Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

ŽENA. Mamica. Žena. Mamica. Žena. Mamica. Ako ne znaš o čemu pričam, ovo je slika iz udžbenika glazbenog za prvi razred osnovne škole:

Grozna slika! Abominacija! Gorući hrvatski problem! E, ljudi, bez uvrede, ali kaj nemate pametnijih stvari oko kojih bi se uzrujavali? Za početak, za sve ljude koji čitaju SAMO naslove i formiraju snažno mišljenje na temelju onoga što je osmišljeno na način da generira klik - ovo nije SLIKA iz udžbenika glazbenog za prvi osnovne - ovo su DVIJE SLIKE iz udžbenika glazbenog za prvi osnovne i potpuno su odvojene. Jedna je tipa na strani 15, druga na strani 50, i svaka je prilagođena pjesmici koju prati. Svi vi aktivisti koji se pjenite jer je ovo nedopustivo u 2016. i ostale viralne rečenice - onda odite vikat na svaku klapu koja je ikad napravila spot u kojem majka mijesi kruh dok on (glavni lik iz klape) bari ženu koja mu se sviđa. Slika ne govori "ovo je žena, a ovo mamica" jer to nije SLIKA - to su dvije različite slike s različitim kontekstima, pa ajmo prestat pretvarat svaku pizdariju u viralni problem školstva jer NIJE. Znaš kaj je problem školstva u 2016.? Nedostatak informatičke opreme na primjer, ali on nije viralan jer ne generira lažni privid dubine i lajkove za tebe i tvoj Fejsbuk. Jedini problem kod ove "žena-mamica" situacije je to što "mamica" po kući nosi cipele za striptizetu, što je i neudobno i potencijalni slučaj za socijalne službe.

Zašto onda nitko ne diže paniku oko činjenice da je Isus u svakoj knjizi prikazan kao crvenokosi bijelac s plavim očima? Egzekli, jer smo prilagodili Isusa za potrebe priče (pardon, vječne istine), a ako za potrebe priče (presvete istine) možemo prilagodit Hesusa himself, zašto onda ne bi prilagodili i mamicu i ženu? Meni za ovu priču treba da Isus izgleda potencijalni bratić od Eda Sheerana jer će tako bit bliži narodu - može. Meni za ovu priču treba da mamica ima pregaču jer je u pjesmici upravo radila štrudlu - može. Meni za ovu priču treba da je žena koju u pjesmici bari neimenovani lik seksi i u crvenoj haljini - može. Nema teorije urote. Nema Chemtrailsa. Samo prilagođena priča. Ako ćete već šerat grozne stvari iz školstva na koje se treba zgražat, šerajte pljesnjive učionice i Pentiume 133 na kojima se uči informatika i potplaćene učiteljice i klince koji imaju/nemaju/imaju/nemaju besplatan prijevoz do škole. Šeranjem ovakvih "uvredljivih" stvari koje su uvredljive samo kad se montiraju u inače nepostojeći kontekst i dizanjem panike oko pizdarija polako postajemo Amerika i to ne u onom dobrom, američki san i kuća s bazenom smislu nego u smislu da će te žena još malo moć tužit jer si joj rekao "dobar dan, gospođo!" - a ona je taman jučer odlučila da je ipak muškarac u tijelu žene/mamice. Pick your battles, ljudi, nije bitno jel žena il je mamica, bitno je da Mirjana Hrga ne smije Bandića pitat o stvari vrtićima jer ona nije rodila a on JE.

I mene smeta kad se žene trpaju u određeni koš prema tome kako izgledaju ili kako se oblače, ali ovo nije ta bitka, ovo je samo blesava slikovnica s blesavim pjesmicama za dječicu pa bi možda bilo pametno da primirimo dojke i bavimo se kvalitetnijim temama. Nisam još upoznala osobu kojoj je knjiga iz glazbenog za prvi razred DOSLOVNO PROMIJENILA ŽIVOT, pa vjerujem da će ova "jadna djeca koja uče GRRROZNE stvari" o ženama i mamicama bit ok.

A kad smo kod trpanja u koš i kvalitetnijih tema, imam jednu priču o ženi koju sam upoznala prošli tjedan. Ne znam jel nečija mamica, ali znam da je sad bakica koja hoda na dvije štake i od koša do koša traži hranu i boce koje može prodat. Svaki put kad treba otvorit kantu, prvo se mora naslonit na koš i stavit obje štake u jednu ruku, pa tek onda može počet pecat po smeću. Baš da ti se srce slomi.

