Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2154 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

trunistine
Broj postova: 792
trunistine je objavio 5.10.2019 14:05
Otkupljenješto s neba je u bijedu svijeta sašaoSvaki od nas sin je božjiNas niko nikad otkupio nije

 

sve biti i sve živjeti -- bog hoćeMi smo želje boga spuštene do zemlje

 

Zemlja: kratki izletU boga mi se uvijek natrag povraćamo

..jedan tamo.

zvonimirposuda
Broj postova: 3572
zvonimirposuda je objavio 10.10.2019 20:02

Ne znam

Ne znam ti odgovoriti na sva ta silna pitanja,
koja postavljaš u želji da saznaš,
zašto jutros pijem kafu na prozoru a ne za radnim stolom,
zašto ne odlazim više u park svakog četvrtka u pola dva,
zašto sam prestao gledati vremensku prognozu za sutra,
zašto ne pišem više kao nekad prije i
zašto zaboga ćutim kad me neko pita za nju?

Možda bih mogao pokušati odgovoriti kada bih imao volje,
kada bi mi stalo do odgovora,
onda bih ti rekao da pijem kafu na prozoru iščekujući
poštara da se pojavi sa pismom od nje,
da u park više ne odlazim jer su sklonili klupu na kojoj sam je prvi put poljubio,
da prognozu ne gledam jer mi nije stalo,
da ne pišem više kao prije, jer nemam kome,
a zašto ćutim, e to ću ipak zadržati za sebe,
jer na to pitanje nemam odgovor.

Bojan Ždrale

safetsajopape4
Broj postova: 1419
safetsajopape4 je objavio 16.10.2019 16:48
spržio sam mozak razmišljajući o tebi od njega su ostali samo žice, kosti i neki jednostavni djelovi nepoznate namjene sve u svemu sasvim dovoljno za život kakav je i bio (prije opravke)
muljatoricaaa
Broj postova: 4829
muljatoricaaa je objavio 21.10.2019 12:54

Ljubica Ribić

 

RUKE NEIMARA
još mirišem
nemir tvog poljupca
izgubljena u tvojim očima
sanjam
titraj srebra
u jutru probuđenog izvora
tvoje ruke
ruke neimara
izdižu iz tame
probuđenu stijenu
vulkanskog jecaja
ne
ne bojim se osuda
bojim se dana
bez tvog pogleda

muljatoricaaa
Broj postova: 4829
muljatoricaaa je objavio 23.10.2019 11:59

tin

 

igračka vjetrova

 

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

zvonimirposuda
Broj postova: 3572
zvonimirposuda je objavio 25.10.2019 16:50

Bilo je čudno nebo nad gradom tog dana,
sivi oblaci su grlili bijele kao stari prijatelji
nakon ponovnog susreta posle dugo vremena.
U nozdrvama sam osjećao miris kiše,
miris lipa se širio na sve strane,
tihe korake je upijao rušni put,
skoro nečujno ljudi su klizili niz ulice,
tu čudnu tišinu prekidao je samo zvuk
tramvaja, i poneki dječiji glas iz obližnjeg parka.

Stajao sam dugo ispred tvoje stare zgrade,
nisam ništa čekao, jednostavno sam bio tu,
na mjestu gdje sam te posljednji put vidio.

Prolaznici su me gledali, zaobilazili, gurali,
no niko nije izustio niti jednu riječ,
riječi su postale skupe ovih dana,
niko ih ne dijeli tek tako, nekom nepoznatom.

Ne znam kada je pao mrak,
kada je u sebe sakrio ovaj grad,
ne tražim više ništa u tom mraku,
znam da tebe nema tu, ni tamo,
niti na jednom mjestu meni poznatom.

Nebo je bilo tamno, zrak je mirisao na sutra,
na sljedeći dan, mjesec, godinu,
na vječnost bez nje.

Bojan Zdrale

softly
Broj postova: 1135
softly je objavio 5.11.2019 17:58

Čekaj me

 

Čekaj me, i ja ću sigurno doći

samo me čekaj dugo.

Čekaj me i kada žute kiše

noći ispune tugom.

Čekaj i kada vrućine zapeku,

i kada mećava briše,

čekaj i kada druge nitko

ne bude čekao više.

Čekaj i kada pisma prestanu

stizati izdaleka,

čekaj i kada čekanje dojadi

svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.

Ne slušaj kad ti kažu

kako je vrijeme da zaboraviš da te nade lažu.

Nek povjeruju i sin i mati

da više ne postojim,

neka se tako umore čekati

i svi drugovi moji,

i gorko vino za moju dušu

nek piju kod ognjišta.

Čekaj. I nemoj sjesti s njima,

i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,

sve smrti me ubiti neće.

