Foto: Hina

KAKO JE Index prvi objavio izbornik Željko Babić podnio je ostavku na mjesto izbornika rukometne reprezentacije zbog neuspjeha u Rio de Janeiru. Izbornik se pismom osvrnuo na odnos čelnika Saveza prema njemu, te poslao iscrpan izvještaj rada rukometne reprezentacije u Riju. Index vam ekskluzivno donosi cijelu Babićevu analizu obavljenog posla na Olimpijskim igrama.

EKSKLUZIVNO Željko Babić podnio ostavku: Osjećam se izdan

BABIĆEV STRUČNI IZVJEŠTAJ OI RIO 2016

Pripreme za IO smo podijelili u četiri ciklusa sa različitim ciljevima i četiri prijateljske utakmice s reprezentacijama Slovenije i Švedske te, prijateljskom utakmicom u Riju s reprezentacijom Njemačke, kao zadnjom provjerom taktičkih i fizičkih mogućnosti igrača. Planirano je da imamo 38 radnih dana sto smo i uspjeli napraviti.

PRVA FAZA: SVETI MARTIN NA MURI 15.06-19.06

Kao primarni cilj ovog ciklusa smo naglasili team building i učenje novih taktičkih kretanja u napadu i obrani. Zbog neodlaska u Delnice uspjeli smo u Međimurju odraditi zacrtano kroz odlične uvijete i prirodno okruženje, adrenalinski park, šumu i teretanu.

DRUGA FAZA: SPLIT 23.6-03.07 2016

U Splitu na Institutu Kineziologije i sporta smo napravili sva testiranja koja su nam bila važna za početak bazičnih priprema, odnosno procijenu inicijalnog stanja reprezentativaca. Uočeni su veliki rasponi u sposobnostima i problemi sa koljenima kod Marka Kopljara i Ivana Sliškovića, te su obojica trenirala po posebno programu do samog odlaska u Rio.

Već u tom razdoblju smo zbog rupture ligamenta lakta ostali bez Luke Šebetića, koji je napustio pripreme.

Jutarnji treninzi bili su preventivnog karaktera, mobilizacija, stabilizacija, rolanje, istezanje i stabilnosti koljena, a večernji su bili za izdržljivost kroz razne kontaktne igrice, snagu sa slobodnim utezima i CrossFit.

Rukometni dio treninga je bio samo u nižem intenzitetu kroz ponavljanje kretanja u obrani i napadu, te pripremu za sva rukometna kretanja, obrambena i napadačka.

Marko Mamić je obnovio staru ozlijedu nakon udarca u rebra koju je zadobio u Poljskoj na EP-u i idućih 14 dana je radio po posebnom programu, sve do kraja priprema u Zadru. Marino Marić je bio prisutan u Splitu, ali nakon ponovljene magnetske rezinance, liječnici su rekli kako ne može nastupiti u Riju, te smo odlučili pozvati Tina Kontreca, četvrtog pivotmena na popisu.

U Splitu smo znali da će to biti veliki hendikep jer su obojica bili jako važni u osvajanju brončane medalje u Poljskoj, a na kraju smo se uvjerili da je tako i bilo (osobito Marićev nedostatak bio je nenadomjestiv u obrani i u napadu).

Igrači su bili angažirani i fokusirani na sve zadatke i obveze.



TREĆA FAZA: ZADAR 08.07 - 17.07

U Zadru smo počeli s funkcionalnim treningom snage kroz jutro, a uvečer smo započeli trenirati rukomet u super-intezitetu i radili rukometnu izdržljivost kroz rukometnu igru na dva gola, te suhe protoke bez lopte.

Ovdje smo uključili i obranu 6-0 kao rezervnu varijantu i sedmog igrača kao moguće iznenađenje na čvrste obrane (Danska, Njemačka, Francuska), jer se ranije pokazalo da jako teško ostvarujemo prednost u igri jedan na jedan, tako da je sedmi igrač trebao omogućiti da obrana protivnika teže dolazi u kontakt.

Odigrali smo dvije prijateljske utakmice, jednu u Splitu, a drugu u Zadru s Švedskom. Nažalost izgubili smo još jednog igrača (Domagoja Pavlovića, ruptura ramenog ligamenta).

Krešimir Kozina je poslije pada na nogu i jake distorzije, preskočio je zadnja četiri dana dana i nije zaigrao na susretu. Priključio se treinzima u punom opsegu 25. srpnja.

Zlatko Horvat je na kraju treninga s loptom doživio parcijalnu rupturu mišića potkoljenice lista, te zadnja četiri dana nije trenirao i poslije pregleda liječnika rečeno je da ce moći početi trenirati tek 3. kolovoza. Ostatak priprema odradio je po posebnom programu.

Okupljanje je prošlo mirno bez incidenata ili kršenja pravila u reprezentaciji.

ČETVRTA FAZA: OPATIJA 21.7-28.7.

U ovom zadnjem okupljanju smo još u jutarnjim treninzima radili izdržljivost i specifičnu snagu kroz medicinske lopte i gume (eksplozivna snaga kroz pretvarajuća vježbe), a poslijepodnevni treninzi su bili isključivo za rad sa golmanima, rukometnu taktiku na jedan gol i rukomet na dva gola.

Igrali smo dvije pripremne utakmice sa Slovenijom, ali zbog povreda igrača nismo mogli stvoriti realnu sliku stanja i mogućnosti momčadi. No smatram da su igrači bili angažirani makar još nisu bili u dobroj formi i problem s ozlijedama nas je limitirao pri rotacijama.

Na kraju smo imali veliki problema u odlučivanju putnika za Rio, jer je bilo igrača koji nisu prošli određeni program priprema, ali smo procijenili da će biti spremni za Igre i da su ipak kvalitetniji u odnosu na konkurenciju (Horvat / Matulić i Kontrec / Kozina).

Procjene su se pokazale točne zahvaljujući medicinskom osoblju i igrači koji su bili ozlijeđeni su nastupili i mogli normalno igrati na Olimpijskim igrama.



OLIMPIJSKE IGRE – RIO 3.8.2016.

Zadnja kontrolna utakmica s Njemačkom je pokazala da se forma podiže i da ćemo biti ipak spremni za početak Igara. Završila je s pobjedom od gola razlike, što je probudilo optimizam kod igrača i stručnog stožera.

U svakom kontekstu dobra utakmica i dobra kontrola fizičkog i taktičkog stanja.

UTAKMICE

Završili smo skupinu na prvom mjestu pobijedivši Dansku i Francusku nakon dugo vremena što je bilo jako važno. Isključivo za samopouzdanje jer smo dokazali da imamo način i mogućnosti za pobijediti najbolje.

No skupinu smo odigrali s mnogo oscilacija, što je glavni problem ove reprezentacije, odnosno mene kao izbornika.

Utakmice koje su bila važne, protiv Katara i Argentine, igrači su bili jako nesigurni i nervozni zbog važnosti rezultata, a to je utjecalo na izvedbu.

U slučajevima kada utakmica nema važnost igramo puno jednostavnije, brže, bolje, disciplina je bolja i nema samoisticanja, koje je itekako prisutno bilo u važnim utakmicama).

Pokazao se problem koji je primijećen i na EP u Poljskoj, velika oscilacija u igri, crne rupe, loša kontrola ritma i rezultata. To je nedopustivo za momčad koja želi ostvariti dobre rezultate.

Tu vidim problem u sposobnostima izbornika, kvaliteti igrača, odnosno njihovoj trenutačnoj izvedbi. Vrlo vjerojatno je sve povezano, naravno da velika očekivanja javnosti i nas samih pripomažu lošijim rezultatima i izvedbama reprezentacije.

Grupu smo završili pobjedom protiv Tunisa i na prvoj poziciji.



HRVATSKA –POLJSKA 27-30

Kao sto sam i prije napravio osvrt, ogromne oscilacije u igri, u kontekstu angažmana u obrani kontrole rezultata (disciplina), koncentracije po pitanju zadataka u igri ,jednostavno nedopustiva i loša igra za tako važan i odlučujući meč!

Postavljam pitanje sebi zbog čega poslije tri dobre utakmice i ostvarene dvije važne pobjede protiv Danske i Francuske ne možemo ponoviti iste učinke i ostvariti pobjedu kada je to najvažnije. Sasvim sigurno se radi i o sposobnosti trenera u rukovođenju momčadi (motivacija, taktika, vođenje utakmice).

Anksioznost igrača koja im umanji sposobnosti, odnosno njihove vještine (zbog očekivanja da moraju osvojiti medalju), te igranje na rezultat utjecali su na našu igru i spriječili nas pri ostvarenju rezultata.

Loša atmosfera unutar momčadi narušila je duh potreban za ostvariti tako važnu i veliku pobjedu, mogu nabrojati još važnih detalja o kojima se može diskutirati.

Utakmica je stahovito podsjećala na onu u Poljskoj protiv Španjolske, disciplina, odgovornost, crne rupe, nekontrola ritma, mekana obrana bez čvrstoće i kontakta bile su nam najveći problem!

Nažalost ja kao izbornik nisam utjecao na rezultat kako sam trebao. Težak poraz, osobito poslije prvog mjesta u grupi i naše ispadanja sa turnira.

Naravno da je taj poraz itekako ostavio traga na meni jer smatram da sam i ja mogao bolje reagirati ili pripremiti momčad za tu utakmicu, doveo je u sumnju moju mogućnost ispunjenja očekivanja Upravnog odbora i koordinatora za muški rukomet.

Poslije utakmice sam rekao da se izbornik ne mijenja nakon jednog turnira, ali ako se procijeni da su moje odluke direktno utjecale na ishod, potom izbornik mora dati ostavku u interesu hrvatskog rukometa.

S poštovanjem,

Željko Babić