Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2162 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

mystic_
Broj postova: 12
mystic_ je objavio 29.1.2011 10:47

HRVATSKA ŽENA



Leži budna i ovce broji,

dlanovi joj hladni, čelo joj se znoji,

majka petoro djece,

najmlađe još doji,

otac grli bocu ko´ svi ratni heroji.



Caritasa nema, a ni doplatka za dijete,

piju mlijeko u prahu i jedu salvete.

Moderna je majka

u demokratskoj zemlji,

život nije bajka,

na vlasti su kreteni.



Jednog dana reče: "Dosta je meni!",

uzme pištolj i u torbu ga spremi.

Puna je bijesa, oko usta joj se pjeni,

crno je pred očima

ovoj hrvatskoj ženi.

U Uredu za pomoć svi ko´ uvijek, glupi i lijeni,

svakom po metak u čelo i zauvijek su nijemi.



Hrvatska žena u odijelu na pruge,

morala u zatvor, nije bilo druge.

Leži budna i dane broji,

kroz rešetke gleda,

al´ više se ne boji.

Skrenula je s uma, o tome se radi,

muž umro od ciroze, a djeca od gladi.

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 30.1.2011 11:13

Desanka Maksimovic-Strepnja

Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 30.1.2011 11:15

Luis Neruda

 

Kad bi covjek
...
Ti opravdavas moje postojanje.
Da te ne poznam ne bi zivio,
da umirem ne znajuci te, ne bih umro,
jer nisam zivio

ti znas sta je ljubav i zato je i zasluzujes

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 30.1.2011 11:17

Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti
imam reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi
se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam bol svoj, strahujuci da bi to mogla
ti uciniti.
Ceznem da ti kazem najvernije reci koje ti imam
reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mogla
posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu, i govorim suprotno
onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujuci da
bi to mogla ti uciniti.
Ceznem da upotrebim najdragocenije reci sto
imam za te ; ali se ne usudjujem strahujuci da mi se
nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom
surovoscu.
Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikada
saznati sta je bol.
Ceznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne
usudjujem, jer bi mi inace srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako, i zatrpavam svoje
srce recima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci da bi to mogla
ti uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvek; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo u
tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je moj
bol vecito svez.

Gradinar - Rabindranat Tagore

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 30.1.2011 11:23

Liši me vida: gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.
Slomij mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni, sam
moj mozak tad će kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam -
na krvi svojoj ja ću te poneti.

Rilke

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 30.1.2011 11:31
Milan Rakic - Iskrena pesma

O, sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima.

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

Odgovori sa citatom
Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 30.1.2011 11:34

Ljubav je vatra
Ona sagori svakoga
Ona razobliči svakoga
Ona je opravdanje sveta
za njegovu nakaznost
------------Leonard Cohen

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 30.1.2011 11:36

Nevolja

 

Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi taštog svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?

Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
„O kako si draga, koliko te ljubim!“


Bugarska
Kiril Hristov (1875 – 1945)

 

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 30.1.2011 11:38

Ti cvijete moj tajanstveni

 

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna,
tražio sam te ja
i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te,
duša mi zadrhta sva.

Srce je moje naslutilo
tajanstvenosti moć,
srce je moje oćutilo
kako se vedri noć.

U mojoj je duši sijevnulo
svjetlo golema blaga.
Sve moje biće je čeznulo
za tobom, za tobom, draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna.

O, bogat sam –
pomozi mi da podignem,
ponesem blago svoje,
sve blago duše moje!


Oton Župančić (1878 – 1949)

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 30.1.2011 21:19

Pjesma o probudjenim uspomenama



Propala ljubav ne nosi se na put
Kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava;
Kad probudi se -- oni budu ceznje.
Putujes dane i putujes noci:
Oni su tvoje drustvo u samoci.
U zanosima, lutanju daleku
Oni te naglo zabole, zapeku.
Otides dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost tiho piju.
Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju
Micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muce,
U sutra sjenu bacajuc od juce.