Nek kaže tko me čekao nije:

Taj je imao sreće!

Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti

niti će znati drugi

da si me spasila ti jedina

čekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znat ćemo kako

preživjeh vatru kletu,

naprosto, ti si čekati znala

kao nitko na svijetu.

 

I čekam ’(-_-)‘

zvonimirposuda
Broj postova: 3572
zvonimirposuda je objavio 6.11.2019 11:55

čoveče!
tako će te osloviti s pravom
kad počneš da sudiš sebi
onda kada te niko ne vidi
i za ono što niko ne zna.

izmišljaš razlog da tražiš dalje,
od one koja te čuvala
i sa kojom si iz istog tanjira grabio
ono što nikad skuvao nisi.
tražeći veće usne, lepše zube, bolje linije.
glumicu, slikarku, novinarku.
prija ti da te gledaju kraj viših,
da se drugima pohvališ,
da vrediš onima koji ne vrede.
zaboravio si da sebi nećeš moći da se hvališ,
ni nekim budućim glavicama
kako imaju najbolju mamu na svetu.

lepa lica se troše,
lepa lica te troše.
lepe duše zauvek ostanu.

Jelenkovic

AlhambraMagica
Broj postova: 252
AlhambraMagica je objavio 17.11.2019 11:05

Sipao je kafu u šolju,
dolio mlijeko,
stavio je šećer
u bijelu kafu,
promiješao kašičicom,
popio bijelu kafu
i spustio šolju
ne govoreći ništa.
Potom je zapalio cigaretu,
pravio kolutove dima,
otresao pepeo u pepeljaru
ne govoreći mi ništa,
ne gledajući me.
Ustao je,
stavio šešir na glavu,
obukao kišni mantil
jer je padala kiša
i otišao po kiši,
bez riječi,
bez pogleda,
a ja sam spustila
glavu u ruke
i plakala.

Prever

trunistine
Broj postova: 792
trunistine je objavio 17.11.2019 13:07

Uraniti prije smrti – Petar Gudelj

Uraniti prije smrti,
dok smrt još spava.
Prevariti smrt.

Na prstima izaći.
Pritvoriti vrata.

Lakosana je smrt.

Spava u tvojoj sobi.
U tvojoj postelji.
U tvojoj koži.

Obaviti to malo posla.
Protrčati po svijetu.

Propjevati, proplakati.
Roditi djecu.
Pokopati mrtve.

Vratiti se na prstima
u svoju sobu, u postelju.
Leći.

Dotle, probudit će se i ona.

P.Gudelj

 

trunistine
Broj postova: 792
trunistine je objavio 17.11.2019 13:09

Govori Petrus: o posvetama

U pravu je bio Mallarmé kad je upozoravao:
Nikad ne posvećuj stihove poznanicima, političarima
prijateljima, ženama

Doživjet ćeš ravnodušnost
a možda i porugu

Hvalit će se da su ti posuđivali novac
da su te tri mjeseca izdržavali
da su te vodili u kliniku za venerične bolesti
da su te izvukli iz bijede

Osim toga, čim se nađu u pjesmi
odmah bi je preuređivali, prepravljali
Ne gode im aliteracije, zbunjuju ih asonance
Te: “Baudelaire bi to ovako, Carver onako”
kao da su posisali sve znanje iz teorije i poetike
Ti ih gledaš i razumiješ: Pa ovi ljudi ne znaju da je
đavo došao po svoje i da ćemo već sutra svi biti mrtvi,
Oni se ponašaju kao da su moji stihovi najvažnija
                                                         stvar na svijetu

i kao da im je moja pjesma babovina
Žene bi tu isti čas nešto čistile, raspremale
prozori tvoje pjesme su zamagljeni, zidovi neokrečeni
Metrika ti je uboga i atmosfera mračna.
Dok ti u riječi hvataš odbljeske tamnih kristala
one bi radije nasred pjesme kristalni luster
One su oduvijek, kažu, sanjale svjetliju pjesmu,
sa barem pet soba i balkonom

Stog poslušaj Mallarméa i ne posvećuj pjesme ljudima
Ako ih jednom pripustiš u stih
nikad ih više iz njega nećeš istjerati

 

 

Mile.Stojić

 

trunistine
Broj postova: 792
trunistine je objavio 17.11.2019 13:20

Dvorište moje majke


U dvorište moje majke 
često stižu loše vijesti. 
Dok šuti, one rastu, 
poput vinove loze 
zastiru nebo i misao. 
Dok govori, one rastu, 
prepleću se i uvećavaju 
u vrtoglavoj igri pogleda i riječi. 
Donose ih zvani i nezvani 
- susjede i stranci, 
električari i novinari. 
Moja ih majka pamti, 
oklop straha i samoće 
postaje sve čvršći i čvršći, 
dvorište se zaobljuje u točku 
koju hrane tužni očenaši.

