam ogromnu odgovornost i osjećam dvije vrste pritisaka: osobni, a zatim i onaj koji je povezan s očekivanjima naroda. Zato moram biti miran, jer vjerujem da je mir nevjerojatno bitan za nekoga tko donosi odluke. Moramo pronaći mir, kako god ga nazivali. To je stanje koje čovjeku dozvoljava da se racionalno izjašnjava i da donese najkvalitetniju odluku u datom trenutku. Vjerujem da mi upravo mir dozvoljava da već sutra kada ustanem više ne moram biti izbornik Hrvatske. Mir mi omogućuje ono što govori i Isus: da ne budem svjetski i narodni. Moram se izolirati i biti snažan, kako bih ostao izvan naroda, komentara, i izvan bilo kakvog ogovaranja odnosno pozitivne kritike jer ni jedno ni drugo nije dobro.
Kako vi postižete taj mir?
Jednostavno. Moj mir je u mom duhu. Duh sveti mi daje mir.
Vezani ste uz obitelj, suprugu Katarinu, bivši rukometašicu, brata svećenika, sestru i troje djece kojima ste se morali ispričati jer neće biti zajedničkog kupanja ovo ljeto?
"Bit ću iskren. Moja obitelj je moj izbor. Obožavam ih. Obećao sam sebi da neću biti izbornik kada mi ta funkcija postane opterećenje u smislu obitelji. Dok budem imao njihovu podršku i dok mogu emocionalno izdržati što nisam svaki dan sa svojom suprugom i djecom, radit ću ovaj posao. tamo gdje je moje blago, tamo će biti moje srce, to je vrlo važna rečenica za mene.
Pobjedu nad domaćinom u Poljskoj ste nazvali neobjašnjivim čudom i zahvalili prijatelju Zlatku za 14 razlike i plasman u polufinale... No, to mnogima i danas nije jasno.
Ono što ne mogu objasniti nazivam čudom. To je jednostavno bilo čudo.
Ovisan sam samo o Isusu
Bili ste veliki igrački talent i Zagreb vas brzo primijetio u PIK Opuzenu, te doveo da u metropoli osvajate titule. Praktički ste sami, već sa 17 godina, srušili Crvenu Zvezdu za Kup Jugoslavije, nanizali ste i dvije titule Lige prvaka. Vaši suigrači tvrde da na terenu niste bili tako mirni kao sada.
Bio sam sve, samo ne miran. Tek s vremenom sam shvatio da mir donosi radost. Mir koji nam daje neovisnost od materijalnog, slave i rezultata. Trudim se biti neovisan. Želim biti ovisan samo o Isusu. Ovisnost prema njemu mi daje snagu da zapravo budem neovisan o svemu što sam upravo nabrojao.
Niste ovisni o politici? Dojam je da na poziciju niste došli po političkoj liniji, kao mnogi izbornici u Hrvatskoj.
"Iskreno, politika me ne zanima. Moj životni stav je voljeti i činiti dobra djela, a osobito ona djela koja se rade iz ljubavi. Ako pričamo o politici, ja sam uvijek na strani čovjeka. Mišljenja sam da politika, ali i moj trenerski posao prije svega treba biti usmjeren na čovjeka i njegovu dobrobit. Ako me pitate kako sam postao izbornik, reći ću da sam u Bjelorusiji ostavio posao koji je značio egzistenciju. Ako me pitate za Zorana Gopca, cijenim prije svega što je mnogima pomogao. Posebno djeci i bolesnima. Ne postoji ništa što je iznad djeteta"
Kada govorimo o politici sporta, kako procjenjujete stanje kod nas, priije svega u rukometu? Imamo istog prvaka još od osamostaljenja i to nešto govori. Ni Savez financijski ne stoji najbolje.
"Hrvatska je mala zemlja i razumljivo je da mnoge stvari diktiraju novac i politička moć. U navodnicima, to bih nazvao normalnim. Međutim problematično je ponašanje ljudi u politici. Opet se vraćamo na čovjeka, neće čovjek stvoriti politiku, ali politika će stvoriti mišljenje i stav kod ljudi. Između ostalog Isus je rekao "po djelima ćete ih prepoznati. Smatram da nas djela određuju, tako i mene kao trenera bez obzira na sportske rezultate. Ja mogu biti trener jako kratko ili jako dugo, ali moja djela će odrediti tko je Željko Babić.
Koliko vam je Lino Červar pomogao u karijeri? Radili ste zajedno u Italiji. Jeste li od njega crpili trenerske osnove ili ste stil gradili sami?
Lino je uvijek bio otvoren prema novim trenerima. Jednog dana je Lino prepoznao tog Babića i pozvao me u svoj tim. Samim tim mi je jako puno pomogao i to je bila velika radost. To je bila velika čast, razgovarati s tako jednim velikim stručnjakom koji je osvojio gotovo sve. Pa on je najuspješniji i najtrofejniji hrvatski trener. Tako da sam ja imao tu privilegiju, međutim nadovezao bih se i da sam učio od Zdravke Zovka. Treba naglasiti da sam tijekom svoje kratke karijere imao i sreću; gdje god bih pokucao vrata su mi se otvarala. Bilo je tu još mnogo imena koja su mi pomogla. Sretan sam čovjek i trener. Kada sam odlučio biti trener znao sam da je moje znanje nedovoljno. Krenuo sam u potragu za rukometom koji sam zamišljao, ali mi nije bio jasan. Otišao sam u Barcelonu kod trenera Cadenasa. Nakon prvog treninga koji sam gledao, osjetio sam da je to - to. Moja intuicija je izražena, to je dar. Jednostavno sam znao. Najdraži mi je španjolski rukomet"
Kakve igrače preferirate? Odnosno, tko su vaši omiljeni igrači izvan kadra Hrvatske?
"Jako volim golmane. Ne Omeyera, ne paše mi njegov stil. Bliže sam Landinu, po stilu, građi i ponašanju. Zato mi je silno drago da ga jučer nismo razbranili. Strašan je i Nijemac Wolf. Brz je, puca od samopouzdanja, pokazuje emocije... Volio bih ga imati u timu da sam klupski trener"
Kritičarima poručujem da nađu mir
Kada bismo vas pitali što ste donijeli reprezentaciji Hrvatske otkako ste na mjestu izbornika, što biste odgovorili? Jeste li posebno radili na mentalnoj pripremi rukometne sile koja je čak pet puta gubila važna polufinala?
Trener mora imati mnoge vještina i znanja. Jedna od vještina koja je povezana sa znanjem je vodstvom. Pod vodstvom, naravno, podrazumijevam i mentalne pripreme. Jasno je da se kao trener još uvijek razvijam te određene stvari želim prenijeti na naše. Oni su jasno pod utjecajem predrasuda vezanih uz sve te silne poraze. No trebali bismo definirati što znači riječ poraz. To je generalno teška riječ jer smatram je da je Hrvatska reprezentacija rijetko bila poražena. Mentalna priprema je jako bitna i da današnji trener treba biti jako, jako educiran ali ni to nije dovoljno.
Smatram da sam Hrvatskoj prije svega donio sreću. Mislim da prijašnji izbornici nisu imali sreće. Lino i Slavko su odlični ljudi koji su osvajali mnoge medalje i smatram da se ne bih trebao s njima uspoređivati ni na koji način. Teško mi je odgovoriti na to pitanje er kada ih istaknuo da sam nešto popravio, to bi značilo da prije mene nije funkcioniralo, a to nije istina. Prijašnji izbornici su još uvijek puno puno uspješniji od mene. Možda da postavimo pitanje što bih želio postići? Volio bih da sam stvorio tim koji dok izlazi iz svlačionice razmišlja isto kao ja. Da doslovno razmišljamo svi isto i da imamo takvu povezanost i da nas ni jedan poraz niti jedna pobjeda ne mogu poljuljati. Da se nikad ne desi nikakva euforija, bahatost ili depresija"
Ne želite kritizirati svoje prethodnike, ali oni bez zadrške kritiziraju vas. Slavko Goluža prednjači u tome. Kako komentirate?
