Ronaldinho oduševio svijet potresnim pismom samom sebi kao osmogodišnjaku
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Guliver Image/Getty Images
JEDAN OD NAJVEĆIH nogometaša svih vremena napisao je pismo samom sebi. Ali, Ronaldiho ovim opsežnim pismom putuje daleko u prošlost, točnije 28 godina ranije i obraća se 8-godišnjem sebi.
Pismo napisano iskreno, s nizom intimnih i nepoznatih detalja, izazvalo je oduševljenje ljubitelja nogometa širom svijeta i objavljujemo ga u cjelosti:
"Dragi osmogodišnji Ronaldinho,
Sutra, kada se vratiš kući nakon nogometa, tamo će biti puno ljudi. Tvoji ujaci, obiteljski prijatelji, ali i neki koje ne poznaješ bit će u kuhinji. Svi oni tamo će biti kako bi proslavili 18. rođendan tvog brata Roberta.
Kada se inače vratiš kući s igranja nogometa, mama se uvijek smije i šali.
Ali ovaj put, plakat će.
I onda ćeš vidjeti Roberta. Zagrlit će te i odvesti u kupaonicu kako bi bili sami. Tada će ti reći nešto što nećeš razumjeti.
"Dogodila se nesreća. Tate više nema. Umro je."
To ti neće imati smisla. Pitat ćeš se što to znači, kada se vraća i kako tate može ne biti više?
Tata te je naučio da nogomet igrać i shvaćaš kreativno, da igraš slobodnim stilom ili da se samo igraš s loptom. Vjerovao je u tebe više nego itko. Kada je Roberto prošle godine počeo igrati za Gremio kao profesionalac, Tata je svima govorio: "Roberto je dobar, ali vidjet ćete njegovog mlađeg brata."
Tata je bio superjunak. Obožavao je nogomet toliko da je nakon posla u brodogradilištu preko tjedna, vikendom radio na stadionu Gremia kao zaštitar. Kako bi ga mogao više nikada ne vidjeti? Nećeš razumjeti što ti Roberto govori.
Nećeš odmah osjetiti tugu. To će doći kasnije. Nekoliko godina kasnije, prihvatit ćeš da se ne vraća. Ali, želim da shvatiš da svaki put kada budeš s loptom u nogama, Tata će biti s tobom.
Kada imaš loptu u nogama, slobodan si. Sretan si. To je kao da slušaš muziku. Taj osjećaj tjera te da užitak dijeliš s drugima.
Sretan si što imaš Roberta. Iako je deset godina stariji od tebe i već igra za Gremio, uvijek će biti uz tebe. Neće ti biti samo brat, postat će ti i kao otac. I više od svega, bit će ti junak.
Željet ćeš igrati kao on, željet ćeš biti kao on. Svakog jutra kada odeš na trening mlađih kategorija Gremia, otići ćeš u svlačionicu svog velikog brata, nogometne zvijezde. I svake noći kada odeš u krevet, mislit ćeš kako si sretan što dijeliš sobu s idolom.
Nema postera na zidovima vaše sobe, samo mali televizor. Nema veze, jer nećete imati vremena zajedno gledati utakmice. Kada ne ide na mečeve, Roberto te vodi van da igrate nogomet.
Kada živiš u Porto Alegreu, okružen si drogom i bandama. Bit će teško, ali dok igraš nogomet, na ulici, u parku, s tvojim psom, osjećat ćeš se sigurno.
Da, rekao sam s psom, koji je uz to neumorni branič.
Igrat ćeš s Robertom, s drugom djecom i starijima iz parka. Na kraju ćeš se umoriti, ali ćeš i dalje htjeti igrati. Zato uvijek sa sobom povedi svog psa Bomboma, koji je pravi brazilski pas, jer obožava nogomet. Na njemu ćeš vježbati dribiling i vještinu.
Godinama kasnije, kada budeš igrao u Europi, neki braniči podsjećat ćete na Bomboma.
Djetinjstvo će ti biti veoma teško. Kada napuniš 13 godina, počet će se pričati o tebi. O tvojoj vještini i tome što sve možeš s loptom. Tada će ti nogomet još biti samo igra. Ali, 1994., kada budeš imao 14, Svjetsko prvenstvo pokazat će ti da je nogomet više od jednostavne igre.
17. lipnja 1994. dan je kojeg pamti svaki Brazilac. Tog dana putovat ćeš s mladom momčadi Gremia na utakmicu u Belo Horizonte. Finale SP-a je na TV-u, Brazil protiv Italije. Da, Brazil je u finalu prvi put nakon 24 godine i cijela zemlja je stala.
Posvuda u Belo Horizonteu su brazilske zastave, nema boja osim žute i zelene. Na baš svakom punktu u gradu gleda se utakmica i sve je puno ljudi.
Gledat ćeš finale sa suigračima. Nakon kraja regularnog dijela i produžetaka je 0:0, pa slijede penali i trenutak koji neće promijeniti samo tvoj, nego i živote milijuna Brazilaca: Baggio izvodi penal za Italiju i promašuje.
Brazil je prvak svijeta.
Tijekom lude proslave, postat će ti jasno što želiš raditi do kraja života. Konačno ćeš shvatiti što nogomet znači Brazilcima. Osjetit ćeš snagu ovog sporta. Najvažnije, osjetit ćeš sreću koju nogomet donosi običnim ljudima.
"Igrat ću za Brazil." kazat ćeš sam sebi tog dana.
Neće ti svi vjerovati, posebno s obzirom na način kojim igraš.
Bit će nekih trenera, u redu, posebno jedan, koji će ti reći da ne igraš onako kako to radiš. Mislit će da trebaš biti ozbiljniji, da moraš prestati toliko driblati. "Nikad nećeš uspjeti kao nogometaš.", reći će ti on.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Koristi ove riječi kao motivaciju. Koristi ih kako bi ostao fokusiran. I misli na nogometaše koji su igrali nogomet prekrasno - Denera, Maradonu, Ronalda.
Misli na ono što je Tata govorio, da igraš slobodno i da se samo igraš s loptom. Igraj s užitkom. To je nešto što mnogi treneri neće shvatiti, ali kada budeš na terenu, nikada nećeš kalkulirati. Sve će ti dolaziti prirodno. Prije nego što sitigneš promisliti, tvoje noge će već donijeti odluku.
Kreativnost će te odvesti dalje nego kalkulacije.
Jednog dana, par mjeseci nakon što vidiš Romaria kako diže trofej svjetskog prvaka, tvroj trener u Gremiu će te pozvati u ured i reći ti da si pozvan u U-17 reprezentaciju Brazila. Kada dođeš u kamp u Teresopolisu, vidjet ćeš ono što nikada nećeš zaboraviti, uokvirene slike Pelea, Zica, Bebeta.
Hodat ćeš istim hodnicima kao i te legende, sjedit ćeš za istim stolovima u kantini kao i Romario, Ronaldo i Rivaldo, jest ćeš istu hranu kao i oni, spavat ćeš u istim sobama kao i oni. Kada legneš na spavanje, pitat ćeš se koji od tvojih heroja je spavao na tvom jastuku.
Idućih godina nećeš raditi ništa drugo nego igrati nogomet. Provodit ćeš život u busevima i na terenima. Od 1995. do 2003. nećeš imati ni dana praznika.
Ali kada napuniš 18, postići ćeš nešto na što bi tvoj otac bio ponosan, debitirat ćeš za seniorsku momčad Gremia. Jedino je tužno što Roberto neće biti tamo. Ozljeda koljena prekinula je njegovu karijeru kući i otići će igrati u Švicarsku. Nećeš dijeliti teren sa svojim herojem, ali proveo si toliko godina gledajući Roberta da ćeš znati što treba raditi.
Na dan utakmice, hodat ćeš parkingom gdje tvoj otac radio kao redar, koristit ćeš svlačionicu u koju si za bratom ulazio kao dijete, oblačit ćeš plavo-crnu majicu Gremia i misliti kako život ne može biti bolji od ovoga.
Ali, tvoja priča ne završava tu.
Iduće godine debitirat ćeš za seniorsku reprezentaciju Brazila, a u kampu ćeš se pojaviti dan nakon suigrača. Zakasnit ćeš zato što Gremio igra finale prvenstva države protiv Internacionala.
Za Internacional će igrati Dunga, kapetan sa SP-a '94.
Na tom susretu ćeš igrati jako dobro i kada dođeš u trening-kamp, tvoji novi suigrači, likovi koje si gledao kako osvajaju SP, pričat će o samo jednom igraču: malom koji nosi broj 10.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pričat će o tebi.
Pričat će kako si predriblao Dungu. Pričat će o tvom golu za osvajanje naslova. Ali neka te to ne ponese, jer oni ti neće nimalo olakšati. To će biti najvažniji dio tvog života. Kada dođeš na ovu razinu, ljudi puno očekuju od tebe.
Hoćeš li nastaviti igrati onako kako si uvijek igrao?
Ili ćeš početi kalkulirati i postati ziheraš?
Jedini savjet koji ću ti dati je ovaj: Radi to svojim načinom. Slušaj muziku. To jedini način na koji trebaš živjeti.
Igranje za Brazil promijenit će ti život. Odjednom, vrata za koja nisi znao da postoje će ti se početi otvarati.
Počet ćeš razmišljati o igranju u Europi, gdje su se mnogi tvoji heroji otišli dokazivati. Ronaldo će ti pričati o životu u Barceloni, vidjet ćeš njegove nagrade, Zlatnu loptu. Počet ćeš maštati dalje od Gremia i 2001. potpisat ćeš za PSG.
Kako da djetetu rođenom u drvenoj kući u faveli objasnim kakav će život biti u Europi? To je nemoguće. Nećeš razumjeti, čak i ako ti pokušam objasniti. Od trenutka kada odeš u Pariz, pa u Barcelonu, onda Milano, sve će se odvijati vrlo, vrlo brzo. Neki novinari u Europi neće shvaćati tvoj način igranja. Neće shvaćati zašto se uvijek smiješ.
A ti se smiješ jer je nogomet zabava. Zašto bi bio ozbiljan? Tvoj cilj je širiti radost. Opet ti govorim - kreativnost ispred kalkulacije.
Ostani slobodan i s Brazilom ćeš postati prvak svijeta.
Ostani slobodan i osvojit ćeš Ligu prvaka, La Ligu i Serie A.
Ostani slobodan i osvojit ćeš Zlatnu loptu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Najviše ćeš biti ponosan na to što si svojim načinom igre pomogao promijeniti Barcelonin stil igre. Kada dođeš tamo, Real će biti nedodirljiv. Kada odeš, djeca će maštati o tome da igraju kao Barcelona.
U Barceloni ćeš čuti za tog dječaka u mladoj momčadu. Kao i ti, nosi broj 10. Nizak je kao i ti. Igra se s loptom kao i ti. Sa suigračima ćeš ga ići gledati kako igra za mladu momčad i odmah ćeš znati da je on više od velikog nogometaša. Taj dječak je drugačiji. Zove se Leo Messi.
Reći ćeš trenerima da ga dovedu kako bi trenirao sa seniorima. Kada dođe, igrači Barcelone govorit će o njemu kako su reprezentativci Brazila govorili o tebi kada si prvi put došao na trening.
Želim da mu daš savjet.
Reci mu: "Igraj sa srećom. Igraj slobodno. Samo se igraj s loptom."
Čak i kada odeš, slobodni stil živjet će u Barceloni kroz Messija.
Puno toga dogodit će ti se u životu, dobrog i lošeg. Ali sve što se dogodi, dugovat ćeš nogometu. Kada budu kritizirali tvoj stili ili to što se smiješ nakon poraza, želim da se sjetiš jedne uspomene.
Kada tvoj otac ode, nećeš imati njegovih snimaka. Tvoja obitelj nema novaca, pa tvoji roditelji nemaju kameru. Zato se nećeš moći prisjećati glasa tvog oca ili ga opet čuti kako se smije.
Ali, uvijek ćeš ga se moći sjećati po fotografiji na kojoj ti i on igrate nogomet. Nasmijani ste i sretni, s loptom u nogama. On je sretan gledajući te.
Kada dođe novac, pritisak i kritičari - ostani slobodan.
Igraj kako ti je on rekao da igraš.
Igraj se s loptom.
Ronaldinho.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google
