Muslimana koji peče kruh? Pekar.

 

Srpkinju koja radi u kozmetičkom salonu? Kozmetičarka.

 

Roma koji prodaje CD-e? PRODAVAČ (Znam da si htio reć CD rom:))

 

Gej muškarca koji ugrađuje bypass? Kardiokirurg.

 

Lezbijku koja predaje na fakultetu? Profesorica.

 

Kako zoveš lika koji baci suzavac među civile koji plešu? Pička. I terorist, naravno, ali prije svega pička. Pičkica, zapravo. 

 

Ne samo civile koji plešu kako je to bilo ove subote, nego i civile koji su samo došli pogledat utakmicu. Civile koji su došli na koncert. Svaka osoba koja širi mržnju i nasilje nad nedužnim  ljudima je pička. 

 

To je jedino što možeš bit kad se, umjesto da iza svog mišljenja staneš imenom i prezimenom, sakriješ iza plina. 

 

I pobjegneš.

 

Bezimen, jasno, jer su imena rezervirana za hrabre. 

 

Povraća mi se od toga.

 

Od toga da se u ovoj priči koja danima puni medije kao polazišna točka koristi činjenica da je netko bacio suzavac na gej ljude. Nije. Netko je bacio suzavac na LJUDE. Kraj priče. 

 

To je ono što se treba osuđivat, bez zadrške. Bez ALI.

 

Kao što je crnac pilot samo pilot, kao što je Musliman koji peče kruh samo pekar, kao što je Srpkinja u kozmetičkom salonu samo kozmetičarka - ljudi koji su u subotu ušli u klub kroz vrata, a izlazili kroz prozore su samo LJUDI. 

 

“Ali su neki i pederi” - nema tu mjesta za ALI.

 

Sablasno je koliko se često riječ ALI spominje kao opravdanje za nasilje i mržnju.

 

“Silovali su ju ALI imala je kratku suknju, tražila je.”

 

“Pretukao je ženu ALI zanovijetala je pa mu ne možeš zamjerit. A i NJEGOVA je žena, nek radi šta hoće s njom.”

 

“Ubili su ga na Ribnjaku ALI izgledao je kao metalac pa je manje strašno.” 

 

Sjećam se kad su prošlog ljeta poginula djeca jedne političarke. “Neka su”, “tako joj i treba” i slični komentari ljudi koji su jedva dočekali širit otrov koji im stanuje u mozgu punili su prazan prostor ispod članka koji bi u drugim okolnostima bio samo potresan i tužan.

 

Da su poginula bilo koja druga djeca koja su imala cijeli život pred sobom baš kao i ova, internet bi to jednoglasno proglasio tragedijom… ALI ovima je mama političarka koju ne volimo pa je ok.

 

I to nisu komentari nekih izmišljenih likova koji trollaju jer su na poslu i dosadno im je - to su ljudi koji na profilnoj slici imaju djecu. Djecu koju će odgajat u istom tom “ALI” duhu netolerancije, odnosno toleriranja nasilja ako se uklapa u ALI model. Ljudi koji misle da možeš ODGOJIT pedera - pederi se ne odgajaju jednako kao što ne možeš odgojit čovjeka da bude crnac. Takav se rodiš. Ono što možeš odgojit je terorist. 

 

Zgražamo se kad na vijestima slušamo uvozne priče o bombašima koji siju strah i mržnju po koncertnim dvoranama i aerodromima… bojimo se zločestih fanatika koji u ime religije kažnjavaju ljude koji su se samo našli na krivom mjestu u krivo vrijeme… otkazujemo putovanja jer se bojimo terorizma, sretni jer još nije “došao” kod nas…

 

A je. 

 

Tu je.

 

U svakom ALI koji se izgovori kad netko nastrada. 

 

Jer čim tražiš taj ALI, jasno govoriš da to što se dogodilo nije baš TOLIKO grozno. “Je grozno, ALI ima gorih stvari.” 

 

“Pa kaj onda, svaki vikend se u birtijama vade noževi, pištolji i suzavci, kaj sad ovi pizde zbog malo suzavca?”

 

“Zašto pederi prosvjeduju, a nitko ne prosvjeduje zbog žena koje svake godine umiru kao žrtve obiteljskog nasilja?” 

 

“Zašto kad meni neko razbije glavu nikom ništa, a kad netko pederu baci suzavac pod noge, onda je to problem?”

 

Nasilje nije natjecanje. I UVIJEK je problem. “Peder” s razbijenom glavom vrijedi jednako koliko i hetero osoba s razbijenom glavom, s tim da će ovog prvog netko vjerojatno prije udarit jer je ALI peder, pa zašto ne. 

 

Nisu “pederi” ludi što se bune zbog nečije agresije - ludi su svi ostali koji to ne rade. 

 

A ne rade to jer su u jednom trenutku počeli vjerovat u nečiji ALI.

 

“Pa dobro, malo su te pretukli. Pa dobro, malo su te silovali. Pa dobro, malo su te prcnuli suzavcem, ne pizdi.”

 

Šuti. Trpi. Ne prigovaraj bez veze.

 

Kad pretučenoj ženi dovoljno puta kažeš: “ALI ima i gorih stvari” - govoriš joj da njena tragedija nije baš tako tragična.

 

Kad silovanu ženu pitaš: “ALI što ste imali na sebi?” - daješ joj do znanja da misliš da je i ona barem 50 posto kriva.

 

Kad kreneš tražit opravdanje za činjenicu da je netko bacio suzavac među LJUDE, šalješ jasnu poruku da te terorizam smeta samo kad su ti ljudi izloženi njemu simpatični. To je i jedan od razloga zašto ljudi stavljaju Pray for Paris ali ne i Pray for Syria: “ALI u Siriju nitko ne ide na medeni mjesec pa je ok da tamo ubijaju ekipu.” Možda zvuči kao pretjerivanje, ali u suštini nema puno razlike. 

 

Ne širi mržnju samo ovaj koji tuče ženu ili ovaj koji baca suzavac na ljude - širi ju i svatko tko na mržnju i nasilje nalijepi jedan “ALI”, jer ALI mržnji daje prostora da raste.

 

I šta poželjet za kraj ovom frajeru koji je u subotu bacio suzavac i svima koji su se u komentarima ispod naslađivali jer su nastradali ljudi, “ALI pederi?” Ili ovima koji kad izađe vijest ženi koju je muž ubio nakon što ga je 43 puta prijavila policiji zbog nasilja pišu da ga je ALI vjerojatno varala pa je reagirao? Ili ovima koji u smrti dvoje klinaca vide povod za naslađivanje jer im je mama u politici? Šta reć tim ljudima?

 

Da crknu? Ne, ljudi koji se vesele tuđoj boli su ionako mrtvi iznutra.

 

Da dobiju neku tešku, smrtonosnu bolest? Ne, jer je život ispunjen tolikom mržnjom ionako teška, smrtonosna bolest.

 

Da budu nesretni? Već jesu, potreba da unesrećiš nekoga dolazi kad umjesto srca imaš tumor.

 

Frajeru koji je u subotu bacio suzavac, svakome tko se tome obradovao, svakome tko je sretan što su političarki umrla djeca, svakome tko u pretučenoj ženi vidi prostor za ALI ne želim svo zlo ovog svijeta… to već imate. S njim liježete svaku večer i prati vas tijekom dana kao loš zadah. Ne želim vam zlo.

 

Želim vam LJUBAV.  

 

Želim vam da u vlastitim očima prestanete biti toliko nebitni da morate povrijedit nekog da bi se osjećali živima.

 

Želim vam smisao, jer da ga imate, ne bi ga tražili u krađi tuđe sreće.

 

Želim vam ljude koje istinski volite, jer da ih imate, ne bi drugima htjeli nanijet zlo.

 

Želim vam ljude koji istinski vole vas, jer samo čovjek kojem fali ljubavi ima mjesta za uzgajanje mržnje.

 

Želim vam da imate nekog kome možete napisat nešto lijepo svaki put kad ispod nekog članka poželite komentirat da je netko peder ili prokleti HDZ-ovac ili smrdljivi SDP-ovac. 

 

Želim vam da nikad ne postanete nečiji ALI. A mogli bi, jer ste sami posuli svijet opravdanjima za nasilje. Jučer su bili pederi. Sutra će bit žene koje muževi mlate. Preksutra možda baš ti. Ili tvoje dijete.

 

Svaki ALI je nečije dijete. 

 

I svaki put kad kažeš da je ok da je nečije dijete izloženo nasilju, potpisuješ da je ok da se isto dogodi i tvojem.

 

Sretno Valentinovo svima koji imaju ljubav u životu.

 

Ostalima sretno V-ALI-ntinvo. 

Pssst! Ostale kolumne naše Andree Andrassy pročitajte ovdje!