Foto: Index

DVA VODEĆA dnevna lista izašla su jutros s identičnom naslovnicom. Velikom fotografijom Ante Vlahovića i najavom jubileja Adrisove zaklade kroz niz posve identičnih članaka koji hvale njegov genij, dojučerašnji vlasnik duhanskog biznisa predstavlja se poput velikog promicatelja znanosti. Nešto kao suvremena verzija biskupa Strossmayera, osnivača HAZU-a.

Isti naslovi, iste uredničke opreme i prijelom u Jutarnjem i Večernjem. Najava eventa koji će se održati, a gdje drugdje nego u HAZU-u, kako i priliči "novom Strossmayeru".

Nema jasno vidljive oznake da je riječ o reklami. Vlasnici Jutarnjeg i Večernjeg lista spremni su ne samo sakriti svoje tekstove, nego i prekršiti zakon o medijima, pod uvjetom da jedan od vlasnika Hrvatske od njih to zatraži. Ako se dobro koncentrirate, u izdanju Večernjeg uz korištenje povećala ugledat ćete oznaku VL promo. Kod Jutarnjeg ni to ne pomaže, nismo je uspjeli naći.

Radio je to i Todorić

Teza da je vlasnik Adrisa ujedno i jedan od vlasnika Hrvatske i nije pretjerana, jer je danas jedan poduzetnik uspio natjerati navodno ljute konkurente da umjesto svojih priča čitateljima na kiosku ponude njegovu reklamu. Uspjevalo je to ranije i Todoriću, još jednom vlasniku Hrvatske, koji je također omotavao naslovnice obaju novina i to na isti dan, u reklamu za Konzum.

Zakladu Adris osnovala je Adris grupa 2007. godine, kako danas donose obje novine "kako bi još sustavnije i organiziranije pomagala hrvatskom društvu".  A kako je Adris do tada pomagao društvo? Cigaretama je, naravno, "pomagao" pušače. Godinama su držali monopol na cigarete, vezujući trgovce "rabatima vjernosti" zbog čega im je AZTN odrezao kaznu od 270 milijuna kuna.

Nakon prodaje duhanskog biznisa snažnije su se okrenuli turizmu, proizvodnji hrane i - osiguranju. Jedan od sadašnjih ministara, Goran Marić, u Saboru je problematizirao prodaju Croatia Osiguranja Adrisu, što je bio tadašnji poslovni deal Linića i Vlahovića, pa čak i najavljivao da će HDZ osnovati povjerenstvo o toj privatizaciji provedenoj za vrijeme SDP-ove vlastu. Mahao je primjedbama iz državne revizije, snagom dokaza koji imaju moć rušiti manje važne političare.

Praksa umotavanja dnevnih novina, navodnih konkurenata, u modernom je svijetu nepoznata, barem ako je riječ o uglednim dnevnim listovima. A što se tiče ostalih, jedino je važno prenijeti javnosti poruku tko je pravi vlasnik Hrvatske.