Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2173 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 21:53

Dok me budi nova zora,
znam da sretan bit će dan,
jer kraj uzglavlja si moga,
a na vjeđama ti san –
puna ljubavi, puna nježnosti,
moja stvarnost sad si ti.
Ti se budiš, ti me gledaš,
pun topline tvoj je glas,
naša postelja je meka,
sreća bdije oko nas –
puni ljubavi, puni nježnosti,
u toj stvarnosti smo mi.

I dok predajem se milovanju tvom,
neki čudni krijem strah u srcu svom –
ja te trebam, ja te ne dam,
ja sam tvoj.
Ako izgubim tebe,
ja izgubit ću ljubav,
ovu beskrajnu sreću
koju pružaš mi ti.
Ako izgubim tebe,
ja izgubit ću nježnost
i toplinu tog gnjezda
koje svili smo mi.
Ako izgubim tebe –
ja izgubit ću sve.

Kad bih mogao zauvijek
da zaustavim taj sat,
da nam zanos vječno traje,
što bi sve još mogli dat.
Našoj ljubavi, našoj nježnosti
nikad ne bi znali kraj.
Jer, dok predajem se milovanju tvom,
neki čudni krijem strah u srcu svom –
ja te trebam, ja te ne dam,
ja sam tvoj.
Ako izgubim tebe,
ja izgubit ću ljubav,
ovu beskrajnu sreću
koju pružaš mi ti.
Ako izgubim tebe,
ja izgubit ću nježnost
i toplinu tog gnjezda
koje svili smo mi.
Ako izgubim tebe –
ja izgubit ću sve.
     

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 22:02

Koliko samo puta

poželim da sam daleko,

da me vetar nosi nekud najdalje,

da pustim srce da diše

i ne mislim više

na to koliko sam izgubio.



Svima nama samo jednom se desi,

kad prođe, više ne dolazi.

Jednom se zaljubim i više nikada

to se ne ponavlja.



Koliko samo puta poželim da zaboravim sve,

da budem kameno srce koje ne topi se,

da budem kameni cvet

za koji ne znam odakle je,

za koji ne zna se čiji je,

kako miriše, koje je boje.



Ipak, popustim kad čujem glas.

Dolazim kod tebe, uzmi me za sebe.

Kad čujem glas dajem ti sebe.



Koliko samo puta poželim da zamislim

gde samuje taj u meni osećaj.

Kad sam zaljubljen dao bih sebe,

nekom dao bih sebe,

dao bih sebe.



Kad čujem glas dolazim kod tebe,

uzmi me za sebe.

Kad čujem glas dajem ti sebe.

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 22:04


U sitan sat na treći kat lagano penjem se,

kroz umornu glavu sto mi misli prolazi –

čekaš li mog koraka bat, da l’ mi se raduješ,

ili ti drugi u snove dolazi?



Da li čuješ, da li osjećaš,

put mog srca da l’ predosjećaš,

kol’ko sam tvoj, hej, dušo moja,

i s kol’ko treme idem sve ovo vrijeme.


Nikad, nikad ne odbacuj me,

otvori vrata i nasmiješi se,

samo sam tvoj, hej, dušo moja,

jutro stiže, hajde, budi mi bliže.

 
Vani sviće dan, a tvoj mi stan dalek izgleda,

milujem zvono, u srcu malo nereda.

Ovo je ko zna koji put kako ti dolazim,

al’ uvijek kroz iste, iste misli prolazim.

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 30.1.2011 22:14
        

Ljubimo se!




Ljubimo se! jer budućnost svijeta
U Ijubavi samo srećom cvjeta!
Raj je ona, kad te ni Bog ne će,
Njene sreće blago ponajveće!

Prah nam otac, suza bila mati,
Slabe crve Ijubav Bogom zbrati
Nad grobovi, gdje se rote jadi,
Stijeg pobjede ljubav samo sadi!

Ljubimo se! uz cjelove mile
Bit će ruže, gdje su zmije bile;
Ljuta žeda ne će skočit na te,
Dok je suza, što se liju za te!

Jesi l tužan, utjehe si nađeš,
Kada bijedan pod svoj krovak zađeš;
Jedan pogled - i sva briga minu,
Jedan cjelov - do neba te vinu!

Oj, uz onu kolijevku još ranu
Mol'te, majke, molitvu tihanu,
Da čedancu, dok vam milo sniva,
Druga zipka blagoslov uznija!

Neka raste, a s njim nek se vije
Ono ranče, što za njega žije,
Nek ga krijepi i u život budi;
Gdje je ljubav, tuj su ti i ljudi!

Motat će ga oluja života,
Da je samac, pao bi sirota;
Al se milče neprelomno bori,
Nije slabo - jer mu srce gori!

