Mišković ponavlja Mamićevu grešku
Foto: Hina
DINAMO je uzeo prvi pravi „brejk“ u sezoni i pobijedio Rijeku s 0:2 na teško osvojivoj Rujevici. Ne računamo li zadnju utakmicu prošle sezone koja je bila rezultatski irelevantna, ovo je najbolja Dinamova predstava protiv Rijeke u posljednjih nekoliko sezona.
Pametni Cvitanović i strpljivi Dinamo
Po prvi put otkako je neočekivano sjeo na Dinamovu klupu, Mario Cvitanović je odlično pripremio utakmicu, sjajno detektirao suparničke namjere i probleme. Rijeka je u dosadašnjim ogledima Dinamo uglavnom mljela tempom i agresijom te nametala presing igru koja gura protivnika u grešku. Pokušala je Rijeka pritiskati u formatu 4-4-2 s agresivnom igrom „na čovjeka“. Dosad bi to upalilo – Matel i (u ovom slučaju) Jelić postavili bi se centralno kako Dinamo ne bi mogao s jednog boka uspješno okrenuti stranu i prisilili bi ga da napada po toj strani. Riječani bi tako vrlo brzo osvajali loptu agresivnim izlaskom na Dinamove bekove i uskim markiranjem teretnih veznjaka Plavih. Dinamo je ovdje imao odgovor na to – već u ranoj fazi napada bek na strani s loptom dignuo bi se visoko.
To je prisiljavalo Kvržića i Gorgona da se povlače, otvarajući u zadnjoj liniji prostor na boku, u koji bi se spustili Antolić ili Moro i započinjali napad bez pritiska. Čak i ako bi krilo Rijeke agresivno napalo igrača s loptom, Dinamo je imao 2 na 1 situaciju u izgradnji napada i relativno lako je kontrolirao taj segment Rijekine igre. Osim toga, primjetna je tendencija od početka sezone da Dinamo ne srlja s napadima i puno više koristi zadnju liniju ili golmana kada treba resetirati napad. To je radio i ovdje - uspješno je produživao napade do te mjere da Rijeka više ne može u maksimalnom intenzitetu igrati obranu. Dugotrajni posjedi sa sporim izmjenama, u kojima je uvijek blizu lopte bilo nekoliko igrača, onemogućili su domaće da brzim tranzicijama napadnu Dinamo. Uzmemo li kao uzorak onaj dio utakmice kada se igralo 11 na 11, Dinamo je izgledao sasvim dobro. Svakako najbolje dosad u sezoni.
Jednolična Rijeka
Domaćin je prodajom Ristovskog ostao bez jednog od najbitnijih ofenzivnih oružja. Za ekipu kojoj je osnova moći igra na boku ili krilu, gubitak takvog igrača jako je teško nadoknaditi. Ovdje se poklopilo mnogo toga – trojka Matel-Jelić-Gorgon puno slabije se razumije bez Gavranovića u igri i u nizu situacija može se vidjeti da Rijeka gubi loptu jer sva trojica stoje u desetak metara kvadratnih, s blokom između sebe i lopte. Rijeka se prirodno usmjeravala na lijevu stranu – tamo je najprije Kvržić odigrao najlošijih 15-ak minuta karijere, da bi nakon toga Gorgon probao ulascima u sredinu stvoriti višak i otvoriti prostor Zuti. Međutim, po prvi put u dugo vremena, Dinamo je na oba boka imao kvalitativni, a često i brojčani višak. Kvržić, Zuta i Martić limitirani su u sposobnosti da sami stvore prednost. A kada ne otvaraju teren dobro i kada nemaju prostora, dobijemo situaciju u kojoj je Rijeka prvu svoju pravu akciju s prolaskom bekova na centaršut napravila u sudačkoj nadoknadi prvog dijela. Zadnjih 25 minuta domaća ekipa je potpuno dominirala i imala je nekoliko dobrih situacija. Ali sve je to bilo u vrlo specifičnim uvjetima, s igračem više i suparnikom koji se psihološki i fizički povukao i više nego je trebao. To je sve bilo na silu, a prava je istina da Rijeka nije odigrala baš ništa.