 

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 30.1.2011 21:23

Krug


U ovom hodu pod zvijezdama hladnim prolaznici smo trajni
na pohodu zvijezdi svojoj Al samo si ti ona koja jezdi
na mom nebu Čas večernjača sjajna što obećava zoru
čas zornjača umorna što nudi budući veče
Kad staneš da odahneš i zemlja staje
samo mirisno bilje otrovno i slatko i kovilje i smilje
udiše tvoj dah i ne prestaje za ljepotu otetu
bez krika i rana volšebno da baje da raste kad se predaje
U sumnji toj priklona pravog znam da nisam sam
nadajuć dlane i suncu i munji
al' smiju se sebi svi oni što kriju
da vole kad love pregršt cvijeća plavog
te izvjesna je od pitanja mnogih neizvjesnost samo
Ovamo tu rijeku što zaprepastila si juče svojim bijelom tijelom
i na plač potonji na tu kajnu jeku kazala si srca laka
i jaka neka vode teku neka samo teku neka
mjesto da se vratiš i da platiš tajnu
U sobu što posivjela je beznadno u preranoj dobi
ušla si danas i gle kobi njine sve stvari oživjela
zaboravljeno ogledalo je palo i odmah se dalo
probuđene stvari sad pamte te i zbog tebe pate
Tamo si i tu Posijana Ko u drevnoj bajci
iz lužine mrtve svoju pticu stvaraš a viteza živog u stamen kam pretvaraš
pa čemu onda ja da se nadam što rekli bi pjesnici i davni i slavni
valja da šutim i da se ne jadam i šuteći tako
u ljubavi vječnoj i vječno da stradam
Da kleknem neću Da reknem zbogom poslovno i jasno
bilo bi i uzaludno i kasno
jer desilo bi se meni ko vjerniku svakom sa njegovim bogom
tebe da našao bih gdje kročio god nogom
u svakoj travci u svakoj javci u svakoj varci
Središte si strašno što širok krug oko sebe stvara
ja trunka sam nemoćna što bijegom svakim sve dublje taj krug otvara

 

Mak Dizdar

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 21:28

:)) večer Dandi :))

 

GLADAN sam tvojih usta, glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneci se, tih,
kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora,
trazim tekuci zvuk tvojih koraka u danu.

Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,
za tvojim rukama boje bijesne zitnice,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
zelim ti jesti kozu od netaknuta badema.

Zelim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
zelim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica

i gladan idem i vracam se njušeci sumrak
trazeci te, trazeci tvoje toplo srce
kao neka puma u samoci Quitratue.

 

P. Neruda

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 30.1.2011 21:36

 

 

vecer sreco..

 

OŽIVI MENE, NOĆI...

Pozdravljam tebe i tvoju samoću,
Tvoj šum i zlatni povratak zvijezda!
Kô tice kad ih gone iz gnijezdâ,
Ja bježim tebi, jer pokoja hoću.

Jedva sam čekô na ove trenutke
S nemirom srca i sa bolom grudi;
Ja sam sit vreve i dosadnih ljudi
I prazna doba što nam rađa lútke.

Oživi mene, noći bogom dana!
Stupi, i tiho preko mojih rana
Položi tvoje meko, toplo krilo!

Uzmi me, digni, i sa mnom odbrodi
Negdje daleko, neznanoj slobodi,
Gdje nigda nije ovih ljudi bilo!

Aleksa Šnatić

 

 

 

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 21:38

POTPUNA zeno, putena jabuko, topli mjesece,
gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno,
kakav se tamni sjaj otvara izmedju tvojih stupova?
Kakva drevna noc dira covjeka svojim culima?

Jao, ljubiti je putovanje s vodom i zvijezdama,
sa zrakom utopljenim i grubim olujama brašna:
ljubiti je borba bljeskova
i dvaju tijela jedinim medom porazena.

Od cjelova do cjelova prelazim tvoj mali beskraj,
tvoje rubove, tvoje rijeke i tvoja sicušna sela,
i oganj genitalni preobrazen u slast

juri osjetljivim putevima krvi
sve dok se ne sruši kao karanfil nocni,
sve dok bude i ne bude jedino munja u sjeni.

 

P. Neruda

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 30.1.2011 21:40

Putnik

Tamo, u meni
vječito čami stranac na peronu
s bijednim prtljagom
spoznaja, iluzija i strasti
s koferima
punim sivih tirolskih kiša
čekajuci
u modrom balkanskom krugu
da dodirne svjetlost
i jednom, za navijek,
pogleda niz opustjelu prugu.

Tamo, u meni
vječito čami stranac na peronu
s nevažećom kartom
uspomena, sujeta i htijenja
s datumima
posljednjih, polupraznih tramvaja
čekajući
i onu zadnju ironičnu porugu,
da ostavi sve
dodirne svjetlost
i jednom, za navijek,
pogleda niz opustjelu prugu.

Ne, nije to nostalgija
samo bolan oćut
da u mom zimskom gradu
na nečijem dlanu
topli kesteni mirišu.   

(J. Letić)