Index.hr

23:54 • 14.12.2017. • POSTAVI INDEX ZA HOMEPAGETRAŽI
Obavijest:
1. studenoga ovaj forum se arhivira i gasi. Pozivamo posjetitelje da se presele na novi forum (http://www.index.hr/indexforum/).
Kritike i sugestije šaljite na email forum(at)index.hr
Forum
Odaberi skin: DefaultDefaultgrassRoseButterOcean 
IndexKlubBroj članova:  
Online članova:  

Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zemalja (Tema)
stranica 2


 topic locked
Stranica: 1 2 Aktivne teme | Pretraživanje
Index.hr Forum -> Društvo -> Povijest

Autor Sadržaj
Korisnik je offlinedobronamjeran
Diskutant #258186


Broj postova: 2997
10.4.2009. 19:39 | Naslov: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zemalja Prikaži/Sakrij | Citiraj


Od početka rata stali su se iz redova emigranata, a osobito iz obiju Amerika, iz vlastite inicijative javljati mnogi mladi ljudi za unovačenje u srpsku vojsku. Mnogi su dolazili o svom trošku u Evropu, i srpske vlasti su ih rado primale i uvrštavale u pojedine vojne jedinice. Kako je broj lica, koja su se prijavljivala za vojnu službu, sve vise rastao i poslije proglasa Jugoslavenskog odbora za stupanje u Jadransku legiju stao dosezati i hiljade, nastalo je pitanje, kako da se s obzirom na neutralitet Amerike, organizira u nekoj konspiraciji putovanje tolikih ljudi u Evropu, a da ne nastanu za Ameriku diplomatske komplikacije, koje su mogle da prejudiciraju čitavu akciju. Nastalo je i pitanje putnih troškova za tolike ljude i za njihovo uzdržavanje, za koje Odbor nije imao apsolutno nikakvo pokriće. U ime Odbora je stoga dr. Trumbić na početku 1915. god. stao pregovarati sa srpskom vladom, da bi ona kod savezničkih vlada poduzela korake, da bi u općem interesu po­dupirale i omogućile prijevoz dobrovoljaca u Evropu na svojim lađama, te da bi se troškovi uzdržavanja tih ljudi pokrili iz srpskog vojnog ili savezničkih budžeta. Srpska vlada se u principu odmah složila. Ali čim je stao Odbor tražiti, da se dobrovoljci ne uvrštavaju anonimno u redove srpske vojske, nego da se stvori u sklopu srpske armije i pod srpskom komandom posebna »Jadranska legija« ili »Jugoslavenska legija«, nastali su nesporazumci, poteškoće i zavlačenja, jer su se koliko srpska vlada, toliko i srpske vojne vlasti odupirale stvaranju takve posebne jedinice. Tako su se pregovori između Vlade i Odbora zavlačili, a međutim su vojne vlasti i dalje razvrstavale dobrovoljce u redove regularne armije. Zaludu se Odbor tome protivio. Po njegovu je shvaćanju dobrovoljački pokret imao dvojaku zadaću: da pojača, koliko je moguće, redove srpske armije i da bude nosilac ideje ujedinjenja i jugoslavenske etničke pri­padnosti naših zemalja, osobito onih na Jadranu, koje su bile izložene najvećoj opasnosti od strane Italije. A bilo je po srijedi i pitanje samo­ljublja. Nije se željelo dopustiti, da se ujedinjenje provede samo uz ci­jenu srbijanske krvi; i smatralo se, da nije dovoljno samo to, da se i prečanski Jugoslaveni jedino bore za slobodu i ujedinjenje, već da treba da se to u svijetu i znade. Anonimnim uvrštavanjem dobrovoljaca u srpsku armiju ostalo je nepoznato njihovo nacionalno nastojanje, i čitav dobrovoljački pokret gubio je onaj politički i propagandistički značaj, koji mu je Odbor želio dati i koji je bio od prijeke potrebe za afirma­ciju jugoslavenske stvari. Da je Odbor bio u pravu, može da posluži kao dokaz činjenica, da je i do dana današnjega ostao nepoznat broj dobrovoljaca, koji su se anonimno borili u srpskoj armiji; dok je s druge strane poznat svaki najmanji detalj postojanja i borbi dobrovoljaca, koji su se u Rusiji organizirali najprije kao posebna dobrovoljačka divizija, a kasnije kao armijski korpus, te da je publicitet o njihovim djelima bio od najveće koristi za razvoj naše nacionalne stvari. Ali baš ovo posljednje nije nikako odgovaralo intencijama srpske vlade. Stojeći do konca rata uvijek na stajalištu, da je Srbija jedini faktor »koji oslobađa«, ona je ljubo­morno čuvala srbijanski karakter armije i čitave ove akcije. Iako su njeni organi, kad je trebalo, u svojoj propagandi za stupanje u vojsku rado operirali frazama o jugoslavenstvu, tražila je ona, da armija i po imenu i u stvari ostane isključivo srpska i samo srpska, i spriječila je u istoj svaku pojavu jugoslavenstva. Učešće dobrovoljaca prečana u borbama se po mogućnosti zatajivalo, a od oficira tražilo, da dobro­voljce »zadoje zdravim srpskim duhom« te ih oduševe za srpsku stvar. Bilo je vjerojatno i drugih razloga. Po svemu se čini, da se srpska vlada pobojavala i republikanskih i federalističkih strujanja, koja su se javljala u redovima naših iseljenika, te da nije htjela dopustiti formaciju jedne krupne jedinice, koja je kasnije mogla, pod stanovitim uvjetima, služiti kao oslon federalistima kao neka vojska, koja je mogla i da iz­makne njenoj kontroli. Taj otpor vlade smetao je mnogo razvoju do­brovoljačke akcije: jer dok su Srbi iz patriotizma rado išli u dobro­voljce za Srbiju i radi Srbije, javljali su se Hrvati i Slovenci većinom radi Jugoslavije i ujedinjenja; i nezgodno je bilo dolaziti im u ime same Srbije, a da im se prethodno ne razjasne stvari. Da je i s te strane Odbor imao pravo, dokazuje opet ono, što se dogodilo u odredu
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlinedobronamjeran
Diskutant #258186


Broj postova: 2997
10.4.2009. 19:40 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj


u Rusiji: kad je inicijativom Franka Potočnjaka i Milivoja Jambrišaka ustanovljena pod zapovjedništvom taktičnog i nacionalno prosvijećenog pukovnika Mladena Lukićevića t. zv. »Vaspitna komanda«, to se od ukupnog broja 1400 zarobljenika jedne grupe, većinom Hrvata, nakon prvog mjeseca obuke i tumačenja, 1300 dobrovoljno javilo za stupanje u odred. ^ Da ipak ne bude odugovlačenja, delegirao je Odbor, u dogovoru s vla­dom, u oktobru 1915. Milana Marjanovića u Sjevernu i dra. Miću Mičića u Južnu Ameriku, da organiziraju, zajedno s drom. Ljubom Leontićem, koji je već na tome radio, okupljanje dobrovoljaca. Odmah u početku imali su lijep uspjeh: već 15. decembra mogao je dr. Trumbić oficijelno javiti po londonskom poslaniku Boškoviću srpskoj vladi, da je u Južnoj Americi preko 500 dobrovoljaca potpisalo prijavnice za stupanje u »Jadransku legiju«, te da osim njih preko 3000 crnogorskih dobrovoljaca čeka na ukrcavanje za put u Evropu. Kao odgovor na ovo saopćenje javio je Bošković par dana kasnije Trumbiću, da srpska vlada pristaje na prijedloge Odbora. I nedugo poslije toga javio se Odboru u Londonu pukovnik Olimpije Marjanović sa saopćenjem, da kraljevska Vlada pri­staje na to, da se u Americi i u Rusiji sakupljaju dobrovoljci za »Ja­dransku legiju«, te da je on sam dobio naređenje, da putuje u Sjedinjene Države, da radi na tome. Time je bilo to pitanje među vladom i Odborom uređeno. Nažalost - samo na papiru. Dok je, naime, novačenje dobrovoljaca u Amerikama tako lijepo na­predovalo, zapinjala je stvar na pitanju njihova prijevoza u Evropu. Velike neprilike i dosta konfuzije stvarala je činjenica, da su dobro­voljci ostavljali svoje poslove, dolazili na zborna mjesta i čekajući tamo dangubili, dok ih nisu morali vraćati kući s time, da će ih opet pozvati, kad bude osiguran prijevoz. Ali pitanje prijevoza nikako se nije mogla riješiti. Tek 16. jula 1916. naredi Nikola Pašić poslaniku Vesniću i vojnom izaslaniku generalu Rašiću u Parizu, da poduzmu kod francuske vlade novu akciju, da bi se to pitanje riješilo. Kako se u to doba vec bila poljuljala vjera Saveznika u talijansku armiju i kako su se već i ame­ričke savezne države spremale u rat, bili su ovaj put diplomatski obziri od manje smetnje: 18. X. mogao je Vesnić već javiti srpskoj vladi, da su francuska i engleska vlada otvorile poradi toga potrebne kredite, osi­gurale prijevoz i odredile kao zborno mjesto dobrovoljaca Bizertu u Sjevernoj Africi. Vlada odredi odmah dvije komisije, jednu za Sjevernu Ameriku pod vodstvom pukovnika Milana Pribićevića, a dru^u za Južnu Ameriku pod vodstvom pomorskog kapetana Spire Poznanovića, koje su *e odmah dale na posao i uz pomoć Odbora i njegovih delegacija stale »lati dobrovoljce u Bizertu. O čitavoj ovoj Pašićevoj akciji nije međutim Odbor bio nikako infor* miran, ali ju je podupirao u smislu dogovora. No kad su dobrovoljci stizali u Bizertu, pokazalo se, da se Vlada ne drži sporazuma i ne stvara obećanu »Jadransku legiju«, nego po starome nastavlja uvrštavati do­brovoljce raštrkano u postojeće armijske jedinice, što je izazvalo pro­teste. Kad je Trumbić protiv toga prosvjedovao, stao se Pašić sada odricati dogovora o stvaranju legije i tvrditi, da su emigranti na kon­gresu izjavili, »da stavljaju svoju imovinu i svoje živote na raspoloženje Srbiji« i da prema tome Odboru nedostaje svaka legitimacija za ulaženje u ta pitanja. Sa svoje je strane Odbor tvrdio, da su malone svi dobro­voljci potpisali pristupnice u »Jadransku legiju« u uvjerenju, da, služeći u legiji, služe također i Srbiji; a glede svoje legitimacije, pozivao se na volju samih dobrovoljaca, kao i na ostali tekst rezolucije kongresa, koji je glasio: »....stavljamo se na bezuvjetno raspoloženje srpske vlade, iz­ričući naše potpuno povjerenje Jugoslavenskom odboru u Londonu, koga smatramo svojim zakonitim predstavnikom svih jugoslavenskih zemalja pod gospodstvom Austro-Ugarske«. Ta rasprava vukla se sve do 1918. g. Srpska vlada tražila je, da Odbor proglasi opću mobilizaciju, a ovaj se branio da oficijelno to učini tako dugo, dok vlada ne pristane na stva­ranje legije, iako je ustvari i dalje tacite podupirao novačenje dobro­voljaca.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlinedobronamjeran
Diskutant #258186