Sjajni Fernandes i neobični Lecjaks
Fernandes je oduvijek odudarao fizikalijama i kvalitetom od HNL braniča. Hitrost, agilnost, vrlo dobra kontrola lopte u brzini i odlična završnica nikad nisu bile upitne. Upitne su bile odluke, a jako često i voljni moment. Ovogodišnji Fernandes gladan je i grize u svakoj fazi igre. U napadu poštuje bolju suigračevu poziciju, a više od golova impresioniraju lopte koje je dijelio u onim trenucima kada bi Dinamovi veznjaci stizali u završnicu. Više ne guši loptu i bitno je popravio aspekt sudjelovanja u igri, te više nije samo tip kojem se lopta mora dovući na krilo kako bi nešto napravio. Neusporedivo se više kreće bez lopte, rastvara obrane i traži rupe.
Jan Lecjaks je neobičan tip. Motorički, smislom za igru i tehnički klasa je iznad onoga što je dosad carevalo u Dinamu na lijevom beku. I barem zasad, to je apsolutno pogođen transfer. Njegov problem nije igračke, već psihološke naravi – crveni karton jučer, kiks za potencijalno ispadanje Dinama iz Europe i konstantni dojam da je nervozan nisu dobar govor tijela. Treba se vratiti u povijest i pogledati kada je zadnji put Dinamov bek dobio toliko duela u velikim derbijima. Bila bi šteta da sve dobro što napravi kompromitira manjkom elementarne svijesti o tome što je dozvoljeno, a što nije.
Dinamu „pole position“
Iako je odigrano tek pet kola i iako je prednost od četiri boda itekako dostižna, ovo nije obična pobjeda u derbiju. Ona, barem je logično pretpostaviti, gura Dinamo u veliku psihološku prednost. Remi u Osijeku i kriminalna igra u Norveškoj pribili su ih na stup srama, a samo desetak dana nakon toga nalaze se na vrhu ljestvice. S tim da su se već susreli s tri najjača suparnika i čekaju ipak vrlo prolazan Skenderbeu u Europa ligi. Više od svega dokazali su sami sebi da mogu pobijediti Rijeku u „pravoj“ utakmici, na dosad neosvojivoj Rujevici i to bez usluga svojeg najboljeg igrača (Soudanija). Lako je zamisliti scenarij u kojem Dinamo neće do kraja „prvog kruga“ prvenstva ispuštati bodove, dok Rijeku i Hajduk iščekuje međusobni dvoboj.
Rijeka je u dijametralno suprotnoj situaciji. Srušen je mit o Rujevici, kako je i Kek sam priznao, i samim time o nepobjedivoj Rijeci. Ne treba ovu predstavu nimalo katastrofizirati s obzirom na brojne izostanke, ali činjenica je da se klima iznad Rujevice drastično promijenila u vrlo kratkom periodu. Ostali su i bez drugog od tri najbitnija igrača (ostao je tek Bradarić), zaredali s dva poraza, što im se desilo prvi put u četiri godine, a u Ligi prvaka su izvukli Olympiacos. Za razliku od prošle sezone, u kojoj su već od prvog kola udarili tempo koji ostali nisu bili u stanju pratiti, sada su oni ti koji moraju loviti. I to sve igrajući na europskom frontu, što neće nužno morati nijedan od preostala tri hrvatska kluba.
A danas smo vidjeli kako izgleda kada je potrebno uvesti nekoliko novih igrača s klupe. Rijeka ju nema i nevjerojatno je da je Mišković napravio istu grešku kao i Zdravko Mamić nebrojeno puta prije njega. U trenutku kada mu je proizvod na najvećoj cijeni, on nije dodatno u njega uložio, oplemenio ga i definitivno zagospodario domaćom ligom, već je oslabio svoju momčad za sasvim prosječne odštete. Je li Rijeka bila čudo za jedno sezonu, saznat ćemo najranije tek na polusezoni. Ali pred Rijekom je nekoliko kritičnih utakmica – mogu li vratiti auru prvaka ili će to mjesto prepustiti, a da si nisu ni dali pravu šansu za borbu?
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati