Foto: 123rf

NJEMAČKI diskontni lanci trgovina poput Lidila i Aldija kupce ponajviše privlače najnižim mogućim cijenama, umjesto robom poznatih marki i ukusno uređenim prodavnicama. Iako tako izvrsno zarađuju, te se primjerice obitelj koja je vlasnik Aldija redovito nalazi među 10 najbogatijih Nijemaca, postoje branše u kojima jeftini Lidlovi proizvodi ne mogu konkurirati, barem kada je riječ o njemačkom tržištu.

>> Ministar Tolušić napao Kaufland i Lidl

>> Kaufland i Lidl odgovorili na napad ministra Tolušića

S obzirom na to da je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić danas preko svog profila na Facebooku direktno napao i prozvao Kaufland i Lidl što uvoze kruh izvan Hrvatske, odlučili smo se informirati o tome kako s prodajom kruha Lidl stoji u svojoj domicilnoj Njemačkoj.

S obzirom na iznimno niske cijene, ne loše, ali ne i toliko da bi ugrozio tamošnje pekare, pisao je Der Spiegel, pozivajući se na podatke iz 2015. godine, tijekom koje je samo do ljeta 12.600 njemačkih pekarnica ostvarilo prihod od 13,5 milijardi eura. Unatoč tome što su Lidl i Aldi ponudili značajno jeftiniji kruh od onog koji se prodaje u pekarnicama, “gubitak tržišnog udjela nije bio ni približno veliki kao što smo se plašili”, izjavio je tada predsjednik Saveza njemačkih pekara Peter Becker.

Njemački pekari imaju i tu prednost da u toj državi postoji snažna “kultura kruha” (Brotkultur), koja je čak pod zaštitom UNESCO-a od 2014. godine kao svjetska nematerijalna baština. Nijemci vole dobar i kvalitetan kruh te su za njega spremni, ali i mogu, platiti više od najjeftinije cijene u jednom Lidlu. To ujedno znači i da je jeftini kruh koji Lidl uvozi u Hrvatsku za mnoge Nijemce nedovoljno kvalitetan, no treba naglasiti kako se prosječna kupovna moć njemačkih i hrvatskih građana ne može uspoređivati.