Broj postova: 2997
10.4.2009. 19:43 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj


U vezi s dobrovoljcima došlo je i u samom Odboru do nepredviđene krize. Kad je naime dr. Trumbić na koncu 1916. ležao bolestan u Can-nesu, zastupao ga je u Londonskoj centrali potpredsjednik dr. Hinković, koji se u dobrovoljačkom pitanju držao mnogo popustljivije prema vladi, negoli ostali članovi Odbora. Potaknuti neodređenim nekim po­budama, odluče on i sekretar Odbora dr. Josip Jedlowski da objave pro­klamaciju, kojom se pozivaju pod oružje u srpsku armiju svi sposobni Jugoslaveni. I ne pitajući za pristanak predsjednika Trumbića i ostale članove, oni zaista objave mobilizacioni proglas pod potpisom Trumbi« ćevim i Odborovim, bez njihova znanja i pristanka. Nastala je čitava zbrka. U samom Odboru riješena je kriza brzo tako, da je dr. Jedlowski povukao konzekvencije i istupio iz Odbora, dok je dr. Hinković resignirao na mjesto potpredsjednika i otputovao u Ameriku na agitaciju, a zamje­nikom predsjednika izabran je dr. Mičić. Opoziv mobilizacije izazvao je priličnu zabunu među našim svijetom, koji je - koliko se god nastojalo / to prikrivati - sve više uviđao, da među vladom i Odborom postoje ( teške diferencije, koje nijesu ništa dobra obećavale za budućnost. Tako se to pitanje dalje provlačilo sve do konca rata. Dok se Odbor uglavnom pasivno držao, pridolazili su, zahvaljujući spretnosti i aktiv­nosti Milana Pribićevića, sve novi dobrovoljci u Bizertu, ali se vlada odlučno opirala, da ih organizira kao samostalnu jedinicu u sklopu srpske vojske. Iz istih razloga ona se nije htjela okoristiti ni eskadrilom od šest aeroplana i 30 pilota, koje su emigranti stavili Vladi na raspolaganje. I ta ponuda ostala je neiskorištena do konca rata.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlinedobronamjeran
Diskutant #258186


Broj postova: 2997
10.4.2009. 19:44 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj


Isto tako teško, ali s mnogo više efekta, razvijalo se pitanje dobro­voljaca u Rusiji, gdje je bilo mnogo zarobljenika naše narodnosti iz austro-ugarske vojske. Od prvoga početka rata stali su se mnogi od njih, osobito Srbi, javljati srpskom poslanstvu u Petrogradu s molbama, da se oslobode zarobljeništva i pošalju kao dobrovoljci u Srbiju. Ruska je vlada bila pristala na to, da se pojedine grupe zarobljenika Srba oslobode i potajno pošalju preko Rumunjske i Dunava u srpsku armiju, a srpska vlada poslala je u Rusiju jednu delegaciju, koja je putovala po zarobljeničkim logorima i oslobađala zarobljenike. Na taj način prešlo je oko 5000 zarobljenika - tako se računa - preko Dunava u Srbiju. Ali posao se vršio veoma nemetodički i bez organizacije, i mnogobrojna pisma i molbe, što su ih zarobljenici slali poslanstvu, bacala su se u jedan ormar kancelarije poslanstva, gdje su onda neriješena ležala. Za vodstvo kancelarije Jugoslavenskog odbora u Petrogradu i rad oko stvaranja legije delegirao je međutim Odbor u sredini jula 1915., dra. Antu Mandića, koji se već nalazio u Rusiji i koji je već u početku rata bio bezuspješno pokušao, da u ruskoj javnosti i novinstvu pobudi neki interes za našu stvar. U spomenutom ormaru poslanstva našao je Mandić preko 20.000 većinom veoma dirljivih pisama i molbi zaroblje­nika i uz pomoć mladoga Sarajlije Zdravka Jeftanovića stao ih siste­matski rješavati. Da ne komplicira već započeti rad, stao je on pospje-savati odašiljanje zarobljenika u Srbiju prepuštajući Odboru i srpskoj vladi, da u Srbiji organiziraju legiju, kako bolje znadu. Taj rad se na­stavio do jeseni 1915., kad je Srbija, napadnuta sa svih strana, pre­trpjela slom, koji je, među drugim mnogo važnijim stvarima, prekinuo i veze preko Dunava i onemogućio dalje odašiljanje dobrovoljaca. Na ponuku delegata Odbora stao je sada srpski poslanik raditi kod ruske vlade, da bi dopustila sakupljanje dobrovoljaca i stvaranje dobro­voljačke legije u samoj Rusiji. Taj pokušaj nije uspio, bilo zbog legali-tarnih predrasuda ruske vlade, da dopusti, da se zarobljenici bore protiv cara, kome su kao vojnici prisegli vjernost, bilo iz straha, da se Austrija ne revanšira na isti način organizirajući ruske zarobljenike protiv Ru­sije. Da se ipak nešto uradi i stvori neki početak, uspjelo je poslaniku Spalajkoviću na molbu Marka Cemovića, generalnog konzula u Odesi, koji je radio u vezi s Odborom, da je ruska vlada ipak dozvolila stvaranje malog odreda, koji je imao tobože da čuva magazine sa hranom, što ih je Srbija imala u Odesi. Tako je tamo stvorena mala jezgra od nekih 300 dobrovoljaca, koja se onda nastojala nenapadno povećati.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offline_kakogod_
Diskutant #385976


Broj postova: 1976
10.4.2009. 19:45 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

i stepinac je bio tamo.
ma to su sve nekakvi vikend ratnici, nikakve koristi od njih u nijednom ratu.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offline_kakogod_
Diskutant #385976


Broj postova: 1976
10.4.2009. 19:47 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

uostalom, ovaj topic je suprotan pravilima i završit će u smeću, tako da nema smisla ništa pisati.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlinebicca
Diskutant #385121


Broj postova: 75
11.4.2009. 23:41 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [ubojicasnova]

Stepinac nije bio na solunskoj fronti,prijavio se kao dobrovoljac u srpsku vojsku ali tamo nikad nije stiga.Inače tema je izuzetno zanimljiva i imam jedno pitanje za autora.Zanima me je bilo prelazaka u srpsku vojsku hrvata iz hrvatske i kakvo je bilo opčenito raspoloženje u hrvatskoj 1914
O da, samo ne preskacite "sitnice"... Stepinac se prvo prijavio kao dobrovoljac u austrougarsku vojsku, pa je onda zarobljen od strane srpske vojske, da bi onda kasnije postao dobrovoljac u srpskoj vojsci
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlinegusztav
Moderator
Diskutant #78806


Broj postova: 35785
11.4.2009. 23:48 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [bicca]
O da, samo ne preskacite "sitnice"... Stepinac se prvo prijavio kao dobrovoljac u austrougarsku vojsku, pa je onda zarobljen od strane srpske vojske, da bi onda kasnije postao dobrovoljac u srpskoj vojsci
stepinac je zarobljen na talijanskoj fronti, tako da ga sigurno nije zarobila srpska vojska
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlineNeuri.
Diskutant #494199


Broj postova: 768
1.9.2009. 18:31 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [ neka budala ]

Ma daj? I sve su to junački Srbi uspjeli prvo bježeći kao zečevi preko Albanije (ostavljajući pritom, u najboljoj srpskoj tradiciji, iza sebe žene, starce i djecu), pa potom plivajući do Krfa, pa potom crkavajući od gladi na tom istom Krfu, dok im se Francuzi i Britanci nisu smilovali i dali im nešto milostinje da ne pocrkaju kao zadnja gamad, pa potom došuljavši se za skutima Francuza i Britanaca preko Soluna do Beograda.

Istinabog, nakon Beograda su napredovali sami. Junači, do zemlje koja vojsku nije imala.

Ah... to srpsko junaštvo... Nezapamćeno u svjetskoj povijesti. Dođu u neku zemlju nakon kapitulacije, pa se nazovu osvajačima. To nije apsurd, to je mentalno oboljenje.

BTW - reci, jel' se vi Srbljad ponosite činjenicom da je srpska vojska bila prva od zaraćenih strana u 1. svj. radu koja je pred protivnikom pobjegla iz vlastite zemlje, i da je Beograd bio prva prijestolnica koja je bila okupirana?

Ono... klasična srpska priča... sve junak do junaka... pa dok netko ne zapuca u njih. Čim pukne prva puška, oni bjež' Jebote led, toliko su brzo bježali da se nisu zaustavili kad su došli do mora, nego su uskočili u "vodu" i plivali do Krfa. Iako ne znaju plivat. Ali eto... treba ih razumjet... niži sisavci imaju izuzetno razvijen nagon za samoodržanjem.

Ne znam sinak o čemu pričaš. Ne zna čovek da li da se raduju ili da plače, čitajući koliko ste čemerni i jadni. Stvarno ne zna.
No, tu smo uvek da pomognemo. Dakle, nemam pojma šta se to veli po 'rvatskoj ali Srbija i srpska vojska su zabeležile prvu savezničku pobedu u I. svetskom ratu. Onda kada su svima kolena klecala. Onda kada su se sve linije Antante povijale pred silinom napada snaga Centralnih sila.
Cer, ogromnim slovima upisan u istoriju I.svetskog rata. Na njega se naslanja mala minijatura genijalnog virtuoza na Živojina Mišića, kojom je gotovo uništio sve austrougarske snage poslate na Srbiju. Monarhija je bila u opasnosti. Srbi su prešli Savu i Drinu, zauzeli Zemun, nadvili se nad Sarajevo. Bez municije, bez topova, skoro goloruki preklali sve zombije što je Švaba na njih poslao, a poslao ih je mnogo. Previše.
Toliko, da su ugrozili operacije Centralnih sila protiv Rusije.
Čitav ešalon Balkanske vojske i veliki deo jednog od dva preostala, ešalona B. Crkni. Baš kao što je od sramote crkao i na sebe ruku podigao ponemčeni Slovenac Oskar Poćorek. U U pola godine doživeo nekoliko stravičnih poraza od male i ponosne Srbije i užasno srozao ugled monarhije.
Dalje, Srbija nije prva zemlja koja je bila prinuđena napustiti svoju zemlju i čija je prestonica bila okupirana, (iako previše zemalja u tom trenutku nije ni postojalo, još manje ih je učestvovalo u ratu) već je to bila Belgija, još u prvim danima rata. Nemci su ih Šlifen-Moltkeovim planom furiozno pregazili.
Crkni, ponovo.
Šta sam još ostao dužan. Da. Uplašeni snagom male Srbije, Nemci 1915. godine spremaju opsežne pripreme za njeno slamanje, svesni veliki opasnosti koja im je od nje dolazila. Uvlači se Bugarska u rat, Nemci šalju svog najboljeg generala i elitnu 11. armiju.

Austougarima moraju izlivaju str'a kako bi se još jednom usudili krenuti na Srbiju. Možemo računati kako hoćemo, ali u tom trenutku na Srbiju su se stuštila takva sila, gotovo četvorostruko brojnija, sa najmodernijim naoružanjem, da su je od poraza u tom trenutku mogli spasiti samo vanzemljaci. Njih nije bilo.
Dalje. Izvini, crkni još jednom. Sad može dalje.
Dakle, dalje, primer herojstva kakvo je iskazao srpski narod i vojska nezabeležen je u istoriji. Sve zajedno sa čvrstom i nesalomivom voljom da se pred neprijateljom ne kapitulira, već se krene u nezvesnost albanskih planina, zaboravljen od sveta i saveznika.
Nemci nas nisu zaboravili. Na svakom mestu, svakom koraku odavali su poštovanje, divljenje neviđenoj hrabrosti srpskog seljaka, protivniku kakvog to tada nisu sreli.
Jedinstven primer gde agresor u zajedničku grobnicu sahranjuje svoje i srpske vojnike, stavljajući nad njim veliki natpis; u slavu hrabrim srpskim borcima.
Njihovi generali ode su nam pisali. Bojali nas se kao đavo krsta, toliko da su takva osećanja uspeli preneti i na Adolfa Hitlera, dvadesetak godina kasnije. Sve je činio da izbegne rat sa Srbijom.
Ipak se on sećao zbog koga je osetio gorčinu poraza.

vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlineKarlo_Mali
Diskutant #479813


Broj postova: 1715
1.9.2009. 19:16 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [Neuri.]
Bojali nas se kao đavo krsta, toliko da su takva osećanja uspeli preneti i na Adolfa Hitlera, dvadesetak godina kasnije. Sve je činio da izbegne rat sa Srbijom. Ipak se on sećao zbog koga je osetio gorčinu poraza.
Mladicu nesto si napisao istinito no u mnogocemu si patnik velikosrpske mitomanije. Hitler nije htio ratovati na balkanu jer mu je to odvlacilo snage od Rusije koja je bila njegov strateski cilj te je nastojao sklopiti ugovor s kraljevinom ne bi li ocuvao zaledje. To mu je skoro i uspjelo da nije bilo engleskih funti i potkupljivih zrakoplovnih casnika koji su 27.03. nasli svoju dusu i pogurnuli milijun ljudi u pogibelj rata koji je strateski bio zavrsen za 2 dana zauzimanjem Skopja a fakticki za 7 dana.

[Editirano 1.9.2009. 19:21:00 by Karlo_Mali]
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlineNevski.
Diskutant #479738


Broj postova: 1248
1.9.2009. 19:40 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [Karlo_Mali]

Mladicu nesto si napisao istinito no u mnogocemu si patnik velikosrpske mitomanije. Hitler nije htio ratovati na balkanu jer mu je to odvlacilo snage od Rusije koja je bila njegov strateski cilj te je nastojao sklopiti ugovor s kraljevinom ne bi li ocuvao zaledje. To mu je skoro i uspjelo da nije bilo engleskih funti i potkupljivih zrakoplovnih casnika koji su 27.03. nasli svoju dusu i pogurnuli milijun ljudi u pogibelj rata koji je strateski bio zavrsen za 2 dana zauzimanjem Skopja a fakticki za 7 dana.
Izuzev te tri po tebi sporne rečenice, sa ostalim delom teksta se slažeš?


[Editirano 1.9.2009. 19:41:00 by Nevski.]
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlinealcoholic_united
Diskutant #201220


Broj postova: 5219
1.9.2009. 19:42 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Au, kad Major uoči ovaj topic....
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlinesimuni
Diskutant #410249


Broj postova: 14915
1.9.2009. 19:42 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

.sad će major da to sve lepo objasni....konje timari,pa je zadocneo..........
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlineKarlo_Mali
Diskutant #479813


Broj postova: 1715
1.9.2009. 21:55 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [Nevski.]
Izuzev te tri po tebi sporne rečenice, sa ostalim delom teksta se slažeš?

Naravno da se ne slazem s vecim dijelom teksta koji je pisan u najboljoj tendencioznoj varijanti space srba naroda najstarijeg pred kojim svima klecaju kolena te koji su sve bitke dobilo da bi ih onda u miru izgubili. Sve je to skola Matije Beckovica, Dobrice Cosica uz malo Deretica i one Olge Pjanic ili kako se vec zove. Sve u svemu pripovijedanje nedostojno povijesti devetnaestog a kamo li dvadesetog stoljeca. Inace tema je pokrenuta ne bi li se pokazao doprinos dobrovoljaca bivsih zarobljenika te onih koji su pristigli iz prekomorskih zemalja i koji su htjeli dati doprinos ujedinjenju ravnopravnih naroda no koji su onda rasporedjivani u srpske jedinice i sada predsjednik Srbije polaze vijenac tim dobrovoljcima kao da su bili iskljucivo Srbi. Tako zasluge na solunskom frontu pripisuju iskljucivo snazi samo Srpskog oruzja zaboravljajuci kako je srpska vojska bila tek manji dio saveznickih trupa te je u samoj toj srpskoj vojsci bio zamjetan broj dobrovoljaca nesrba te precanskih srba donedavnih vojnika KuK monarhije.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offline_Cane_Kurbla
Diskutant #496600


Broj postova: 1332
1.9.2009. 22:37 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [Karlo_Mali]

Naravno da se ne slazem s vecim dijelom teksta koji je pisan u najboljoj tendencioznoj varijanti space srba naroda najstarijeg pred kojim svima klecaju kolena te koji su sve bitke dobilo da bi ih onda u miru izgubili. Sve je to skola Matije Beckovica, Dobrice Cosica uz malo Deretica i one Olge Pjanic ili kako se vec zove. Sve u svemu pripovijedanje nedostojno povijesti devetnaestog a kamo li dvadesetog stoljeca. Inace tema je pokrenuta ne bi li se pokazao doprinos dobrovoljaca bivsih zarobljenika te onih koji su pristigli iz prekomorskih zemalja i koji su htjeli dati doprinos ujedinjenju ravnopravnih naroda no koji su onda rasporedjivani u srpske jedinice i sada predsjednik Srbije polaze vijenac tim dobrovoljcima kao da su bili iskljucivo Srbi. Tako zasluge na solunskom frontu pripisuju iskljucivo snazi samo Srpskog oruzja zaboravljajuci kako je srpska vojska bila tek manji dio saveznickih trupa te je u samoj toj srpskoj vojsci bio zamjetan broj dobrovoljaca nesrba te precanskih srba donedavnih vojnika KuK monarhije.
Zamjetan ti je sjajna cifra .Koliko je to ,,zamjetno,, 100, 1000, 10000 ?
Nisi li ti lelekao onomad nad hrvatskim žrtvama u Odesi koji nisu hteli na front nego su se odlučili na dezerterstvo ?


vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlineNeuri.
Diskutant #494199


Broj postova: 768
1.9.2009. 22:48 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [Karlo_Mali]

Naravno da se ne slazem s vecim dijelom teksta koji je pisan u najboljoj tendencioznoj varijanti space srba naroda najstarijeg pred kojim svima klecaju kolena te koji su sve bitke dobilo da bi ih onda u miru izgubili. Sve je to skola Matije Beckovica, Dobrice Cosica uz malo Deretica i one Olge Pjanic ili kako se vec zove. Sve u svemu pripovijedanje nedostojno povijesti devetnaestog a kamo li dvadesetog stoljeca. Inace tema je pokrenuta ne bi li se pokazao doprinos dobrovoljaca bivsih zarobljenika te onih koji su pristigli iz prekomorskih zemalja i koji su htjeli dati doprinos ujedinjenju ravnopravnih naroda no koji su onda rasporedjivani u srpske jedinice i sada predsjednik Srbije polaze vijenac tim dobrovoljcima kao da su bili iskljucivo Srbi. Tako zasluge na solunskom frontu pripisuju iskljucivo snazi samo Srpskog oruzja zaboravljajuci kako je srpska vojska bila tek manji dio saveznickih trupa te je u samoj toj srpskoj vojsci bio zamjetan broj dobrovoljaca nesrba te precanskih srba donedavnih vojnika KuK monarhije.
Post jeste u pojedinim delovima napet do krajnjih granica, što je svesno učinjeno, sve drugo bi bilo besmisleno. Ispred mene je stajao najgori oblik šovinizma i relativizovanja srpskog doprinosa u I. svetskom ratu. Ne vidim da ti je zasmetalo nazivanje Srba nižim sisavcima i uopšte čitav post, satkan od najgorih laži ustaške provinijencije.
Uostalom, ti si poslednji diskutant koji bi mogao prigovarati. Dobronamerni neoustaša, sa fiksacijom na srpskom narodu. Dovoljno sam te se nagledao, dovoljno sam te se naljubio.
Čak verujum da ovo gore pseto koje sam citirao, lako može biti neki tvoj klon, ali ne mora biti.
U međuvremenu bi mogao naučiti ko je Matija Bećković, Dobrića Ćosić, Jovan Deretić i Olga Luković Pjanović, kako ubuduće ne bi zalud njihova imena pominjao i stavljao ih u isti rečenicu. Nikakvih dodirnih tački između njih nema.  Takođe ne postoji ni najmanja mogućnost da mene povežeš sa njima, mada bi sa pojedinim i voleo da to učiniš.
Elem, od Jovana Deretića sam se uvek ograđivao. U velikoj meri i od Olge Luković Pjanović, iako je ipak reč o jednog sjajnoj, koja je nažalost pred kraj svog života skrenula sa puta kojim je išla i time diskreditovala većim delom sva svoja ranija dostignuća.

No, vratio bih se mom postu. Iza svake rečenice stojim i svaku mogu valjano braniti. Čak i onu koja deluje najranjivije, a tiče se straha Hitlera od sukoba sa Srbijom. Daleko od toga da je on postojao u velikoj meri, ali lako se da uočiti iz ranijih i kasnijih Hitlerovih izjava, da je on bio svestan slobodarskog duha srpskog naroda, koji će mu preko partizana i četnika u daljem toku rata predstavljati problem. Sama jedinstvena obećanja Srbiji( Jugoslaviji) data prilikom  potpisivanja Pact off steel-a, bitno je razlikuju od svih ostalih satelitskih država koje su prilazile Nemačkoj. Na kraju i sam obim angažovanih snaga Vermahta, tokom aprilskog rata, govori o velikoj Hitlerovoj obazrivosti od stvaranja novog Solunskog fronta. Refleksija na onaj koji je postojao u I. svetskom ratu, odakle je i odaslata smrtonosna strela, delovala mu je odvratno.

Post je inače prenet sa teme, koja je završila u odlagalištu. Nema velike veze sa tvojim srpskim frustracijama.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offline_Spasoje
Diskutant #252258


Broj postova: 16819
1.9.2009. 22:52 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [_Cane_Kurbla]

Zamjetan ti je sjajna cifra .Koliko je to ,,zamjetno,, 100, 1000, 10000 ?
Nisi li ti lelekao onomad nad hrvatskim žrtvama u Odesi koji nisu hteli na front nego su se odlučili na dezerterstvo ?




heheee, zna on to jako dobro, objasnjeno mu je, samo malko je zaboravan. te da mu pomognem:


28000 dobrovoljaca cinili su jugoslovensku diviziju. ostalih pet divizija pod srpskom komandom sacinjavalo je ukupno 118000 vojnika. sveukupno dakle 146000 vojnika. pojedinacno su najveca ekspedicija bili u okviru saveznickih snaga na solunskom frontu, cinili su vise nego cetvrtinu ukupnog broja.

eto.

samo jos da u onih 28000 'jugoslovena', tj. masi pridoslih iz amerike, galicije itd. odredimo koliko je koga bilo, to ce karlo nadamo se.

ne zaboravimo da je u okviru jugoslovenske divizije na frontu bio i jedan crnogorski bataljon.

[Editirano 1.9.2009. 22:57:00 by _Spasoje]
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offline_Cane_Kurbla
Diskutant #496600


Broj postova: 1332
1.9.2009. 22:59 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [_Spasoje]


heheee, zna on to jako dobro, objasnjeno mu je, samo malko je zaboravan. te da mu pomognem:


28000 dobrovoljaca cinili su jugoslovensku diviziju. ostalih pet divizija pod srpskom komandom sacinjavalo je ukupno 118000 vojnika. sveukupno dakle 146000 vojnika. pojedinacno su najveca ekspedicija bili u okviru saveznickih snaga na solunskom frontu, cinili su vise nego cetvrtinu ukupnog broja.

eto.

samo jos da u onih 28000 ''jugoslovena'', tj. masi pridoslih iz amerike, galicije itd. odredimo koliko je koga bilo, to ce karlo nadamo se.

ne zaboravimo da je u okviru jugoslovenske divizije na frontu bio i jedan crnogorski puk.
Puštam ga da dođe do aviona .Ako se sećaš jedan od njegovih bisera kada sam ga triput hvatao u laži.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlineNevski.
Diskutant #479738


Broj postova: 1248
1.9.2009. 23:00 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Citat [Karlo_Mali]


Predug odgovor na sasvim retoričko, cinično pitanje koje sam ti postavio.

Sasvim je meni jasno na šta si sveo svoje postojanje na forumu.

Nastavi sa svojom misijom.

Trudićemo se da te ne razočaramo i da ispoštujemo svaku tvoju temu koju otvoriš, od autokefalnosti crnogorske pravoslavne crkve, albanskog porekla Karađorđevića pa do bitke na Nikopolju.
vrh pp Blokiraj/Odblokiraj
Korisnik je offlineNeuri.
Diskutant #494199


Broj postova: 768
1.9.2009. 23:03 | Naslov: RE: Solunski front i dobrovoljci iz slavenskih zem... Prikaži/Sakrij | Citiraj

Još nešto. U brojkama srpska vojska nije činila većinu saveznički snaga. Čak ni blizu. Od pola miliona savezničkih vojnika, srpskih je bilo ne više od 130.000.
Sva veličina uspeha srpske vojske leži u činjenici da je na njenom delu fronta probijen Solunski front, napravljena breša, kroz koju će uz sadejstvo Francuza poraziti Bugare. Englezi i Grci su večim delom mirovali i samo odvlačilu pažnju neprijatelja.
Tek kasnije borbe u hodu, neprestano slamanje protivničke odbrane koja se pred njih neuspešno postavljala, srpske vojnike čini najsvetlijim primerom čitavog I. svetskog rata, prikupljajući na tom slavom ovenčanom putu pohvale kako neprijatelja tako i saveznika.

U odnosu recimo na Francuze 1944.godine, kojima su Amerikanci, Englezi i Kanađani oslobodili zemlju, Srbi su to učinili sami. Svojom velikom željom za oslobođenjem domovine, doveli do beznadežne situacije jednu Tursku, naterali na kapitulaciju Bugarsku, te izbijanjem na granice od 1914. godine i dali signal porobljenim narodima u Austougarskoj da je čas slobode kucnuo i da im oni hitaju u susret.

vrh pp Blokiraj/Odblokiraj

Index.hr Forum -> Društvo -> Povijest
Stranica: 1 2
caching

Aktivne teme