"Ako sam kriv, neka me kritiziraju. Samo neka pronađu mir"
Vi ste u startu pokazali liderske osobine, iako ste na poziciju došli bez "zastrašujućeg imena". Koliko je teško bilo reći Igoru Voriju da više nije član reprezentacije?
"Posao izbornika sastoji se i u donošenju velikih odluka. Ponekad velikim igračima i ljudima kao što je Igor jednostavno morate reći da trebate dati šansu mlađim igračima. Da se ti mladi igrači nisu pokazali tako dobrima, a konkretno mislim na Marina Marića, Igor Vori bi sigurno još uvijek bio reprezentativac. Ja sam morao tražiti nova rješenja i dati šansu mlađim igračima, da vidimo imaju li oni potencijal ili ne. Igor je hrvatski brend i jedan od najtrofejnijih rukometaša u Hrvatskoj. To je bila teška odluka, ali čujte, to je posao izbornika. Moj zadatak je rad za dobrobit Hrvatske. Tako bi trebali raditi i naši političari. Upravo zato je hrvatska reprezentacija tako moćna jer u svlačionici igračima ne dopuštam da pričaju o sebi. Dok sam ja trener radi se isključivo o timu koji igra za Hrvatsku. Zato smo rijetko kad bili poraženi"
Djelujete ljutito zbog neodgovornosti hrvatskih političara.
Nisam ljut, već sam tužan jer ne bih volio da nam se dogodi ono što se dogodilo Židovima, da lutamo 40 godina u pustinji.
Činjenica je ipak da sport mnogo pati zbog politike, to je potpuno neuređen i korumpiran segment društva.
"Kao čovjek bih volio da pronađemo mudrosti i isturimo pravi kadar na prave pozicije. Uvjeren sam da Hrvatska ima abnormalno puno pametnih ljudi koji su mudri, hrabri i odlučni. Međutim ti ljudi nisu prepoznati i nije im omogućeno da pokažu sve svoje potencijale i znanja"
Nemam nijednu medalju, sve sam podijelio da me podsjećaju kako sam uspješan
Vratimo se rukometu. Već imate jednu sekundantsku medalju iz Londona kada se sekundirali Slavku Goluži. Kakav je osjećaj staviti medalju oko vrata?
Reći ću vam iskreno - ja nemam nijednu medalju. Medalja s olimpijskih igara je kod brata, a medalja s Eura iz Poljske je u Međugorju. Imam još pravih prijatelja koji se mole za mene i njima sam dao svoje medalje koje su jako vrijedne jer u njima ima suza i radosti, tužnih i lijepih trenutaka. Poklonio sam ih ljudima koji su istinski to zaslužili. Medalja za mene nema vrijednost u smislu "ja sam odličan jer sam osvojio komad nečega". Ne! Medalja je za mene znak da ostanem skroman, ponizan i svjestan da moram biti još bolji. Zato ih ne držim kod sebe, da me ne podsjećaju da sam uspješan.
Izamknulo vam je mjesto u slavnoj generaciji iz 1996. godine. Što se dogodilo, zašto niste bili u Atlanti? Jednom prilikom ste kazali da niste zaslužili.
Da, duboko vjerujem da nisam zaslužio. Da sam zaslužio bio bih tamo"
Zašto tako mislite?
Zato što nisam bio dobar.
Je li možda bilo nekih drugih situacija između vas i trenera Kljuna?
"Još jednom ću vam reći nešto mudro, jer to govorim zbog ljudi i to će biti ujedno i moj konačni odgovor po pitanju olimpijskih igara u Atlanti. Život se ne odvija po zaslugama. Ponavljam, život se ne odvija po zaslugama. To su samo kušnje i tko izađe jači iz tih kušnji propusti Atlantu ali ide na Olimpijske igre kao trener.
Četvrtfinale nije uspjeh, jer Hrvatska nije prosječna
U Riju se svi pripremamo za 17. kolovoz kao prijelomni datum četvrtfinala. Kako pripremate igrače nakon Danske?
"Vjerujem da svaki trener ovdje u Riju baš tako razmišlja. Svi vjeruju da će pobijediti 17. kolovoza. Naša priprema sigurno nije bila determinirana prvom utakmicom s Katarom. Zato sam bio miran. Želimo pobijediti u svakoj utakmici. Mišljenja sam, kako god odigrali prvi krug ne postoji garancija da ćete izaći kao pobjednik u četvrtfinalu. Međutim mi nismo prosječan tim, prosječan tim se možda zadovoljava prolaskom skupine, ali ja Hrvatsku ne smatram prosjekom. Ako u grupi igrate dobro, a zatim izgubite u četvrtfinalu - to je veliki promašaj. To je za prosječne"
Uspjeli ste pomladiti reprezentaciju. Do sada se o tome samo pričalo. Lino je donekle obavio posao 2010., ali vi ste definitivno presjekli. Koliko je taj posao bio težak?
"To je bilo jako teško odlučiti i realizirati. Opet se vraćam na mir - da ga nisam imao ne bih vjerojatno nikada došao do tih ideja. Mir mi je omogućio da budem dovoljno hrabar da to napravim jer vizija bez hrabrosti je nula. Možete imati bilo kakvu viziju, ali bez hrabrosti da je provedete u djelo, ona je beskorisna. Strašno sam vjerovao u te mlade ljude, tih šest debitanata iz Poljske. Kada sam postao izbornik i nakon određenog vremena i razmišljanja, imao sam viziju kako trebamo igrati i izgledati. No, mi smo igrali loše utakmice uz lošu atmosferu. Brzo sam spoznao da to nije tim iz moje vizije. Morao sam birati: ili ću mijenjati tim ili viziju. Pogodio sam"
Nedostaje li vam na terenu autoritet kakav je bio Balić? Je li Duvnjak taj? Ili je dovoljno da imate momčad koja razmišlja jednako?
"Mislim da Hrvatska danas nema baš takav profil igrača., Lino je imao drugačije metode. Za razliku od njega ja radim na kolektivu i timu, zato kod mene mladi ljudi i igraju i postaju veliki igrači. Sustav im je dopustio da prezentiraju sve svoje potencijale i da postanu fantastični igrači. Mislim da je snaga moga tima zajedništvo te povezanost i ravnoteža. Radim na tome da budemo sretni i da vjerujemo da možemo pobijediti bolje od nas"
To se vidi i na primjeru Stevanovića, čovjek je s 34. godine prvi put na Olimpijskim igrama.
"Jako sam povezan s njim i neke stvari pamtit ću do kraja života. Zajedno smo proveli dosta vremena. On je igrač kakvog treneri mogu samo poželjeti. Opušten, miran, radostan, discipliniran i zna koji mu je posao. Ivan nije jedini u ovom timu koji ima takve karakteristike"
Koliko je bilo teško ostati bez Mirka Alilovića? Sigurno ste s njim jako puno razgovarali. Nije se mogao nositi s kritikama. Je li to jedini razlog odlaska?
"Bilo je jako teško. U rukometu vlada golem pritisak na vratare i trenere. Ali u konačnici to ima smisla, jer obje uloge su važne te ponekad odrede smjer uspjeha ili neuspjeha. Na Mirka je izvršen veliki udar i jasno da mu je bilo teško. U tom kontekstu podržavam njegovu odluku jer je bolje napraviti jedan korak unazad da bi sutra mogao napraviti dva unaprijed. To je bila hrabra i velika odluka. Pričat ćemo opet kad bude spreman. Lijepo je da povukao kada je shvatio da ne može pomoći Hrvatskoj onoliko koliko bi trebao. To je vrlo iskreno. Mislim da bi se tako trebali ponašati i političari. Trebali bi prelomiti i reći "ja više ne mogu pomoći".
Spomenuli ste političare. Predsjednica Kolinda je bila u Poljskoj na terenu. Koliko vam je to značilo?
