Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2155 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:23

Danas bi napokon moga
probudit se sritan
kad sam već tebe sanja
i tvoje usne snom jubija

Sve bi danas moga
jer danas je dobar dan
za  život običnog tempa
za jubav i poneki pojubac
ča ga tamo daleko
na tvoje čelo
spušta maeštral
ušuljavši se među koltrine
nošen mojom žejom...
i srebrnom trakom miseca...
tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:24

Sanjaj sa mnom
I ne brinimo za sutra
Jer snovi su lipi
i kad kratko traju
Jer snovi ionako
uvijek završavaju
A kad se probudiš
ne plači
Uživaj u toplini jutra


tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:24

Dok ti spavaš...
u ove sitne noćne sate...
ja hodim labirintom svojih misli
Uskim hodnicima nespokoja...
spotičem se o uspomene....
tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:24

Ovdi si s menon
za stolon bilin bez tavaje
i ničega nima
osim čikapelnice stare
a ja sidin na katrigi trećoj
na strani praznih akvarela noćnih
i čakulamo tiho
i govorin tebi
i govorin sebi...
za stolon nisi, već mučiš u meni
tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:25

Dobro sam
Ustajem ujutro
Doručkujem, ručam, večeram
Prošetam rivom
Pozdravim znance
Noge, ruke, pluća
sve je u redu
Razum me služi

Ponekad i zaspim

Vidiš da sam te prebolija
Ništa mi više ne značiš
Dobro sam
Sasvim dobro.
tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:25

Umra bi, da ti ime ne izustin
Tija bi, al ne mogu da te pustin
I zoven vitar da me tuče
Oću vratit sve od juće
Kad te nisan zna
I kad san mislija
Da mi srića ni potribna
tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:27

Ponekad lutam po
snovima svojim
osvrćem se i
tražim nekog
ko me prati
ali ipak nema
nikog i nastavljam
sanjati....

tebe....
anaiss_anais
Broj postova: 34
anaiss_anais je objavio 26.1.2011 14:02 | odgovor na forenzi

MOJE LICE U TVOJIM RUKAMA

Kad me gledaš,
kad uza me, bez pokreta, sjedeći, blago se nagibaš;
kada pružaš svoje dvije ruke, tako umilna, jer želiš,
jer bi eto htjela dotaći, da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice. Dah nježnosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledaš! Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.
Što li tražiš kada me, pružajući ruke, nijema,
dotičeš?
Osjećam žar sjene, dima što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja! Nastamba, u zanosu,
mirna počiva.
Ti šutiš a ja osjećam svoje lice, zbunjeno, blago,
među tvojim prstima.
Nešto moliš. Pretvaraš se u djevojčicu koja moli.
Nešto tražiš. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nešto ište.
Zakašnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oči, gledam i čujem te.
Čujem dušu posve tihu, djetinjastu, koja pjeva
slušana.
Ljubav kao cjelov. Ljubav u prstima koju slušam
zatvoren u tvoje ruke.

Vicente Aleixandre

pahuljica72
Broj postova: 76
pahuljica72 je objavio 26.1.2011 19:13

Ti koja imash nevinije ruke od mojih



Ti koja imash ruke nevinije od mojih
I koja si mudra kao bezbriznost
Ti koja umijesh s njegova chela chitati
Bolje od mene njegovu samocu
I koja otklanjash spore sjenke
Kolebanja s njegova lica
Kao shto proljetnji vjetar otklanja
Sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
I tvoja bedra zaustavljaju bol,
Ako je tvoje ime pochinak
Njegovim mislima,I tvoje grlo
Hladovina njegovom lezaju
I noc tvojega glasa vocnjak
Josh nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
I budi poboznija od sviju
Koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka shto se priblizavaju
Neduznim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovom snu,
Pod nevidljivom planinom
Na rubu mora koje huchi.
Sheci se njegovim zalom.Neka te susrecu pliskavice
Ozaloshcene pliskavice.
Tumaraj njegovom shumom.Prijazni gushteri
Nece ti uchiniti zla.
I zedne zmije koje ja ukrotih
Pred tobom ce biti prazne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
U nocima oshtrih mrazova.
Neka te miluje djechak kojega zashtitih
Od uhoda na pustom drumu.
Nek ti zamirishe cvijece koje ja zalivah
Svojim suzama.
Ja ne dochekah najljepshe doba
Njegove mushkosti.Njegovu plodnost
Ne primih u svoja njedra
Koja su pustoshili pogledi
Gonicha stoke na sajmovima
I pohlepnih razbojnika.
Ja nikada necu voditi za ruku
Njegovu djecu.I priche
Koje davno za njih pripremih
Mozda cu isprichati plachuci
Malim ubogim medvjedima
Ostavljenim crnoj shumi.
Ti koja imash nevinije ruke od mojih,
Budi blaga njegovom snu
Koji je ostao bezazlen
Ali mi dopusti da vidim
Njegovo lice dok na njega budu
Silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad neshto o njemu,
Da ne moram pitati strance
Koji mi se chude,I susjede
Koji zale moju strpljivost.
Ti koja imash nevinije ruke od mojih,
Ostani kraj njegova uzglavlja
I budi blaga njegovom snu!

__________________

pahuljica72
Broj postova: 76
pahuljica72 je objavio 26.1.2011 19:15

UMRO SAM A TI MI OPROSTI



Umro sam a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći
oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćeš se
iz njih ljubav prosto izbija
te pjesme to sam ti sad ja
oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati..

Zheljko Krznaric

_____________

pahuljica72
Broj postova: 76
pahuljica72 je objavio 26.1.2011 19:16

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime;-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te!- U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše.

Aleksa Šantić

pahuljica72
Broj postova: 76
pahuljica72 je objavio 26.1.2011 19:18

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njom crko'!...

Aleksa Šantić

pahuljica72
Broj postova: 76
pahuljica72 je objavio 26.1.2011 19:19

PJESMA MRTVOG PJESNIKA



Moj prijatelju, mene više nema.
Al’ nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ‘ko je čita – u život me budi.
Probudi me i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni svojih nemam niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogah)
U stihove. U žaru sam ih kovo.
Al’ zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga i ja ću u te prijeći,
K’o bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve moje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene – o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svijetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja toplinu hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! Zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

K’o oko svijetla leptirice noćne,
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba

pahuljica72
Broj postova: 76
pahuljica72 je objavio 26.1.2011 19:21

Jovan Ducic

Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

pahuljica72
Broj postova: 76
pahuljica72 je objavio 26.1.2011 19:24

OPRAŠTAM TI



Umrla sam...


Večeras,
kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce
koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša
koja je zbog tebe tolike godine patila.
Umrlo je moje tijelo,
moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj,
moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni,
a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol nanio,
za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te,
jer ti ne znaš voljeti, ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca i duše
dok moji snovi k’o kule u pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti
jer znam da jednog dana ću te zaboraviti.
I znaj, znaj da ne mrzim te,
ja opraštam ti sve...