Svaki put kad vidim neku osobu koja tak kopa po smeću i vadi HRANU, pomislim si: "Pa jebote, idem dat toj osobi makar 10 kuna. To je 20 boca, puno će im značit, sigurno više nego meni" - i NIKAD, ali NIKAD to ne napravim. Bed mi je. Već godinama ostavljam boce u vrećici pored kontejnera - sa strane, da ljudi koji već moraju skupljat boce barem ne moraju gurat glavu u tuđe smeće. Isto radim i sa kruhom - znam da dinđer Đizus kaže da se kruh ne baca al jbg, kad bude star, mi ga doma bacimo, tj. odnesemo u vrećici u objesimo na kontejner. Isto radim i sa svom drugom hranom koje bude viška - u vrećicu i pored kontejnera, jer znam da će proć neki dedica ili neka bakica kojoj će to bit ručak. Al nikad ikad nisam uletila osobi koja kopa po smeću jer mi je BED. Kaj kažeš toj osobi? Kako pristupiš toj situaciji?

"Dobar dan gospođo, primijetila sam da ste siromašni pa evo, primite moju milostinju!" Naravno da to nikad ne bi tak zvučalo ali uvijek me bilo strah kaj će se dogodit ako uletim osobi koja kopa po smeću i ponudim joj pomoć. Kaj ak se uvrijedi? Kaj ak me odjebe? Kaj ak je samo slučajno bacila ključeve zajedno sa smećem a ja ispadnem osoba puna predrasuda koja je zaključila da je bakica siromašna samo zato što je u staroj trenirci? Bit ću ko one prodavačice koje te u dućanu ne žele pozdravit ako nisi lijepo obučen. Neugodni su to razgovori, ti "dobar dan, vidim da vam je teško" razgovori, a kad je nešto potencijalno neugodno, lakše je pobjeć. Ma bolje da se ne miješam, idem ja doma, neću stavljat i sebe i bakicu u neugodnu situaciju.

I odem. Ko onaj "see no evil" majmunčić koji pokrije oči i sve je lijepo. Odem. Lalala ne vidim ne čujem i lijepo jeee sveee <3

Kad sam prošli četvrtak naletila na bakicu, taman sam se vraćala s jedne kulinarske radionice - između ostalog, radili smo pileća prsa i batat u pećnici i bilo je predivno. Nakon radionice smo piceka ponijeli doma - ostala jela koja smo radili smo već pojeli, a bila je šteta da kasnije ne probamo i ovo. I hodamo tako moj picek i ja gradom i ja ugledam bakicu. Štake u ruci, lakat na košu, naginje se unutra i traži. Vani je bilo 30 stupnjeva, i znam da je uvijek grozno gurat glavu u koš, ali kad je vani 30, još je gore. "Joj, jadna bakica" - pomislim ja i nastavim hodat.

Možda da… ne. I nastavim hodat. Al imam pečeno pile, možda da joj… ne. Da ju pitam možda… ne. Dal možda želi pile… nemoj, Andrea. Lijep je dan, ti i pile idete doma i sve je ugodno i lijepo. Ako pitaš bakicu dal želi pile, možda će se osjećat poniženo jer kad kopa, barem kopa sama i pod svojim uvjetima a ovako joj ti ulaziš u osobni prostor i moglo bi joj bit neugodno, onda će tebi bit neugodno jer je njoj neugodno i onda će sve bit neugodno, nastavi hodat i ugodno dođi doma, see no evil, monkey, hodaj. Ok mozak, imaš pravo, neugodno nije dobro, idemo doma gdje je ugodno i lijepo. Pile i ja, tralala.

Prošla sam još par metara i rekla svom mozgu da odjebe s tim "neugodno" spikama.

NEUGODNO.

Činjenica da netko mora kopat po kontejneru usred vrućeg ljetnog dana (ili bilo kakvog dana bilo kojeg godišnjeg doba) je NEUGODNA sama po sebi. Zamisli da ti je kontejner najbolji prijatelj. Zamisli da ti je vrhunac dana to kad u smeću pronađeš ostatak nečijeg ručka i da si najsretniji kad dobar dio tog ručka nije dotaknuo ostalo smeće. Meni se želudac okrene kad idem bacit svoje smeće pa me na brzinu zapuhne smrad kontejnera - zamisli da je to miris koji znači da možda nećeš bit gladan danas. Neugodno? Naravno je da jebeno neugodno. I kak u cijeloj ovoj situaciji meni uopće padne na pamet razmišljat o tome hoće li MENI bit neugodno kad uletim bakici? Ona živi u kategoriji neugodnog koju ja ne mogu ni zamislit.

Kaj ak mi bude neugodno? Big fuckin deal. "Htjela sam pomoć nekome ali nisam jer je postojala šansa da će mi možda bit neugodno pa sam otišla doma i pojela sladoled jer sam se uzrujala od same pomisli na potencijalnu neugodu". Neugodno. Kaj je najgore kaj se može dogodit? Ponudit ću bakici pile i možda mi kaže da je stvarno samo tražila ključeve koje je izgubila i malo ćemo se nasmijat i svatko će otić svojoj kući. Možda mi kaže da ne želi milostinju i da ju pustim na miru i bit će mi malo neugodno ali zapravo ti nemre bit neugodno ako si samo pokušavao bit čovjek.

Neugodno - tijekom godina sam toliko puta propustila šansu da nekom popravim dan jer "kaj ak bude malo neugodno?" So fuckin what ako mi bude neugodno?!

I okrenula sam se, ja i moje pile. Ajmo vidjet koliko točno neugodno može bit.

"Gospođo, dobar dan, nemojte se ljutit ali ja imam pile" - ovo zvuči ko da se hvališ, Andrea, dovrši misao… "s batatom, u pećnici smo radili, jako je fino, jel znate kaj je batat?" - to je to, sellaj to pile, hvali ga, to je jako važno… "ja ga neću jer sam već jela pa bi vam ga dala ako bi vi htjeli možda…" - evo ga. Rekla sam. S najglupljim mogućim rečenicama jer mi je cijelo vrijeme bilo neugodno ali rekla sam. I bakica je rekla "ma joj, zašto, pa ne treba…" A vidiš da treba i da ona zna da treba. Prvo se nešto nećkala, ali vrlo brzo je rekla da može. Vjerojatno je i njoj bilo neugodno ali vjerojatno se sjetila da joj je na listi groznih osjećaja neugoda nešto niže pozicionirana od gladi pa je prihvatila pile. I znaš kaj je rekla kad sam joj dala taj zapakirani paketić?

"Jao, pa još je i toplo." Još. Je. I. Toplo.

Jel možeš zamislit da je topli ručak iznimka i da se čudiš kad je pile toplo?

Rekla je da sad odmah ide doma s tim piletom i da danas više ne mora kopat. Ma vjerojatno ni sutra, bakice iz jednog ručka znaju napravit i tri.

A bili smo toliko blizu toga da se ništa od ovog ne desi jer je meni bilo jako lijepo u mom malom, prekrasnom comfort zoneu bez neugodnih razgovora.

I bilo mi je neugodno, jako, neugodno što mi je uopće ikad palo na pamet da ne dam bakici to pile jer "ma neću se ja miješati".

Treba se miješat kad imaš priliku.

Ne kažem da svi svaki dan trebamo hodat okolo i poklanjat ručak ljudima, to je neizvedivo, i ja sam sasvim slučajno imala pile viška, ali znam da sigurno ima hrpa ljudi koji vide nekog u teškoj situaciji i koji žele uletit ali ne naprave to jer bi moglo možda bit neugodno.

Moglo bi bit neugodno, život je neugodan, al moglo bi bit i lijepo.

Kad ignoriraš ljude kojima je teško, nije važno jel ih samo ignoriraš ili ih ignoriraš a zapravo bi htio pomoć al ti je malo neugodno - na kraju dana ih i dalje samo ignoriraš.

Nemoj da ti bude neugodno, neugodno je za pičke.

Umjesto da se iz udobnosti svojih fotelja borimo protiv "groznih nepravda" tipa OMGooosh jesi vidio kak su u udžbeniku iz glazbenog rekli da je žena seksi a mamica ima pregaču, ajmo tu i tamo uletit nekoj bakici. Za to nećeš dobit lajk na Fejsu ali ćeš dobit lajk od prave bakice.

Nemoj da ti bude neugodno bit čovjek.

Pssst! Ostale kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje!