Nogomet u sjeni neprihvatljive prošlosti i rasizma: U Poljskoj se to zaista događa
Foto: Dea Redžić
VARŠAVA, na treći pogled, opet je iznenadila. Imali smo sjajne domaćine, a što je najslađe ispalo je sasvim spontano. Ne govorimo o sto tisuća ljudi među kojima smo se probijali po Strefi Kibici dok su Karagounis i omiljeni poljski kapetan Blaszczykowsk podbacivali novčiće na Nacionalnom stadionu, već o našem aranžmanu za veliko otvaranje.
Restoran Ćevap, "mrtvi" centar grada, pet minuta od Palače kulture. Probili smo se kroz euforičnu rijeku poljskih navijača, za rukav povukli pokojeg Irca, i naslikavali se pored sjajnog varšavskog street-arta. Vlasnik Ćevapa je gospodin iz Virovitice, koji se nije nadao da će raditi prekovremeno sve dok nije vidio svog redovitog gosta, Borisa Kožula. S dvoje sjajnih klinaca i prpošnom suprugom u Varšavi je godinu i pol dana, vodi uspješan posao s nakitom, ali navijača iz sebe nije izbacio. Možda vam je negdje ostalo lice iz Knjazovih japanskih Putešestvija koje je jednom gestom ispričalo, kasnije i simboliziralo ono što se hrvatskoj reprezentaciji dogodilo u Yokohami, pa mnogi ovog Mostarca i danas pozdravljaju s "Ma, ovo je tragedija".
Kožul je u centru Varšave okupio zanimljivo društvo: direktor Hrvatske turističke zajednice u Varšavi Boris Baketu (lik je totalni šampion), dvije mlade profesorice - Ivanu iz Poljica i Crnogorku Tijanu, koje su nam ispričale mnogo toga o navikama poljskih studenata, slučajne prolaznike iz Berlina - rođene Vodičane, i grupu gonzo-navijača koja u stopu prati hrvatsku reprezentaciju u Poljskoj. S Borisom smo navijali za Poljsku, u 50-ak metara udaljenoj pitoresknoj gastarbajterskoj zalogajnici. Gazda je tri puta iz vlastitog friždera morao posezati za bocom Zolodowke, votke koja se "lako pije, ali teško preboli", i koju se, eto, mora probati nakon što vam je poljska žuja, Zywiec već postala rutina.
"U Varšavi ima 50-ak Hrvata i držimo se zajedno. Poljska je čudna zemlja, ili zanimljiva - ovisno iz kojeg kuta gledate. Ovdje postoji grupa čistokrvnih Poljaka, njih 20 tisuća koji su opsjednuti Hrvatskom. Osnovali su grupu Cro Manijaci, žive i izgledaju kao Hrvati. Ima i onih normalnijih, naravno. Ekipa u našem kvartu Vilanovo nasula je pijesak s Baltika, zasadila umjetne palme i postavila ležaljke. Ideja je plaža Vilanov, samo bez mora. Postali smo hit odrediše u ovom dijelu Poljske", priča Boris, koji svako malo skida pogled s ekrana kako bi se prisjetio svojih navijačkih avantura sa Islanda, Belgije, Koreje, Japana - nije klasičan sljedbenik Uefine Follow my team aplikacije.
Dok je živio u Wroclawu, nedostajala mu je tribina pa se infiltrirao u lokalnu skupinu i putovao na gostovanja.
"Gledao sam i s legionarima Hajduk u Varšavi 94'. Bilo je to drugo vrijeme, navijači su se gađali i harpunima. Danas se u Poljskoj zbog baklje ide u zatvor, ali na stadionu baš i nema policije. Paradoksi, to je Poljska"
Boris nam priča i o onome što smo proteklih dana i sami primijetili: Poljaci nominalno i nisu previše gostoljubljiv narod. Zatvoreni prema strancima, s usađenim nacionalističkim manirima, ali i otvoreni prema invaziji zapadnog tržišta u kojem participiraju s 39 milijuna stanovnika.
