Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2155 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

trunistine
Broj postova: 793
trunistine je objavio 17.11.2019 13:33

MITSKO DRVO

Moj ud, moje mitsko drvo.

Ležim na zemlji,
Pod svojim mitskim drvetom.

Ono raste, grana se,
lista, cvjeta.

U moje mitsko drvo
slijeću munje i ptice.

I kada budem ležao
dva metra niže, u zemlji,

rast će, listat će i cvjetati
moje drvo.

Napajat će me munjinom.

 

Gudelj P.

 

Ronja
Broj postova: 1001
Ronja je objavio 17.11.2019 19:11

"Najveći neubojica koji je hodao ovim poljima"

preko polja
staklo mi približava tuđe lice
jednim pokretom mogao bih mu
provući olovo kroz oko
to bih i učinio kad
u njegovim očima ne bih vidio
moj davno izgubljen spokoj
zbog čega ne mogu pogled odvojiti od njega

u pogledu mu vidim sve ono što bi se moglo dogoditi
ljetuje s djevojkom
spavaju u šatoru
jedno drugome kremom hlade ubode komaraca
ljube se
useljavaju u mali stan
sami su i farbaju zidove
onda ostave posao i na podu vode ljubav
ne želim to prekinuti pa gledam dalje
on cupka dijete na krilu
pokušava ga hraniti, a ono vrti glavom
više je kašice na podu nego su mala usta progutala
on se smije i ljubi ga u musave obraze
ona pristavlja ručak
prostire stolnjak i postavlja tanjure
sporo se kreće, smeta je veliki trbuh
nosi visoko, sigurno je muško
ja, vladar njegovog života
sve mu to dopuštam
skliznem u rov i ljubomoran palim cigaretu
želim za sebe sve slike koje sam mu dopustio
njegov život koji još nije proživio

odselit ću se u njegov grad
pratit ću ga
njegovoj ženi ću pridržavati vrata od lifta
zbližiti se s njom
postati joj ljubavnik
bit će to naknada za glad koju osjećam
za blizinom, dodirom, daljinom

do tada ću ga puštati da i dalje nesvjestan mene
šeće s one strane polja
godi mi spoznaja da mi je nadsvijest
konačno poslala motivaciju

sad imam novi smisao s kojim započinjem dan
to je broj ljudi koji toga dana neću ubiti
za svakog neubijenog povući ću recku
metkom koji mu je bio namijenjen
sve dok ne prekrijem zid uz koji spavam
tako ću postati najveći neubojica
koji je hodao ovim poljima
i u rovu se uz cigaru odupirao zavisti

 

 

Zoran Žmirić, iz zbirke Zapisano metkom.

trunistine
Broj postova: 793
trunistine je objavio 19.11.2019 00:44

KUĆA JE TVOJA

Kuća je tvoja na vrhu Sredozemlja.

Gradili je djedovi tvoji lubanjama
svojih djedova.

Nad kućom tvojom guvno.
Na guvnu stećak.
Na stećku poskok.

Kuća je tvoja nad gradovima.

Ti si pio toplo mlijeko iz kostiju
mladih matera,
mladih smokava
i mladih koza.

Grlile te duge ruke
mladih loza.

Tebe, koji si vitak
sašao s nebesa.

Kuća je tvoja na vrhu Sredozemlja,
pred licem Pasje zvijezde,
nad gradovima.

P. Gudelj

 

zvonimirposuda
Broj postova: 3572
zvonimirposuda je objavio 19.11.2019 12:39


Izvini, opet ja. Neću dugo...
Taman se dogovorim sa sobom da ću se pomiriti sa sobom,
taman shvatim da je vreme da ti oprostim sebe,
da je vreme da te pustim da dišeš svoj vazduh,
da odahneš i kad me se setiš
da ne crveniš od stida, ili od slučajne želje.
Taman mi se učini da sam na prevaru uspeo da uverim sebe
da ne znam šta je najbolje za mene
i da moram da živim ovo najgore, kad ono...
Otvorim oči, a svetlost i dalje miriše na tebe,
kao da si se tog trena mimoišla sa mojim zapuštenim očima
i uskomešala sve neuhvatljivo što mi pred njima miriše.
Nije to ono što želim da je.
To je neka neizlečiva boleština duše.
Srećom po tebe, nije zarazna sa ovolike vremenske razdaljine.

Dobro sam. Nije dobro kako je moglo biti, al’ dobro je.
Ne znam, kotrljam se niz život kako znam.
Kamenčić na trotoaru izabere me za igru,
pa šutiramo jedno drugo, tek da se nešto dešava,
tek da ne mislim na to da mi nedostaješ odavde do tebe.
Kad mi se učini da posustajem, trgnem se i nastavim da nabrajam
lepote i dobrote, kojih sam i sâm željan, a tebi sam ih prosledio.
Probudim se, a ne znam da li sam spavao,
zaspim, a ne znam da li sam bio budan.
Dobro sam, kasno je za bolje.

