Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2080 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 16:29

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 16:32

Dobriša Cesarić

Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci...

lavanderica
Broj postova: 491
lavanderica je objavio 11.1.2011 16:33

baš lijepo da nam je novi forum dobio svoj prvi topić o poeziji...
to bi se trebalo njegovati kao biljku

:)

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 16:35

Sviđaš mi se kada šutiš...

Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojo
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.

Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa...

 

Pablo Neruda

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 16:36 | odgovor na lavanderica

dobro dosla lavanderice....uzivaj u ljepoti rjeci..


baš lijepo da nam je novi forum dobio svoj prvi topić o poeziji...
to bi se trebalo njegovati kao biljku

:)

lavanderica
Broj postova: 491
lavanderica je objavio 11.1.2011 16:38

Pajo Kanižaj

Najšareniji leptir
 
Jedan je leptir
strašno tužan bio,
zbog bijelih krila
uvijek se je krio!

Bojao se svih leptira
što imaju šare i pruge
a kad bi vidio admirala,
umirao bi od tuge.

Kad je jednog dana,
nabavio dosta para,
sretan je odlepršao
do najboljeg slikara.

Obojao mu slikar krila,
sretan se u zrak vinuo,
od prevelike sreće
gotovo uginuo!

A onda je postajao
umišljen sve više,
i tako je to trajalo
sve do prve proljetne kiše

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 16:38

Ne bira se ljubav - Pero Zubac

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim...

lavanderica
Broj postova: 491
lavanderica je objavio 11.1.2011 16:41

Tvoja staza by Ratko Zvrko

Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema.

To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!

Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.

A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.

I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.

Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 16:43

ZA SVE SU KRIVA DJETINJSTVA NAŠA

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne...

 

Vesna Parun

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 16:45

ZAGRLJAJ

Što šapću tvoje oči brzim pticama
s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama
zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato...

 

Vesna Parun

Daf.fne_
Broj postova: 58
Daf.fne_ je objavio 11.1.2011 17:47

ZAGONETKA

   Pogodi kako se raste.
   Pogodi kako se lako
   stigne do krova,
   do laste,
   oblaka punog kiše,
   do neke zvezde daleke
   i više
   i još više
   u čudne visine plave.

   Pogodi da li kroz kragnu,
   kroz nogavice,
   rukave,
   dok neka snaga u tebi
   i neka lepota u tebi
   pravo do sunca vodi?

   Zažmuri pa pogodi.

   A možda nije ni važno
   da se unapred setiš.

   Možda se najlepše raste
   kad nista ne primetiš.
   Možda se najlepše biva
   veći,
   jos veći,
   najveći,
   - ćuteći
   sasvim ćuteći,
   kroz neki tihi nemir
   što se u tebi stvori,
   pa gori,
   beskrajno gori
   i nikako da izgori.

   I niko ne zna to

 

   Miroslav Antić

anais_anais
Broj postova: 9
anais_anais je objavio 11.1.2011 18:08 | odgovor na Dandelion

samo da pozdravim ,..uzivati cu u citanju...dok ne budem mogla se pridruziti


Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 20:04 | odgovor na anais_anais

i citanje je lijep dozivljaj..pridruzi se kad god pozelis...anais..

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 20:05

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti...

 

Vesna Parun

Dandelion
Broj postova: 287
Dandelion je objavio 11.1.2011 20:07

PRVA LJUBAV

U šuštavoj travi blizu raskršća
sjedim nemirna srca i čekam onog
kojemu noćas dadoh, bezazlena,
preplašenu pticu svoje ljubavi.

U žarko crvenoj mahovini brijega
već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.

Što ću učiniti ako ne dođe onaj
kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
ne misleći ništa, začuđena.)

S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
voda je nestalna.

A ptice odlaze daleko preko brijega
za hladnim suncem...

 

Vesna Parun