Foto: Boris Scitar/Pixsell

DA IMA MALO pravde na svijetu, ne bi bilo ratova, ne bi bilo gladnih, Freddie Mercury bi još bio živ, Maradoni bi poništili "onaj" gol rukom, a obitelj Kardashian bila bi ništa drugo nego - obitelj.

U nekom paralelnom svemiru, Majke bi se zvale The Mothers, riffove na "Mene ne zanima", "A ti još plačeš" ili solaže na "Mršavom psu" ili "Zaboravi" znao bi svaki klinac na svijetu, a Bare, Zoki, Kruno i ekipa punili bi dvorane i stadione od New Yorka do Tokija. Ili bi, ako ništa drugo, barem još uvijek bili na okupu i trajali duže od nekih grešaka na našoj "estradi" koje se nazivaju najvećim hrvatskim rock bendovima, dok s tim istim rockom nemaju previše veze. Bare bi imao puno više love, barem za bocu boljeg viskija od Jack Daniel’sa koji je strusio sinoć u Tvornici ili barem za neki bolji stan od onoga u Zapruđu u kojem "živi s cimericom koja je pronašla Isusa Krista pa ga sad svako jutro jebe s time da je u njemu spas".

Nažalost, život je kurva pa Majke danas sviraju u krnjem sastavu. Zoran Čalić je u nekim svojim projektima, a Bare sav svoj nevjerojatni genij tu i tamo koji put prezentira pred ono malo ljudi što se uspije natiskati u Tvornicu. Njegovi koncerti su često čista lutrija. Nekad ode nakon pet pjesama, nekad je toliko odsutan da to ne liči na ništa, a nekad je sasvim normalan i apsolutno rasturi. Od svih njegovih koncerata koje sam vidio kroz godine, a bilo ih je skoro 20-ak, što s Majkama, što s Plaćenicima, možda nikada Bare nije bio u ovakvom raspoloženju kao jučer.

Lucidan, ali dosta pijan uz čitav niz socijalnih, estradnih i raznih drugih tema koje je povlačio između pjesama. Za početak je svima obznanio da je od neki dan i službeno Zagrepčanin, da bi nas onda proveo kroz neka svoja razmišljanja o Titu, Sigmundu Freudu, tucanju oraha i koječemu drugom. Svako toliko ušao bi u polemiku s nekim iz publike tko bi zaurlao "Sviraaaaj" pa bi mu odgovorio da će večeras čuti "ono što nigdje drugdje neće moći čuti". Sve to što je izgovorio bilo je teško popamtiti.

Tako su Majke, tj. ono što je od njih ostalo, jučerašnji "Baretov opus" otvorile s "Grešnikom", "Fantastičnom vatrom" i "Bez pameti". Nije to, ruku na srce, najbolje zvučalo, ali do "Krvarim od dosade" kao da su se uštimali i onda je to do kraja ličilo na jako ozbiljan koncert.

A Bare, s 53 godine, i svime što mu se kroz život izdogađalo, polako počinje ličiti na Mišu Kovača. U dobrom smislu, koliko sličnost s Mišom može biti dobra. Otpjeva ili, češće, izgovori prve dvije riječi strofe i onda samo raširi ruke, a sljedbeništvo uglas otpjeva što god treba. Nekad i cijele pjesme, ako Bare tako kaže.

"Postoji u Hrvatskoj neka Lea… Leona… Luna… Kako se zove, znaš? Ona je kao neka glumica, ona je hrvatski projekt za Hollywood. Jeste li znali da je onaj Goran Višnjić bio projekt HDZ-a?" otkrio nam je Bare prije nego što je najavio “Ja sam budućnost”.

"Ja nisam budućnost. Vi ste budućnost", pokazao je na neke klince u prvim redovima i onda objasnio da više nema smisla živjeti u prošlosti, ali ni u budućnosti.

"Sad ljudi. Sad. Sad! SAD!".

Iako je u njegovim nastupima i povremenim kreveljenjima bilo i dosta poze i glume, kad je red na pjesmama i interpretaciji istih, Bare je uvijek bio 100 posto unutra. Točno vidiš da je većinu tih pjesama proživio, neke jako mučno. Njegovi tekstovi su, po mom, priznajem, jako subjektivnom mišljenju, na svjetskom nivou. Baš svjetskom. A muzika koju je Zoki napisao za te tekstove je uz bok najvećima.

I dok je Bare tu i tamo sfušao neku strofu, preskočio cijele dijelove pjesama kao na "Mene ne zanima" ili zaboravio doslovno tekst, ove Majke na čelu sa sjajnim Krunom zvuče jako dobro. Kažem, trebalo im je da malo krenu, ali onda je to sukladno s mogućnostima podsjetilo na svu veličinu tog vinkovačkog benda prije i poslije kojega nitko na ovim prostorima nije svirao takav rock ‘n’ roll. Ni neće.

Pred kraj koncerta, prije nego što će na bisu izvesti dvije nove pjesme koje su premračne i za Doorse i koje vam ne preporučam, Bare je opleo po svima, vladi najviše.

"Jebo im pas mater, svima. Svi su isti. Eeeeej, pa ljudi poginuli za ovu zemlju, za vas, a mi 25 godina nismo u stanju državu napravit. Sve su sjebali, sve. I ovi mladi koji idu iz zemlje, ma idite svi, nek’ nestane ova zemlja. Ma, nek’ nestane! Ajmo, ljudi, vrijeme da se krene…"

Baretov opus, Tvornica, 7. listopada:

Grešnik
Fantastična vatra
Bez pameti
Krvarim od dosade
Mršavi pas
Odvedi me
Daj mi
Zaboravi
Baretov blues
Budi ponosan
Teške boje
Pozovi me u noć
Mene ne zanima
A ti još plačeš
Ja sam budućnost
Vrijeme da se krene
---------------------------
**neka nova pjesma**
Ljubav krvari