PRIJE tri godine došao je na Bernabeu s ciljem da postane kralj Madrida, danas napušta Kraljevski klub prezren i ponižen.

 

James Rodriguez bio je najveća neočekivana zvijezda svjetske smotre u Brazilu prije tri godine. Kolumbija je igrala prekrasan, atraktivan i efikasan nogomet, a James je bio njen najbolji igrač. Nakon što su s lakoćom prošli grupu, Kolumbija je u osmini finala došla na noge Urugvaju, a golčina koju je postigao tadašnji igrač Monaca praktički ga je transferirala u Real Madrid. Kolumbija je u četvrtfinalu ispala od Brazila (1:2), a James je ipak uspio biti najbolji strijelac Mundijala.

Florentino Perez odlučio je već to ljeto u Madrid dovesti mladog Kolumbijca i nije pitao za cijenu. Odšteta od 79,8 milijuna eura bila je treća najveća koju je Real platio za nekog igrača te šesta u povijesti. Od Realovaca su više koštali samo Gareth Bale (100 milijuna eura) i Cristiano Ronaldo (94), a u povijesti nogometa veće transfere od Jamesova ostvarili su još samo Paul Pogba (105), Gonzalo Higuain (90) i Luis Suarez (82,3).

 

 

Na Bernabeu je James došao kao super zvijezda, novi Galacticos u svlačionici Reala, ali Kolumbijac se nije pretjerano naigrao u Madridu. Premda je pružaoo odlične partije i zabio zlata vrijedne golove, posebice u prvoj sezoni po dolasku u Madrid, treneri ga nisu pretjerano cijenili. I kod Ancelottija i kod Beniteza, a i kod Zizoua, Rodriguez je bio osuđen na marginalne uloge. Kad bi i zaigrao, ulazio bi uglavnom s klupe, a nerijetko je utakmice promatrao s tribina. U tri godine za Kraljeve je odigrao 76 dvoboja i postigao 28 golova. Pribrojimo li time i tridesetak asistencija, a u obzir uzmemo da mu je minutaža bila mizerna, Jamesove brojke su zaista impozantne. Možda ne vrijedi novac koji je za njega Real platio Monacu, no sigurno nije ni ''najveća nogometna prevara'', kako su ga neki ''stručnjaci'' u ove protekle dvije godine nazivali. 

 

Hipoteka jednog od najskupljeg igrača svih vremena bila je preveliki teret. Očekivanja navijača i uprave kluba bila su nerealna i samim tim što Kolumbijac u Madridu nije uspio postati novi Zidane, ad hoc je proglašen viškom kojeg se pod hitno mora prodati i koliko-toliko sanirati ''štetu'' vrijednu 79,8 milijuna funti.

James napušta Real, to je jasno. Hoće li karijeru nastaviti u Manchester Unitedu, Chelseaju ili nekom trećem velikanu, vidjet ćemo ubrzo. Ljetni prijelazni rok zahuktava se, a Kolumbijac je jedan od zanimljivijih eksponata na ovoljetnoj nogometnoj tržnici. No, dok ne saznamo što će biti s karijerom podcijenjenog, ali sjajnog ofenzivnog veznjaka, zanimljivo se podsjetiti njegovih prvih nogometnih koraka.

 

 

Danas je Rodriguez planetarno poznata nogometna zvijezda, međutim tko zna u kojem bi se smjeru kretao njegov nogometni razvoj da nije bilo Gustava Upeguija, čovjeka koji je prvi prepoznao talent tada još malenog Jamesa. Ono što je važno za ovu priču, činjenica je da je Upegui, bivši partner Pabla Escobara, bio jedan od najzloglasnijih narco bossova u Kolumbiji i koncem devedesetih šef ''ureda'' u Envigadu, najvažnijoj podružnici Escobarovog Medellin kartela. Kad je James prije tri godine prešao u Real, kolumbijski mediji, točnije Las 2 Orillas iz Bogote, prvi su put u javnost izbacili priču koja povezuje slavnog nogometaša i čuvenog mafijaša. Donosimo najzanimljivije dijelove te priče.

 

U devedesetima je u Kolumbiji bilo moderno da mafijaši kupe nogometni klub, pa je tako Upegui uložio novac u Envigado, skromnu drugoligašku momčad. Plan je bio otkriti mlade talente, dati im priliku za razvoj, osnažiti Envigado, a onda te iste klince bogato unovčiti u Europi.

 

Ako je imao nos za zločin, mora se priznati da je Upegui znao prepoznati i pravog nogometaša. James je sigurno najslavnije ime koje je otkrio, no kroz klub su prošli njegovom zaslugom i Fredy Guarin, Juan Fernando Quintero i Dorlan Parbon.

 

 

Priča o odnosu Jamesa Rodrigueza i jednog od vodećih kolumbijskih mafijaša počela je 2003. James je rođen 1991. u gradiću Cucuta, na sjeveroistoku Kolumbije. Od malih je nogu pokazivao nesvakidašnji talent za nogomet, a Upegui ga je zapazio na Pony turniru, prvenstvu za igrače mlađe od 13 godina u Medellinu. 11-godišnji James toliko je opčinio Upeguija, da je ovaj smjesta odlučio posjetiti dječakovu obitelj i uvjeriti ih kako je najbolje za sve da mu prepuste brigu o karijeri njihova sina.

Maria del Pilar Rubio, Rodriguezova majka i očuh Juan Carlos složili su se kako je to dobra ideja. Upegui je obećao da će mladi James trenirati u Independiente Medellinu, a da će čim stasa dobiti priliku igrati profesionalni nogomet u Envigadu. Obitelj je imala samo jedan uvjet – da ih Upegui preseli iz Ibaguea, gdje su tada živjeli, u Medellin.

 

Obećano, ispunjeno. Štoviše. Upegui je pronašao poslove za Mariju i Juan Carlosa, a našao im je i luksuzan stan, tik do trening kampa gdje im je sin vježbao.

 

 

Premda je i laicima bilo jasno da je James strašan talent, ljudi iz Independiente Medellina bili su zabrinuti jer je Rodriguez bio malen rastom i nježne stature. Plašili su se da fizički neće moći pratiti zahtjeve profesionalnog nogometa i odustali su, prepustivši sva prava na dječaka isključivo u ruke Upeguiju.

 

''Ne može on igrati ozbiljan nogomet. Presitan je. Netko će ga zgaziti'', upozoravali su Upeguija treneri mađih selekcija u Independienteu.

 

Ovaj nije očajavao, štoviše. Kako je imao razvijen dar za sve ono što nije legalno, lako je došao do rješenja kako ojačati mišićnu masu – pomoću steroida.

 

Vrijeme je prolazilo i dok je 14-godišnji James polako postajao ozbiljan igrač, njegov drugi otac postao je sve moćniji u rabotama s one strane zakona. Specijalnost su mu bile otmice i iznude, a gotovo niti jedan bitna odluka u Envigadu nije se mogla donijeti bez njegova blagoslova. 

 

2006. James je bio spreman za debi na velikoj sceni. Trener prve momčadi Envigada, Hugh Gallego, dao mu je narančasti dres s brojem 10, a prvu utakmicu profesionalne karijere 14-godišnjak je odigrao protiv Deportiva iz Cucute, kluba iz rodnoga mu grada.

 

 

I dok je Rodriguezova karijera nezadrživo napredovala, Upegui je skončao onako kako je živio. U veljači 2006., svega mjesec dana nakon profesionalnog debija svog štićenika, jedan od najzloglasnijih mafijaških šefova u Kolumbiji ubijen je u atentatu. Osam ubojica, odjeveni kao policajci, doslovce su bombardirali Upegijevu kuću, a Daniel Mejia, nalogodavac ubojstva i njegov najozbiljniji rival za prevlast u Envigadu, dva mjeseca kasnije doživio je istu sudbinu i bio je kažnjen jer je donio odluku o atentatu bez dozvole kartela.

 

Nakon smrti Upeguija, pod nadzorom svoje majke, Rodriguez je otišao u Buenos Aires kako bi iskušao svoju sreću. Postao je član Banfielda, u kojem je s 18 godina postao prvak Argentine. Sve ostalo je povijest.

 

U nedavnom intervjuu Juan Carlos Restrepo, Jamesov očuh, priznao je da je "jedini koji je vjerovao u Jamesa bio Don Gustavo Upegui".