Svi moji datumi nose tvoje ime.
Pogledom crtam kalendar
sa tristašezdesetpet zaokruženih kvadratića,
u koje, samo meni vidljivim, nevidljivim mastilom iz oka
upisujem dvadesetšesti avgust,
u nadi da ću svakog dana umeti da živim, al’ prevara ne uspeva.
Jedino sam na tvoj rođendan srećan što sam rođen.
U predvečerje Praznika, srce oseti da oseća,
pa se razleti po grudima da spremi brlog i skine paučinu,
veže leptir mašnu oko sebe i samuje za praznom trpezom,
a najradije bi iskočilo od nestrpljenja
da ti uši izvuče što ga sekiraš (i da velika porasteš),
da te poljubi sto puta, da sto godina živiš,
al’ da obećaš da ćeš i u devedesetoj biti kao devojčica.

Srećan rođendan, Najrođenija!
Hvala nebu i njegovom vlasniku što te stvoriše.
Hvala Neznancu što je dopustio da znam da postojiš
i što mi ne brani da te...
Bolje da ćutim, ne bi verovala da još uvek umem,
uprkos tome što sam te ljubavlju okrenuo protiv sebe.

Srećan rođendan, Najrođenija!
Poklonu se u zube ne gleda,
a ova jevtina, kvarljiva, unikatna sitnica,
umotana u šuškavog i šašavog mene,
priželjkuje da je raspakuješ, stisneš i kažeš:
“Baš to sam oduvek želela da imam”.

Srećan rođendan, Najrođenija!
Saznaćeš šta želim, kada se ostvari,
jer meni se ostvari jedino ono što tebi želim.
I da želim, ne mogu prestati da želim, jer želju živim.
Moje su želje neprimereno raskošne,
iz straha da nešto ne propustim,
pa da mojom nepažnjom neki komadić tvog života,
nedajbože, postane ružan.
Ne bih to sebi oprostio,
kao što već sada ne mogu sebi oprostiti
što neću sve tvoje rođendane slaviti,
iz opravdanog razloga.

Pitam se da li ćeš nekog dvadesetšestog avgusta, po mom kalendaru,
svetlucavu, kičastu čestitku sa neba prepoznati kao moju
i parče torte, kao hranu za ptice, staviti u prozor
u znak zahvalnosti na lepim željama.
Od radosti što si me u mraku prepoznala,
na tren bih, skromno, prepolovio nebo svetlećim tragom,
da pomisliš da te zvezda skitalica izaziva da zamisliš želju,
koju sam nehotice propustio za tebe da poželim
i koju će ti, dok trepneš, “neko od mojih gore” ostvariti.

Srećan rođendan, Najrođenija!
Živi lepše no što za tebe živim.
Živi lepše no što te volim.
Živi kao da voliš što te volim,
a meni šta dâ Bog,
mada mi od Njega ništa ne treba,
kad mi ne dâ tebe,
Najrođenija moja.

Goran Tadic

trunistine
Broj postova: 793
trunistine je objavio 20.11.2019 23:54

Isusov magarac

Utemeljitelj islama
U nebo je uzletio na konju.
Bog je jedan i
njegov je poslanik
Muhamed.

Aleksandar Makedonski
Jahao je konja Bukefala
Kojeg nitko drugi
nije umio jahati
I zahvaljujući Bukkyju
Stigao sve do Indije.

Isus je u Jaruzelem ujahao
Na magarcu. O tom
Krotkom stvoru škrto govore
Svete knjige.

Bizantski apokrif veli:
Magarac se ožalostio
Kad je vidio čovjeka na križu,
Te se okrenuo na drugu stranu
Da ne bi gledao.

A on, magarac,
Ne mari za te rasprave
Ne voli se kititi
Tuđim perjem

Spokojno pase
Ispred konobe
Striže ušima.

 

trunistine
Broj postova: 793
trunistine je objavio 21.11.2019 00:03

SAMO NESRETNI NARODI IMAJU VELIKU KNJIŽEVNOST


Samo nesretni narodi imaju
Veliku književnost. Jer, hamletovska dilema nije
Imati dobre romane ili dobru zabavu
Inače bi svi bez razmišljanja bili za ovo drugo.

Sva šekspirska pitanja svode se na marksizam –
Samo oni nenavikli na slobodu vjeruju u opstojnost
Božju
U poruke što ih Bogorodica izriče čobanicama.
Sretni narodi za to vrijeme trguju, ljubakaju se,
kurvaju
Dobijaju ratove, gube na nogometnim prvenstvima
Njihovi pjesnici su knezovi i ne umiru od
tuberkuloze i ludila
Već caruju u Weimaru.
Drugo su Rusija i Poljska, gdje pjesnici umirahu u
gulazima
Gdje pjesnici vjerovahu u oblikovanje povijesti
Potom protestantska perspektiva:
Smrt od opija, alkohola, rak i paroksizam samoće.

Jedino nesretni narodi imaju
Veliku književnost, stihove A.B.-a
Svijetle kao mercedes benz, visoke kao
Najveći toranj liberalnog kapitalizma
Prije no što se u njeg zarije kidnapirani zrakoplov
Nikao iz crne muke noćnih očajnika.
M.Stojić

Ronja
Broj postova: 1001
Ronja je objavio 27.11.2019 19:04 | odgovor na Ronja

Clive James. Jedino dobro kod smrti pjesnika je što je njihov rad odjednom posvuda. 

 

The book of my enemy has been remaindered

And I am glad.

 

trunistine
Broj postova: 793
trunistine je objavio 2.12.2019 23:48

Canzona i sirtaki

U Penzingu pored Beča svratih u grčki restoran Thesaloniki
Vlasnik je bio sarajevski Srbin, i kad se otkrih, nije
nedostajalo mezetluka
Kuća je častila šljivovicom, domaćom i travničkim sirom
Ostalo se duboko u noć, sve dok slučajni gosti nisu
sastavili stolove
A zvuk sirtakija nije zamijenila sevdalinka iz duhanom
uništenih grla
zelen lišće goru kiti

To me podsjetilo na sličnu večer u Grinsheimu pored
Münchena
prije dvije tri godine, kad sam bio slučajni gost u pizzeriji
Casa Leone, čiji je vlasnik bio posavski Hrvat. Osoblje
restorana
bilo je, također, sastavljeno od Hrvata, bosanskih izbjeglica
Osim kuhara Talijana, koji je služio za lažno legitimiranje
mediteranskih specijaliteta. U kasnu noć
vlasnikova žena isključila je Modugna i započela
Omer bega, izvijajući svoje tijelo u ritmu trbušnog plesa

U to vrijeme, a i danas, u Bosni traje bellum omnium
in omnes
s koncentracionim logorima i masovnim deportacijama.
Rat konobara protiv konobara, pomislio sam
Tih jadnih svinja koje će vo vjeki vjekov nositi svoj križ
Besmisleno ginući za tu nepotrebnu zemlju
pa je potom zauvijek napuštati, da bi u europskim
selendrama otvarali
“grčke” i “talijanske” restorane i u njima u sitne sate
pjevali
svoje orijentalne tugaljive napjeve

M.Stojić

trunistine
Broj postova: 793
trunistine je objavio 2.12.2019 23:55

Borci iz Vukovara

Borci iz Vukovara nisu nosili zaštitne košulje
Giorgio Armani, ni odijela Pierre Cardin
Prezirali su kravate Gucci i Croata
I kad bismo ih zabačeni u naslonjače u udobnim stanovima
Tuškanca i Pantovčaka gledali na televiziji kako
Pretrčavaju ciglu razorenih domova
Mi smo nekako naslućivali da njihova nevinost
Seže dublje od našeg ponosa i da za neke važne stvari u životu
Čovjeku ne treba ništa: ni cocktail party ni neonska svjetla
Samo savršena ljubav
Totalna opasnost.

B.Maruna

 

trunistine
Broj postova: 793
trunistine je objavio 9.12.2019 23:46
UDBAŠI

Udbašima je uvijek bilo dobro u našoj zemlji
Za njih se ne može reći da nisu znali što rade
Oni su ideološki uvijek bili
Na ispravnoj liniji
Njima je sve polazilo za rukom
Oni su najčešće dolazili iz miješanih krajeva
Po mogućnosti. Nisko čelo i
Deseterački mentalitet
Zdrav duh u zdravu tijelu

Ja ne sumnjam, u Hrvatskoj je uvijek netko dobro živio
Naravno, nikad mi
To je takva zemlja, rekao bih
Udbaška
Zemlja vedrih ljudi
A mi smo drugi pomalo utučeni
I djelujemo izgubljeno

Mi gotovo ne znamo za radost, za smijeh
Naša probava je neredovita, žuč i gorčina na licu
A udbaše možeš uvijek vidjeti kako jedu velike komade
Krmetine u Vili Rebar ili na terasi hotela
Esplanade i potom
Odbijaju dimove, srču kavu i dobacuju duhovitosti
Sa stola na stol: pokazuju urođeni
Šarm

I udbaški sinovi su zarana očitovali
Izrazitu talentiranost
I odlazili u Pariz, u Švicarsku i na Oxford
I samo krajem ljeta navraćali kućama
S plinskim upaljačima
Navikli na bolje restorane
I francuske suknje

S druge strane,
Sa mnom ni jedna viđenija žena iz zagrebačkog Ritza
Ako imalo držaše do sebe
Nije htjela leći
Pa čak ni Mađarica
Premda je meni bilo svega 17 godina
A ona se nalazila već tridesetu
Na istom radnom mjestu

Nikakvo čudo, dakle, što su udbaši uživali
Veći društveni ugled, bolji status, finije manire
Smijeh zdravih zubi što odzvanja uz krmetinu i tursku kavu
Uspoređeni s njima, mi drugi
Jedva da smo bili nešto
Naša kreditna moć je bila beznačajna

I danas, kad razmišljam o našoj zemlji, meni je jasno
Da organizacija nužno pripada udbašima
Njihova odijela uvijek pristaju
Na njihovu godišnjem odmoru nikad ne kiši
Oni širokom kretnjom izgrađenih, samopouzdanih ljudi
Rješavaju probleme koji su nas
Mučili do krvi
Oni nekako znadu da su u pravu
I ne možeš im ništa.

Oni su veseli kurvini sinovi.

B.Maruna