Sva mu snaga - pogled onaj blagi,
Sva mu sreća - osmijeh onaj dragi,
Sve mu sanje - duša ona njena;
Što je teško, kad te ljubi žena!

Oj, kad srce stenje ti u mukah,
Ljubav ti je materinja ruka;
Kora krušca — to je samcu malo,
Al da dijeli - još bi preostalo!

Pa me ljubi, milovanje moje,
Čistim žarom čiste duše svoje;
Bit ću blažen, jer u mojoj bijedi
Samo ljubav ime raja vrijedi!

Kranjčević

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 30.1.2011 22:16

       

DA SI BLIZU



Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini.
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.

O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.

Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

Vesna Parun

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 22:17

Ništa mi dala nisi i zbog tebe ruže
Mog života gube listove beznađa,
Jer vidiš iste stvari koje gledam,
Zemlju, i nebo što se nad nama rađa,

Jer mreža tvojih nerava i vena
Sto održava tebe i lepotu tvoju
Sigurno zadrhti od poljupca čistog,
Sunčevog što pada i na usnu moju.

Ženo, ništa mi dala nisi, pa ipak
Kroz tvoje biće osećam zemaljske stvari;
Radostan sam što mogu da gledam zemlju
Gde srce tvoje odmara i tuku mu damari.

Zalud mi moja osećanja brane
- cvetovi nežni što se vetru smeše-
Jer naslućujem pticu u letu
što čežnju tvoju plavetnilom posu.

Pa ipak, ništa mi nisi dala,
Tvoja mladost ne cveta za mene,
S osmeha tvog bakarnog vodopada
Neće se napojiti moja žedna stada.

Nafora koju ne okusiše tvoje usne,
Poklonik ljubljenog koji će te zvati
Izaći ću na put s ljubavlju mojom u ruci
Kao sa čašom meda za onog koga ćeš zavoleti.

Već vidiš, noć zvezdana, pesma i pehar
Iz kojeg ispijaš vodu koju pijem,
Živim u tvom životu i ti u mome živiš,
Ništa mi nisi dala a, ipak, sve ti dugujem.

                 P. Neruda - Ništa mi nisi dala

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 22:26

Volim te 

- Paul Eluard 

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim

Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 22:28

Igras se svakog dana 

- Pablo Neruda 

Igraš se svakoga dana svjetlošću svemira.
Profinjena uzvanice, stižeš u cvijetu i vodi.
Više si no ova bijela glavica koju stežem
svakoga dana poput grozda.
Ne sličiš nikome otkako ja te volim.
Dopusti da te položim među žute vijence.
Tko ti zapisuje ime dimnim slovima među južnim
zvijezdama?
Ah, daj da se sjetim kakva si nekoć bila, kad još nisi
postojala.
Iznenada, vjetar zavija i udara u moj prozor zatvoreni.
Nebo je mreža ispunjena mračnim ribama.
Ovamo svi vjetrovi neba stižu, svi.
Kiša halju odbacuje.
Prolijeću ptice.
Vjetar. Vjetar.
Ja se mogu boriti protiv ljudske sile.
Oluja tamo lišće kovitla
i odvezuje sve barke što su ih sinoć vezali za nebo.
Ti si ovdje. Ali ti ne bježiš.
Do posljednjeg krika ti ćeš mi odgovoriti.
Kao da te strah, sklupčaj se uz mene.
Pa ipak, ponekad ti je neka čudna sjena očima prohujala.
Sada, također sada, malena, cvijetak mi kozje krvi pružaš,
i čak ti grudi njima odišu.
Dok žalobni vjetar huji ubijajući leptire,
ja te ljubim, i radost moja grize ti šljivu usta.
Nije ti bilo lako priviknuti se na mene,
na dušu moju usamljenu i divlju, na ime moje koje svi
izbjegavaju.
Toliko puta vidjesmo kako zornjača plamti dok smo se
ljubili u oči
i dok su se nad našim glavama sumraci rasplitali u
razigrane lepeze.

Moje su te riječi zasipale, milovale.
Odavna sam volio tvoje tijelo od blistavog sedefa.
Za mene ti si vladarka svemira.
Cvijeće ću radosno, naš copihue, s planine donijeti,
lješnjake zagasite i košare šumskih poljubaca.
Želio bih učiniti s tobom
ono što proljeće s trešnjama čini.

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 30.1.2011 23:23

Danas bih mogao...
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.

Danas bih mogao..
otići daleko...puno dalje
no što je vrijeme,
puno dalje no što oči dosežu.

Danas bih mogao
pružiti ruku
niz križaljku zbunjenog
srca
i dotaći zlatnu ribicu za sreću.

Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam već tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!

Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan:
za herojski zivot običnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
što ga tamo daleko
na tvoje čelo
smješta povjetarac….
ušuljavši se izmeđ´ zavjesa
nošen mojom željom….
i srebrnom trakom mjeseca!

J.L.Borhes

anaiss_anais
Broj postova: 34
anaiss_anais je objavio 1.2.2011 10:06

TI MOJE SI SUNCE/

Danas kišilo je...
Sve jutrom na tebe
me podsjećalo jer kiša
tobom je mirisala.
Probudile mi,
tople kapi kišne,
želju da snovima
me svojim okupaš.
Da sebe po
meni prošetaš,
da mene u
sebi uspavaš.
Probudila se želja
da glas ti poljubim,
da osmjehe ti prigrlim,
da srce ti
srcem utoplim.
U  tren kad sunce se
s neba nasmiješilo
dok kiša se
u paučastim nitima
zrakom mrsila,
tamo u ćošku grada,
na ivici neba,
nacrtala se duga
u svoj svojoj
veličanstvenosti
sa svim svojim
ljepotama.
Pod dugom tom
ljubav sam ti šaptala,
tebi, mojem suncu,
šaptala sam sreću,
vjeru u sutra,
osmjehe za danas...
Niz dugu
pružala ti sebe,
kroz dugu
tražila sam tebe.
Ti moje si sunce,
ja kišni oblak tvoj,
a duga...,
duga smo mi,
sve moje i sve tvoje
u jednim njedrima.

dijana vukman

Sarajlija
Broj postova: 47
Sarajlija je objavio 1.2.2011 10:35

O, PJEVAJ SRCE MOJE...            



Pjevaj joj srce moje! Stresi zvjezdice sjajne
S besmrtnog veličanstva zvukom ljubavnog milja,
Da njima uresim sveto njene kosice bajne,
U kojima se l'jeva miris pitomog smilja.

U hramu ljubavi tvoje nek' njena slika stoji
I miljem draži svoje nebeske daje sile,
Nek' bude zv'jezda jasna na nebu snova tvoji',
Boginja tvog života i izvor pjesme mile.

Ljubi i pjevaj samo. nek' čisti, jasni glasi,
Dignu je letom svojim u trepet zvjezdica sjajnih,
Kao što mene dižu njene anđelske krasi
U svjetlost božjeg raja, u krilo sv'jetova tajnih.


1894.      Aleksa Santic    

Sarajlija
Broj postova: 47
Sarajlija je objavio 1.2.2011 10:37

IZ DALJINE            



Među rosnim cv'jećem, na pitomoj ravni,
    Ja o tebi sanjam, moje milje bajno,
A slađana pjesma iz šumica tavni'
    Podiže se k nebu u sunašce sjajno.

Uokolo mene gledam vite jele,
    Što ponosno vrhom u nebo se penju,
A u polju mome, rumene i b'jele,
    Uz pjevanje milo zlatno klasje ženju.

Po stazici uskoj, što iz gore vodi,
    S punom korpom cv'jeća i jagoda rujnih,
Planinsko djevojče kao paun hodi,
    A vjetrić joj mrsi pramen kosa bujnih.

Naokolo mirna seoca se b'jele,
    Iz pastirske frule slatki glas se vije,
A strašivi zeko, letom lake str'jele,
    Protrči kroz travu i u džbun se skrije.

Iz daljine ove ja ti širim ruke
    I u sanku grlim struk tvoj, cv'jete bajni,
I dižem se s tobom kroz čarobne zvuke
    U nebesa zlatna heruvima sjajni'...


 6 juna 1894. Aleksa Santic

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 1.2.2011 11:10

Ne bira se ljubav - PERO ZUBAC

 

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

Tara_
Broj postova: 25
Tara_ je objavio 1.2.2011 11:14

BEZIMENA - Luis Aragon

 

Poveriću ti jednu tajnu Vreme si ti
Vreme je žena Ono oseća
Potrebu da mu se udvara i da se klekne
Pred njegove noge као kad se haljina raširi
Vreme je kao kosa beskrajna
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućije i dah razbistrava
Vreme si ti koje spava u zoru kada se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
Mnogo je gore nego da te osetim stranom
Da bežiš sa mislima izvan nas
I srcem već u nekom drugom veku
Bože moj kako su reči teške A ustvari jeste to
Moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
I ako ti nedišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
Veliku tajnu hoću da ti kažem Svaka reč
Na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim
U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza kojiu bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
Reći ću ti veliku tajnu Ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
Lakše je umreti nego voleti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja.

Marthy_Mistery
Broj postova: 13
Marthy_Mistery je objavio 8.2.2011 21:49
Gavran

Ponoći sam jedne tužne proučavo slab i snužden
Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše
»Posjetilac«, ja promrmljah, “što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
Tu imena nema više.

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
»Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište -
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište -
Eto to je, ništa više.«