"Ne mogu govoriti o sklonostima predsjednice. Jasno da godi njezina podrška, no osobno ni kao treneru mi to ne imponira, Za mene je jedini autoritet Isus Krist. Na mene osobe ne utječu zbog pozicija u državi ili društvu. Predsjednica je pomogla, ali meni je u tom trentku to jako malo značilo.. Prije svega, bio sam fokusiran na utakmicu. Općenito, ne patim od toga
Jesu li vas zabrinule ozljede uoči Rija, koliko su danas smetaju u ostvarenju taktičkih planova? Ostali smo bez Marića na pivotu, a sada i Ćupić ima problema. posebice Marićeva?
"Ne, ni najmanje. Marino je top igrač i može igrati u najvećim klubovima, no dogodila mu se ozljeda i udaljila ga od turnira. Ostao je gorak okus u ustima i taktička praznina, ali imamo dobre igrače i ako naš tim bude imao karakteristike i vrijednosti o kojima smo govorili mislim da nećemo osjetiti Marinov izostanak. Kolektiv će to kompenzirati. Ćupić će zaigrati u daljnjem tijeku turnira"
Da u Riju spavamo na travi, ne bi me zabrinjavalo
Kakvi su uvjeti u Riju?
Uopće ne razmišljam o tome. Moja želja je da Hrvatska bude mirna, koncentrirana, disciplinirana, angažirana i taktički dobro postavljena. Samo to me zanima. Sve ostalo je nebitno. Da moram spavati na travi, ne bi me zabrinjavalo. Imao sam dosta teških situacija u životu i brzo se i uspješno adaptiram na životne uvjete koji možda i nisu najpovoljniji. Preživjet ćemo"
Vaš pomoćnik Pero Metličić je preživio dosta neprijateljskih terena, udaraca i teških uvjeta. Koliko vam pomaže njegovo iskustvo?
Pomaže mi mnogo. Pero je jako kvalitetna osoba i već je pokazao i trenerske kvalitete, Ako moram biti iskren reći ću da ne znam više o rukometu od Metličića"
Što je s Ivanom Balićem? Smatrate li da on ima želju da postane trener jednog dana, želite li ga vidjeti u toj ulozi?
Pero je sigurno na pravom mjestu, i osjećam se mirno i staloženo pored njega, dok je Ivano temperamentan i mislim da nije materijal za trenera. No energiju i znanje koje ima itekako može prezentirati i pomoću timu, osobito u radu sa mladima. Vrijeme će pokazati sve. Vrijeme će pokazati i je li Babić bio na pravom mjestu.
Koga vidite u najužem krugu favorita za medalju u Riju i koga biste htjeli izbjeći na putu prema finalu?
Smatram da su reprezentacije iz naše grupe blagi favoriti. Iako ću ponoviti, u četvrtfinalu nema favorita. Te momčadi imaju prednosti, ali ako budu u lošijoj formi određenog dana, protivnik će to iskoristiti. Ovdje nema slabe momčadi. Možda bih htio izbjeći Francuze i Dance, ne treba bježati od toga, ali to ne znači da ih nećemo pobijediti kada bude trebalo"
Jesu li se Francuzi dovoljno pomladili kao što je to učinila Hrvatska?
Mislim da nisu, ali naše pomlađivanje je preduvjet da Hrvatska ostane rukometna velesila. To je selekcija koja će stvarati nove rezultate
Imate li poruku za navijače u Hrvatskoj, za kraj?
Volio da znaju fundamentalnu stvar: mi istinski igramo za naš narod i domovinu. To je jako bitno. Naravno da svaki put želimo pobijediti. Svi moraju znati, vjerujte mi, da rukometna reprezentacija na čelu sa mnom igra za hrvatski narod i za ništa drugo. Izbornički posao jako je težak i stresan. Svjestan sam da 4 i po milijuna Hrvata želi pobjedu. Ja radim i svojim igračima govorim da rade za narod. Kada jednog dana odem iz reprezentacije, želim da iza mene ostanu poštenje i istina"
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati