ne mogu se objasnit ti likovi ako ih se ne stavi u kontekst vremena, i u kontekst juga i sjevera.
i doline rone i rajne u kojima su se prije toga miješali impulsi karolinški i otonski, i oni što su došli s juga.
to je prekompleksa tema i žao mi je, ali ne mogu ovako raspravljat o tome.
Martin Schongauer. Iskušenje svetog Ante.
iznimno realistična slika.
Dürer: Melancholia I
mnogi na ovoj slici traže skriveno značenje i pokušavaju tumačiti simbole.
ali to nema veze s vezom.
Dürer je maher za tehniku svijetla i sjene, i malo je većih misterija od propagacije svijetla u prostoru.
sama njegova tehnika je misteriozna. tu je postogao vrhunac.
pogledajte sferu u prvom planu i kako na nju misteriozno pada svijetlo.
isto svijetlo se ponavlja na anđelima i na ovoj životinji.
također dekaedar ima tri različite razine osvijetljenosti.
a u daljini, kod natpisa, je misteriozni izvor svijetla.
također slika nema veze s melankoličnim temperamentom
durer se čak zajebaje malo s naslovom
čak bi se naslov mogao prevesti, malo nezgrapno, ali ipak, "crna obojanost". pod pretpostavkom da se durer malo šalio. taj humor i nije baš tako rijedak u umjetnosti.
slika nema veze s melankoličnim raspoloženjem
npr. wagner u prvom činu parsifala u kojem ovaj ubija labuda iz zabave.
kasnije na samom kraju, u smrtno ozbiljnoj drami ovaj mu kaže: "slušaj, ubuduće, ako baš moraš, gađaj guske a labudove ostavi na miru".
također, kod pravog slikara više rade ruke nego glava.
a durer je prije svega umjetnik. nema teorije da je poslao skrivenu poruku. to misle samo ovi što gledaju filmiće po jubitu.
