.
[if gte mso 9]>MicrosoftInternetExplorer4falsefalsefalse0Normal
[if gte mso 9]>// //Ne ću sada o najdirljivijim momentima, jer su oni u pravilu i tužni i zbog njih se i suza može...
.
[if gte mso 9]>MicrosoftInternetExplorer4falsefalsefalse0Normal
[if gte mso 9]>// //Ne ću sada o najdirljivijim momentima, jer su oni u pravilu i tužni i zbog njih se i suza može proliti, ali sada sam se vratio iz pekarnice s par pohanih tortilja i dvije male iranske sirnice (najvjerojatnije leskovačke sirenjavke) i tek sada mi je došlo do pameti koliko je dirljivo bilo što je napisala jedna forumšaica prije određenoga vrmena ne jednom mom, inače kontroverznom topniću, a inače mi ta forumašica nije osobito simpa, zapraff se nemrem sad ni jsetiti koja je točno, ima dva kandidata, neka ninja bucka ili pak kvaziZagrepčanka u modernoj obleki što radi u finom uredu, sociološkinja ili novinarka, što li, e u tom topniću sam ja rekao da sam se vratio doma s nekakvim sendvičima i pominjale su se i masovne grobnice za određene vrste dvonožnih kukaca i štakora, jelte, i ta je osoba – usred svega toga – zamijetila, i mislim da sam osjetio i trun saosjećanja i čak skrbi, dakle ona je zamijetila „...jadan on u tim godinama nema što sa žlicom pojesti već si kupuje sendviče...“ i ne znam zašto mi je to tak sada palo na pamet, to kao neka vrst uvida i tipično ženskog zapažanja, jer to bi trebala biti ženska značajka, kažu psiholozi, a a toga kod Imbeksašica u pravilu neima, već i žene zvuče kao nogometni hooligani s balkanskih stadiona, ali ova je osoba dakle zamijetila nečiji život na hladnim obrocima.
I toga sam se sjetio sada, dok konzumiram te iranske sirnice i pohane tortilje, uz Vindijino kiselo mlijeko pepuno antibiotika i cezijuma i aflatoksina, i jedva sam i to kupio jer je prije mene unišla u ugostoteljski objekat javne prehrane neka dama sa sinčekom antihristom, koji se otimao icimao ženu i svo vrijeme glumio da će pasti ne bi li se ona štrecala i hvatala ga za ruku, žena je kupila kruh, tražila je tek ispečeni iz pećnice, prodavačica je morala kruh čekati i ja sam stajao u vreloj pekarnici, počeo sam se preznojavati, sinček se sav objesio o majlinu ruku, a žena je bila zgodna, pogledi su nam se susreli, eh da sa smose ranije sreli, dobra milafača, kanta za svaku pohvalu, mogao bi to biti seksač da se raspadne krevet, žena je pogubila živce, ja sam se znojio od vreline pećnica iz utrobe pekarnice, „hoćeš li stat već jednom?“ i prodavačica je donela kruh a a žena je izvadila nočvanicu „nemate sitnije?“ „ne“ i upraff utom se dijete izmigoljilo iz majkine šake i istrčalo na ulic a majka za njim i ne- nije happyend –majka ga je dohvatila i vratil, pokupila kruh i kusur, a prodavačica je napokon pitala i mene „gošpon, kaj bupa vi“, ja rekoh „dvije pohane tortilj prosim lepo e i ove dvije iranske sirnice da probam kaj je to“ „aaa, to je za prste polizat, gošpon...“
I tak.
Zbilja: "u tim godinama mora jest sendviče za večeru...!" tek sada sam svjestan.
