U posljednjih nekoliko godina temperature su na našem planetu u godišnjem prosjeku najviše od vremena kada se počela mjeriti temperatura zbog čega su se ledenjaci počeli topiti, a polako se počeo...
U posljednjih nekoliko godina temperature su na našem planetu u godišnjem prosjeku najviše od vremena kada se počela mjeriti temperatura zbog čega su se ledenjaci počeli topiti, a polako se počeo mijenjati i život u oceanima. To utječe na kretanje morskih struja i stvaranje vremenskih nepogoda velikih razmjera, koje su donedavno bile nezamislive, piše BBC-ev novinar Diego Arguedas Ortiz. u podužem tekstu.
Borba za bolju budućnost i opstanak planeta je počela i znanstvenici su dobili podršku širokih narodnih masa, koje su pokrenule pokrete za očuvanje životne sredine i sprječavanje trenda globalnog zagrijavanja, koji postepeno može promijeniti cjelokupnu sliku Zemlje.
Za sada djeluje kao da ne napredujemo mnogo i kao da gubimo bitku s klimom, a i dalje možemo čuti diplomate i političare koji tvrde da je klimatska kriza izmišljotina, što ne ometa grupu biologa i dokumentarista koji su se posvetili spašavanju koraljnih grebena.
Klimatsko pitanje je tek nedavno postalo jedna od glavnih tema u medijima pa se sada mnogi zabrinuti čitatelji pitaju "ima li nade". Odgovor dolazi od pokreta koji se bore protiv klimatskih promjena i iz psihologije – nada je u vama. Prije nekoliko mjeseci nešto slično izjavila je mlada aktivistica Greta Thunberg.
"Ne možete samo sjediti i čekati da vam nada dođe jer tako se ponašate kao razmažena neodgovorna djeca. Izgleda da ne razumijete da je nada nešto što morate zaslužiti", rekla je prošle veljače u Bruxellesa.
Ono što je za sada postignuto, postigle su grupe mladih ljudi koji se bore za svoju budućnost, grupe umornih znanstvenika koji rade prekovremeno i tvrdoglavih aktivista koji ne žele odustati dok se cijeli svijet ne osvijesti.
Nada, ne optimizamU svojoj knjizi "Nada u mraku" Rebecca Solnit piše o tome da nada nije listić za lutriju na kojoj možete dobiti sjedeći na svom kauču. Ona je nešto drugo, nešto živo. "Ona je sjekira kojom u slučaju opasnosti razvalite vrata“, piše Solnit. Ovo se poklapa s uvjerenjem popularne psihologije, koje podrazumijeva dva elementa: osobne ciljeve i put kojim se dolazi do njih. To može biti pokretačka snaga, ali ona mora doći iznutra.
To je razlika između nade i optimizma. Optimizam je više općenito očekivanje da će se nešto dobro dogoditi, čak i kada ne znamo kako će se stvari odigrati, a malo je razloga da budemo optimistični po pitanju klimatskih promjena. Temperature su i 2019. godine bile visoke, a emitiranje ugljikova dioksida smanjeno je tek neznatno, što nimalo nije popravilo stanje. Ipak, ne treba biti ni pesimist jer u tom smo slučaju digli ruke od našeg planeta.
Mnogim su ljudima životi već ugroženi zbog klimatskih promjena i oni ne mogu biti optimisti, ali svi žele misliti da će na kraju sve biti u redu.
Električni automobili dobar su korak u rješavanju problema s ugljikovim dioksidom, kao i sve veći broj samoobnovljivih izvora energije, koji također smanjuju količinu emitiranja ovog plina. Ali tu ne treba stati – cijeli svijet trebao bi se ujediniti jer se i radi o budućnosti cijelog svijeta.
Zajedničko nadanjeU eseju "Umjetnost dobre nade", koji je filozofkinja s Princetona Victoria McGeer objavila 2004. godine, razmatra se razlika između željne nade i voljne nade. Oni koji imaju željnu nadu ovise o vanjskim utjecajima, dok oni s voljnom nadom procjenjuju svoju moć. Najbolje rješenje, prema njenom mišljenju, jest ravnoteža između ova dva ekstrema.
