Radila je za Todorića, pa otvoreno opisala svoja iskustva
Foto: Djardin/Alchetron
STUDIRATI i raditi je naporno, a je li moguće studirati i raditi za Ivicu Todorića? Prvostupnica novinarstva Elizabeta Jelić tri godine je uz redovno studiranje radila za tvrtku Tisak medija koja je dio Agrokorovog koncerna. Srećom, ne sponzoriraš moj blog pa mogu reći istinu i samo istinu, za razliku od nekih medija, kaže Elizabeta na svojem blogu Drito iz đardina u tekstu o radu za Todorića.
"Svjesni smo kako javni mediji pa tako i komercijalni ne provlače ime Agrokor ili Todorić ni u kakvom kontekstu, pozitivnom ili negativnom, osim kada je u pitanju lista najbogatijih Hrvata, tada osvane lice Ivice Todorića na svim naslovnicama kako se zadovoljno smješka. Nevjerojatno je koliko netko može biti moćan i upravljati medijima koji se često vole referirati kao neovisni, niti su lijevo, a nisu niti desno. Nažalost, cjelokupna situacija potaknula me da podijelim svoje iskustvo i razočaranost u funkcioniranje jedne od najvećih kompanija, kako u Hrvatskoj tako i u regiji.
Tijekom studiranja pronašla sam posao u jednoj od Agrokorovih franšiza, Tisak-mediji. Ona slovi kao multimedijalna knjižara, ali daleko je to od knjižare. Moje iskustvo temelji se na tri godine rada uz redovno studiranje. Poslije predavanja dolazila sam na posao, prodavala knjige, cd-ove, filmove, igrice, školski pribor, igračke i suvenire. Međutim, kako smo imali previše „slobodnog vremena“, uz to smo prodavali ulaznice za koncerte, slali pakete po cijeloj Hrvatskoj (kasnije i u Svijet), prodavali lutriju, mijenjali novac te služili skoro kao banka, izdajući novac preko sustava Moneygram (mogli ste podignuti novac koji vam je poslao netko iz neke zemlje svijeta), ali to nije sve, mogli ste platiti i vaše režije, sve to za 20 kn/h. Na svu sreću, bila sam mlada i već u formi učenja te sam uspjela sve „pohvatati“ i pokušati biti skoncentrirana cijelu smjenu, a da nešto od svega ovoga ne „zabrljam“ jer tobože, greška se plaća iz vlastitoga džepa. Kako sam bila mlada i to mi je bio prvi posao, mislila sam da je sastavni dio posla stres, opterećenje, iscrpljivanje do iznemoglosti, težnja ka savršenstvu, tj. nikakve greške ne dolaze u obzir i da si za sve to vrlo malo plaćen.
Najveća pogreška je što od prevelikog obima posla, primanja robe, lijepljenja cijena i preslagivanja, ne uspije se posvetiti vrijeme kupcu, koji bi trebao biti najvažniji ukoliko se želi postići što bolji promet. Nekada bi kupac došao i pričao i tražio nešto, a ja ne bih znala koju uslugu traži, je li treba platiti račune ili pak promijeniti novac, ili možda podignuti novac ili ide na koncert Beyonce u Zagreb, ili bi odigrao eurojackpot ili možda samo želi kutiju cigareta. Usluga je bilo sve više i više, promet iz godine u godine se tražio sve veći i veći, plaće su ostajale iste, male i jadne, 2900-3300 kuna mjesečno.
U ugovoru za studente navedeno je da se noćni rad povećava za 40%, a rad nedjeljom i blagdanima za 100%, što pretpostavljate nikada nije ispoštovano niti plaćeno. Ono što zaradim smatrala sam da će barem stići na vrijeme kako bih mogla platiti stanarinu i režije, ali ni to nije funkcioniralo, točnije dobila bih plaću svakih mjesec ipo ili dva. Što se tiče rada u takvom okruženju, mislim da ne možeš doći samo sa srednjom školom i raditi ovaj posao. Ovakvo radno mjesto zahtjeva visok kvocijent inteligencije, spretnost i brzinu u radu, brzo reagiranje na krizne situacije(a kojih je bilo bezbroj, čak i prijetnji policijom i dovođenje jače polovice uz prijetnje), fizička spremnost zbog nošenja i preslagivanja čeličnih polica i konstrukcija te rad pod temperaturom, jer te nema tko zamijeniti i ne želiš preopteretiti kolege koji su ionako već preopterećeni.
Ujutro bih se dizala rano kako bih iščitavala gradivo za ispite koje je nekad znalo biti jako zanimljivo, ali nažalost nisam imala vremena za ulaženje u detalje. Važno je bilo da pohvatam najvažnije činjenice i da uspijem izvući pozitivnu, jer rad navečer do ponoći ostavlja posljedice. Nekada bih tako znala doći doma i imati zbrku u glavi da više nisam znala posložiti prioritete. Što sad, kuda sad trebam, jel' posao ili faks, prijatelji ili momak, kuća, prljavo suđe, prljava roba, usisavač...Raditi i studirati nimalo nije lak zadatak, ali raditi u Todorićevoj firmi i biti redovan student, e to nikako nije lak zadatak.
To iscrpljivanje radnika je nevjerojatno i možda nepojmljivo da uopće postoji nekome tko tako nešto nije nikada iskusio. U nekim zemljama puno radiš ali si puno i plaćen, radiš prekovremeno ali si i za to plaćen. Nakon mukotrpnog rada i ostvarenja zamišljenog prometa nećete dobiti nikakvu nagradu. Nema pohvala, nema bonusa, nema nagrada, to je u sklopu vašega posla, da se trudite i trudite i da radite kao magarac, ali nema bonusa.
Sa svojih 23 godine već sam naučila mnogo toga. Naučila sam kako se ne treba ponašati prema radniku, naučila sam da svaki čovjek ima određeni prag tolerancije koji u takvom sustavu kad-tad može popucati. Sve ono kakav poslodavac ne smije i ne bi trebao biti takvo je stanje u Agrokoru. Nepoštivanje, omalovažavanje, izrabljivanje i podcjenjivanje ne traju vječno, sve to dođe na naplatu. Nadam se samo da će jednoga dana učenik nadmašiti učitelja i prekinuti ovaj iskrivljeni sustav vrijednosti. Da će netko uspjeti stati na kraj ovoj torturi i nehumanim uvjetima rada.
Te tri godine moga života koje sam provela u Tisak-mediji nikada ne ću zaboraviti. Hvala ti Ivice Todoriću, nisam posustala, danas sam ponosna prvostupnica novinarstva i odnosa s javnostima, a sada i redovna studentica na diplomskom studiju Odnosa s javnostima na Sveučilištu u Dubrovniku.
Na svu sreću ne sponzoriraš moj blog, ne ovisim o tvome udjelu kao neki mediji pa mogu reći istinu i samo istinu. Voljela bih kada bi hrvatski mediji isto tako mogli reći pa početi istinito i pravilno informirati javnost. Međutim, sve dok je monopolizma bit će i cenzure, a meni samo preostaje da se nadam dok me strašna panika hvata, jer u budućnost svoju nisam sigurna. Vjerojatno je budućnost Njemačka ili Irska, pa idem da završim magisterij i pođem iz zemlje koja ne cijeni radnike i obrazovane ljude, koja ne cijeni individualnost i različitost, već slijepo gleda masovni odlazak sposobnih i pametnih."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati