Ilustracija: 123rf

U NEDAVNOM članku za The Atlantic, kolumnist i vjerski autor Jonathan Merritt osvrnuo se na odnos umjetne inteligencije i kršćanstva. U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove njegove kolumne.

"Otkako je postao papa, Franjo se intenzivno trudi privući Crkvi što više onih koji tragaju za duhovnošću. Odbio je osuditi LGBT ljude, pokušao je integrirati razvedene parove te proširiti ovlasti svećenika, tako da one uključuju mogućnost oprosta abortusa. No, Franjin široki zagrljaj nikad nije bio otvoreniji nego 2014. godine, kada je Papa kazao kako će Crkva krstiti Marsovce.

"Kad bi, na primjer, sutra na Zemlju sletjela ekspedicija Marsovaca, a jedan od njih zatražio krštenje, što bi se dogodilo? Kada nam Gospodin pokaže put, tko smo mi da kažemo: 'Ne, to nije mudro!' Napravit ćemo to", poručio je.

Iako se radi tek o zamišljenom scenariju, on za sobom povlači pitanja o tome na koga i na što se Crkvin blagoslov može protegnuti. Bi li kršćanstvo, najveća religija na svijetu, trebala u svoj zagrljaj prihvatiti sve inteligentne oblike života? Čak i svemirce? Papina poruka uključivosti za sobom povlači i drugo pitanje – ono hiperinteligentnih mašina".

Kralj ljudske vrste?

"I dok većina teologa ne obraća pozornost na to pitanje, stručnjaci iz područja tehnologije uvjereni su kako je umjetna inteligencija na dobrom putu da postane autonomna. Iako postoje neslaganja oko toga kad će kucnuti trenutak autonomnosti umjetne tehnologije, konsenzus neminovnosti tog trenutka je dosta raširen.

Takav razvoj događaja utjecat će na kršćanstvo, ali i na religije u širem smislu. Smatram kako je umjetna inteligencija najveća prijetnja kršćanskoj teologiji od 'Podrijetla vrsta' Charlesa Darwina.

Umjetna inteligencija desetljećima se razvija nevjerojatnom brzinom. Računala danas mogu upravljati zrakoplovima, tumačiti X-zrake i pregledavati forenzičke dokaze. Algoritmi su u stanju slikati umjetnička remek-djela te komponirati simfonije u stilu Bacha. Google razvija 'umjetno moralno rezoniranje', tako da samovozeći automobili te kompanije mogu donositi odluke u slučaju prometnih nesreća.

Usprkos velikom potencijalu koji umjetna inteligencija nudi, dio intelektualaca zabrinut je oko vremena u kojemu će strojevi postati svjesni i racionalni akteri – bića s emocijama, sviješću i samosviješću.

"Razvoj potpune umjetne inteligencije mogao bi značiti kraj ljudske vrste", kazao je slavni fizičar Stephen Hawking za BBC 2014. godine.

"Jednom kada ljudi razviju umjetnu inteligenciju, ona će početi djelovati samostalno te će sama sebe nadograđivati sve brže i brže. Ljudi, koji su ograničeni sporom biološkom evolucijom, neće se moći nositi s time te će u konačnici biti zbačeni s pozicije moći", dodao je.

Upozorenje intelektualaca

"Mogućnost bilo kakve prijetnje čovječanstvu od strane umjetne inteligencije očigledno je dovoljno velika da zabrine neke od vodećih mislioca na Zemlji. Preko 8000 osoba, uključujući Hawkinga, Noama Chomskog i Elona Muska, potpisalo je otvoreno pismo putem kojega su upozorili na opasnosti razvoja umjetne inteligencije.

I dok se većina kritičara umjetne inteligencije bavi njezinim učinkom na ekonomiju, vlast i etiku, postoji i duhovna dimenzija koju valja proučiti. Ukoliko stvorimo stvari koje će biti u stanju razmišljati samostalno i same za sebe, doći će do ozbiljne teološke debate.

Povijest je puna primjera toga kako velika znanstvena dostignuća imaju i značajan utjecaj na religiju. Kada je Galileo zagovarao heliocentrizam u 17. stoljeću, to je utjecalo i na način na koji je kršćanstvo tumačilo određene dijelove Biblije. Nakon što je Charles Darwin popularizirao teoriju prirodne selekcije u 19. stoljeću, to je promijenilo tradicionalna kršćanska uvjerenja o porijeklu života. Ovaj je trend utjecaja vidljiv i u modernoj genetici te klimatologiji.

Kada bi ljudi stvorili autonomne robote, to bi uvelike utjecalo na religiju – i to kao ništa od ranije navedenih promjena. Neki smatraju kako bi to dovelo u pitanje svaki pojedini element tradicionalne teologije te kako bi jako puno toga trebalo biti ponovno interpretirano.

Dobar primjer navedenog je – duša. Kršćani dušu uglavnom smatraju jedinstveno ljudskim svojstvom, unutarnjim i vječnim dijelom čovjeka. Kršćani vjeruju kako su svi ljudi ikada stvoreni na sliku Božju te da imaju dušu".

Mogu li strojevi imati dušu?

"No, što je točno duša? I bi li umjetna inteligencija dovela u pitanje kršćansku definiciju duše? Bi li strojevi također imali dušu?

Ako vam se to čini kao apsurdno pitanje, samo se sjetite tehnologija kao što je in vitro oplodnja ili genetsko kloniranje. U oba slučaja ljudi stvaraju inteligentna bića, i većina kršćana bi se vjerojatno složila da ona imaju dušu.

Krenimo od te pretpostavke. Ukoliko imaš dušu i stvoriš vjernu biološku kopiju sebe, pretpostavka je da i ta kopija ima dušu. No, ako naučimo kako digitalno pohraniti našu svijest u računalne sustave, onda ćemo biti u stanju stvoriti umjetnu inteligenciju koja će biti digitalna kopija nas samih. Iz perspektive kršćana, hoće li i te digitalne kopije nas imati duše?
Takva pitanja za sobom povlače niz teoloških izazova.

Ukoliko umjetno inteligentne mašine imaju duše, bi li one mogle uspostaviti odnos s Bogom? Prema Bibliji, Isusova smrt je iskupila "sva stvorenja". No, je li Isus umro i za iskupljenje umjetne inteligencije? Može li se i ona "spasiti"?

A što je s grijehom? Bi li umjetno inteligentna računala koja bi se vodila načelom toga da nikada ne čine zlo ujedno bila i bolji kršćani od ljudi? Sva ta pitanja su veoma složena, a teologija na njih još uvijek nema odgovore", zaključuje Merritt.