"Bombardiraju nas, ne možeš kupiti krafnu, a da na njoj nije znak Europskog prvenstva"
To je svakako manja smetnja u razumijevanju poljskih stavova. Rasizam i antisemitizam puno su veći. I ne, nisu mit. Jasno vam je pri pogledu na naslovnice, gdje se prepirke u nogometnom savezu vode na prljavijoj razini nego kod nas. Jan Tomaszewski, legendarni golman Poljske, koji je branio penale na Wembleyju i u Njemačkoj uzeo svjetsku broncu, vodi rat s nekadašnjim suigračem i aktualnim predsjednikom saveza Grzegorzom Latom. Traje predugo, pa su postali i inspiracija karikaturistima. No, povod nije nimalo bezazlen, ako znamo da je Tomaszevski, ujedno i predstavnik poljske desnice, zavapio kako u njegovoj Poljskoj nikada ne bi igrali pofarbani lis (obojene lisice), misleći na igrače koje s Poljskom veže tek orao na dresu.
Pustite sad britansko licemjerstvo u BBC-jevom uratku "Stadioni mržnje" o rasizmu i neonacističkim poljskim skupinama, jer ovdje se "to" uistinu događa. Policija je prije nekoliko dana sprovela simultane reakcije i uhitila etablirane huligane u Wroclawu, Gdanjsku, Varšavi i Poznanju. Spremni su na sve, posebno na navijačku osvetu.
Huligani nisu jedini problem, jer podlogu im daju opterećeni odnosi s poviješću. Bijeg od neprihvatljivih povijesnih činjenica neće uspjeti ni njima ni Rusima. 12.6., na Dan Rusije, Zbornaja Komanda igrat će protiv Poljske. Na dan koji obilježava konačni pad SSSR-a i potpisivanje Deklaracije o ruskoj državnoj suverenosti. Svi Rusi, jasno, ne gledaju isto na raspad jednog sistema, no u čemu je problem s Poljacima? Oni ne mogu niti će ikada prihvatiti rusko izbjegavanje odgovornosti za sporazum Ribbentrop-Molotov kojim su Sovjetski savez i Njemačka tajno podijelili Poljsku prije sovjetskog napada na Poljsku i pokolja 20 tisuća poljskih časnika. S druge strane, na to rusko licemjerstvo odgovaraju istim tonom; izigravajući žrtve i zaboravljajući da su upravo njihova cinkanja u Auschwitz pospremila veliki broj židova.
"Mladi Poljaci na fakultetu čak ne žele raspravljati o poljskom kandidatu za Oscara, filmu o poljskim židovima", objašnjava kolegica iz Beograda koja je sa studentima samo pokušala razviti zanimljivu raspravu i naišla na neočekivani zid netolerancije.
Sve ovo uvod je u zahtjev ruskih navijača za održavanjem prigodnog marša kroz Varšavu na Dan Rusije i utakmice s Poljskom.
"Sva raspoloživa policija taj dan bit će uz rutu marša. To će biti vrlo opasno, vjerujte. Vjerojatno je bolje da se uopće tuda ne krećete", kaže Boris.
Ruski navijači za sada su predali samo zahtjev za paradom, ali nisu naveli predviđeni broj sudionika kao ni detaljan plan. Gradonačelnica Varšave Hanna Gronkiewicz-Waltz najavila je novi sastanak, ali njezin je stav prije nekoliko dana glasio; procesija će kod lokalnog stanovništva izazvati nezdrave emocije. Donald Tusk, poljski premijer ide obrnutom psihologijom; podržava marš, čak i potiče Poljake da se pridruže Rusima u anti-sovjetskom slavlju.
"To je zapravo obljetnica konačnog pada Sovjetskog saveza, sa zadovoljstvom pozivam Poljake da sudjeluju u tome."
Znate li kako mu je odgovorio kolega Putin? Svim navijačima za odlazak na marš uručio je besplatne avionske karte za Varšavu. Ako bude sreće, možda se odigra i kakva utakmica.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati