Ekspesionizam, dadaiziam, nadrealizam...
Pulex.irritans je objavio 4.4.2012 16:59
Jedna Riječ
promjeni ovu dolinu suza.
Jedan Križ
otkupi svijet.
Jedan Grob
pobjedi smrt.
Jedno Obećanje
dade smisao života.
Pulex.irritans je objavio 5.4.2012 16:49
Na Maslinskoj gori
krvavi znoj kapaše za nas,
toljagama nasrnuše na onoga
koji ponudi svima Spas.
Često se umisli čemer i jad
u ljuskom obliku, zvan čovjek,
da je gospodar i tkalac sudbine.
I onda se prene
kad u glibu zapne.
A zašto te Gospodine zaboravih ?
Ne znam !
Od sada pa dovjek,
voljet ću te.
A zašto nisam prije ?
Pa ja sam samo čovjek !
Cameron.Cox je objavio 5.4.2012 18:50
| citat na Pulex.irritans
Na Maslinskoj gori
krvavi znoj kapaše za nas,
toljagama nasrnuše na onoga
koji ponudi svima Spas.
Često se umisli čemer i jad
u ljuskom obliku, zvan čovjek,
da je gospodar i tkalac sudbine.
I onda se prene
kad u glibu zapne.
A zašto te Gospodine zaboravih ?
Ne znam !
Od sada pa dovjek,
voljet ću te.
A zašto nisam prije ?
Pa ja sam samo čovjek !
Tako je.
moram se vratit u nekom novom izdanju.
al pomislim nekad da rano mi.
a kažu neki,nikad rano nikad kasno,
ma ne mogu ja baš sve.
i nisu ovo stihovi za prikaz
ovo su naklapalice isprazne
koje su moj bijes
još uvik zadržale.
a zašto bijes?
...pa jer Gospodina zaboravih.
Pulex.irritans je objavio 6.4.2012 22:38
Pala je noć.
Težak mrak.
Na brdu samo tragovi krvi i potresa.
Križevi stoje.
Prazni.
Na kamenju leži centuriunova kaciga.
Kiša je isprala tragove stopa i drvo muke.
Noć je jezivo mirna, puna očekivanja.
Noć je utočište jedaneastorici u njihovoj tuzi i sramu.
Noć očekivanja...
Noć nade...
Sad će....
Pulex.irritans je objavio 7.4.2012 00:59
Kefa, Kefa
ne znaš Ga ?
Kefa, Kefa
zatajio si Ga !
O, Bože koliko sam ja puta
bio stostruki Kefa !!!
Pulex.irritans je objavio 10.4.2012 19:46
>>>>>>>>>>>
YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYy
Pulex.irritans je objavio 10.4.2012 20:07
Ja bi otišao
negdje u divljinu
s tobom.
Tamo gdje se ne čuje
ljudski glas niti
buka motora.
Ispod hrasta
razapeli bi šator
od sunca.
I tu bi se ludo smijali
ludo voljeli
do zore.
I slušali bi djetlića
kako daje ritam
šumi.
A kada padne kiša
privili bi se jedno uz drugo
poput duginih boja.
neposIIusna je objavio 10.4.2012 20:34
Danas ću ti dati, kada veće padne,
u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proljetnog cvijeća...
neposIIusna je objavio 10.4.2012 20:35
Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
neposIIusna je objavio 10.4.2012 20:37
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
neposIIusna je objavio 10.4.2012 20:39
Prostrimo bijele kosti, prostrimo blještave kosti
Nemamo druge zastave: krv je oslijepila sunce.
Stare trublje proljeća, mlada zvona slobode
Zvonite, zovite ljubav, neka se u njoj smiri
Crna misao čovjeka, metalna duša svijeta.
Ja sam ljubav i molim: prostrimo bijedne kosti
Ja sam ljubav i vičem: prostrimo sunčane kosti
Ja sam kostur, i kosti mojih kostiju su jutro
Ja sam ljubav i kosti mojih kostiju su ljubav
Ja sam ljubav, i ne znam gdje je počinak ljubavi.