U dvorište moje majke 
često stižu loše vijesti. 
Teške bolesti presreću pogibije, 
kradljivci i lašci vladaju svijetom, 
nikome se ne može vjerovati. 
Činjenice su uvijek na njezinoj strani 
- imena, brojke i mjesta 
kao nijemi svjedoci tragedije 
lebde na crnoj zavjesi priče. 
Moja ih majka izgovara 
polako, u po glasa; 
nečujni lepet krila zauzme dvorište, 
naseli se u korak, prodre u tijelo 
ili se jednostavno raspe na rubu daha.

Gdjekad i koja dobra vijest 
zaluta u dvorište moje majke. 
Dok joj prilazi, majka širi ruke, 
razmiče vinovu lozu, 
sunce sjenči nebo i misao. 
Kada je zagrli, na usnama osmijeh, 
u pogledu tjeskoba; 
riječi kao ptice oklijevaju 
između pjesme i metka. 
Moja majka bolje od ikoga zna 
da najstrašnije priče niču 
među poljskim cvijećem, 
u slijepoj radosti koja ne misli na sutra.



Bagić.K.

 

trunistine
Broj postova: 792
trunistine je objavio 17.11.2019 13:22

Milo me pogledala zemlja

 

Ožiljak između kažiprsta i srednjaka na mojoj lijevoj šaci. No-

sim ga od svoje osme. Trag jednog kućnog noža s nakovnja Ma-

tana Nogala s Velima.

 

Kovački nož s drvenom ručicom, oštar i težak, davno se izlizao,

istanjio, pozobala ga rđa, a njegov se ujed između članaka na mo-

joj lijevoj šaci još bijeli. I bijelit će se dok se, kao i nož, ne prospe

u zemlju. Dok rana ne nađe svoj nož. Nož svoju ranu.

 

Bilo rano proljeće, kasno popodne: u našim Dračama proli-

stali i procvjetali kljeni. Ti sam u kući. U tebi tvoj vuk. Gladan

Mesa.

 

U konobi o gredi visio pršut. Bio pršut, sad kost. Pri kosti, pri

obišenjaku, ostao dlan čekinjave kože i žila. Ostao neodoljivi mi-

ris pršuta.

 

Zgrabio kost i nož i kao pas, kao vuk, pobjegao u Drače, me-

đu kljene, kveljati i glodati kost. Udisati miris.

 

Po glatkoj svinjskoj butnoj kosti poleti oštar kovački nož i svrši

među člancima moje lijeve šake. Pljusnu krv.

 

Ja zajaučem iz svega glasa. Kao što je jaukalo prase kad su ga

klali.

 

Dotrčala Mila Asanovića, djevojka najmilijeg pogleda u mom

životu. Puljizova: to popodne bila u svoje sestre, u Dragovića.

 

Smirivala me, vezala ruku, zaustavljala krv. Mirisala djevojač-

ki, govorila mi:

-         Dragi, dragi moj!

 

Prvi put, od nje, čuo tu riječ.

 

Udala se te godine na Sebišinu. Za Agarića. Stara Agara, baba

ili prababa njezina muža, imala sto godina.

 

Umrla pri prvom porođaju. Rodila i ostavila sina. U zemlju

odnijela najmiliji ženski pogled moga života.

 

Milo me pogledala zemlja.  

 

P.Gudelj

 

stari_konj
Broj postova: 567
stari_konj je objavio 17.11.2019 13:24

Ne jebe ni lijep ni uporan već samo budala po ovoj vrućini.

Ivo Andrić

trunistine
Broj postova: 792
trunistine je objavio 17.11.2019 13:29

OREMUS

Oni koji kradu kažu: ne psuj.
Oni koji ubijaju kažu: poštuj dan Gospodnji.
Oni koji poštuju dan Gospodnji ne poštuju Gospoda.
Oni koji ubijaju Boga kažu: ne spominji ime Božje
U ispraznost.

Oni koji lažu navode tvoje zapovijedi:
Peta ne ubij, šesta ne ukradi, osma ne reci lažno svjedočanstvo.
Oni koji kradu lažno svjedoče.
Oni koji kradu kažu: ne poželi tuđeg druga.
Oni koji ubijaju kažu: ja sam gospodin bog tvoj
I nemaj drugih bogova osim mene.

Oni koji lažu poštuju dan Gospodnji
I navode spisak tvojih ostalih zapovijedi.
Oni koji kradu kažu: ne poželi tuđe stvari
Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

Oni koji ubijaju kažu: poštuj one koji kradu
Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
Oni koji lažu kažu da tvoje ime svjedoče
I kažu: ne spominji ime Božje

U ispraznost.


Mile Stojić