Foto: Pixsell/Petar Glebov

Činjenica da je peticiju "Stop plagiranju u Hrvatskoj" potpisalo 11.410 građana, da u Hrvatskoj imamo jednu od najgorih statistika u smislu da imamo plagijatore u Saboru, na čelu resornog ministarstva i u Ustavnom sudu, da je ono rak rana našeg obrazovnog sustava, te da, među ostalim i zbog toga, imamo strašan odljev mozgova u inozemstvo, važni su razlozi koji nas obavezuju da nešto poduzmemo, poručili su u ponedjeljak ujutro na konferenciji za novinare u hotelu Westin u Zagrebu Ivan Đikić, Vesnica Garašić i Damir Bakić.

Organizatori peticije stoga su prošli tjedan Vladi i Saboru odlučili poslati dopis u kojem se od njih zahtijeva da se u Etički kodeks Sabora, kao i u već postojeći Etički kodeks državnih službenika unesu odredbe prema kojima plagiranje koje su počinili javni dužnosnici, a koje su utvrdila nadležna etička tijela, predstavlja tešku povredu etičnosti. Plagiranje je nespojivo s obnašanjem javne funkcije, a ljudi koji su dokazani plagijatori nikako ne bi smjeli obnašati državne dužnosti. Tolerancija na plagiranje trebala bi biti nula.

Traže zakon o etičkim standardima u javnom sektoru

Organizatori također zahtijevaju da se što prije donese zakon o etičkim standardima u javnom sektoru koji će obuhvatiti sve kategorije ljudi zaposlenih u javnoj upravi, od namještenika do dužnosnika.

Profesor na matematičkom odsjeku PMF-a Damir Bakić, jedan od 20-ak profesora, znanstvenika, učitelja, liječnika i studenata organizatora peticije, rekao je da je plagiranje u znanosti kao antimaterija, da je suprotno ključnoj ideji u znanosti, a to je čestitost.

"To kako se nosimo s plagiranjem suština je poruke koju prenosimo našoj djeci... Načelo etičnosti je iznad svih imuniteta i autonomija", poručio je Bakić.

Đikić: Plagiranje je rak rana obrazovnog sustava

Jadan od naših najpoznatijih znanstvenika, molekularni biolog Ivan Đikić, član jedne od najuglednijih znanstvenih akademija svijeta njemačke Leopoldine, također inicijator peticije, rekao je da plagiranje nije samo rak rana obrazovnog sustava već i šireg društvenog konteksta.

Kazao je da ono nije problem samo u Hrvatskoj, da ono postoji i drugdje u svijetu. No istaknuo je da je ključna razlika između nas i uređenih zemalja to kako se prema njemu odnosimo.

Podsjetio je da su u Njemačkoj čak dvoje visokih dužnosnika podnijeli ostavke nakon što je utvrđeno da su odgovorni za manje ili veće plagijate – ministar obrane Karl-Theodor zu Guttenberg i ministrica obrazovanja Annette Schavan. Učinili su to kako ne bi predstavljali teret za svoju vladu te da pokažu primjerom djeci u svojoj zemlji.

Ponovio je da Hrvatska bilježi zabrinjavajući trend koji pokazuje da se broj djece u osnovnim školama u posljednjih 10 godina smanjio za čak 63.000. Od toga je oko 17% otišlo zbog iseljavanja, a kao jedan od razloga za iseljavanje vidi lošu klimu u znanosti i obrazovanju.

Đikić je objasnio kako se u razvijenim demokracijama EU problemu etičnosti i obrazovanju pristupa izuzetno ozbiljno.

Ondje postoje ombdusmani, odnosno pravobranitelji i neovisni etički odbori koji nikome nisu odgovorni. Oni rade tajno, prijave se drže u maksimalnoj tajnosti, ne zna se tko ih je podnio, niti tko je prijavljen kako bi se izbjegli bilo kakvi mogući pritisci na uključene.

Primjeri iz Hrvatske pokazuju da ovdje stvari nikako nisu bajne, da je sustav napravljen tako da se na etička tijela može utjecati, a ishodima manipulirati.

Politika je ušla u sve grane društva, od vrtića do fakulteta

Primjerice, Sveučilište u Zagrebu uopće nije raspravljalo o plagijatu ministra Pave Barišića, to je potvrdio njegov rektor iz tog vremena Aleksa Bjeliš, međutim, ono se u javnosti predstavlja kao argument da plagijata nije bilo. U Splitu je etičko tijelo koje je odlučivalo o tom plagijatu vodila osoba koja je po položaju na fakultetu bila podređena Barišiću. Osim toga, u Hrvatskoj vidimo da je politika ušla u sve grane društva, od vrtića do fakulteta, poručio je Đikić.

Odgovarajući na pitanja novinara što očekuje od inicijative s obzirom na okolnosti, Đikić je rekao kako se nada da će premijer Andrej Plenković u konačnici ipak promijeniti svoju odluku da stane iza osobe koja je ne samo dokazani plagijator već za sobom ima i brojne druge grijehe.

Vesnica Garašić, koja je sedam godina radila u etičkom savjetu Sveučilišta u Zagrebu upozorila je da u našem sustavu postoji nekoliko ključnih problema koji onemogućavaju da se plagiranje pravilno sankcionira. Prije svega ne postoji dovoljno dobrih mehanizama za prepoznavanje plagijata. Drugi problem je što procesi predugo traju, ponekad po tri i više godina dok se vani to uglavnom rješava unutar nekoliko mjeseci ili godine dana. Treći problem je to što nema nikakvih sankcija čak ni kada se plagijat utvrdi. Konačno, različiti fakulteti imaju različite, neujednačene standarde prema kojima tretiraju takve etičke prekršaje. Među ostalim problem je i u tome što se kod nas ljudi osjećaju vrlo nelagodno kada svoje kolege moraju proglasiti plagijatorima.

I Ustavni sud brani plagijatore

Problem postaje eksponencijalno kompliciran kada je osoba o kojoj se odlučuje visoko pozicionirana u sustavu, vrše se prijateljski pritisci, pozivanja na razgovore uz kavu, ali i neprijateljski pritisci. Kada se konačno i donese osuđujuće mišljenje, tada kreću institucionalni pristisci pa se ono na kraju uopće ne uzima u obzir. To je sve nedopustivo, poručila je Garašić, predstojnica Zavoda na mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine na Rudarsko geološkom naftnom fakultetu.

Garašić smatra da je odluka Ustavnog suda koji je nedavno svojom presudom odlučio značajno ograničiti ovlasti nacionalnog Odbora za etiku u znanosti i obrazovanju, pogrešna. Upozorila je da je već ionako izuzetno teško očekivati da će netko u sustavu optužiti vlastitog poslodavca jer će prirodno biti zabrinut za vlastito napredovanje, za financiranje svojih znanstvenih projekata i sl. Istaknula je da je zbog toga vrlo važno da postoji etičko tijelo na nacionalnom nivou koje će biti što neovisnije od sustava i politike.