Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2301 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

ibm444
Broj postova: 5462
ibm444 je objavio 20.9.2020 08:52

                Kako miriše nebo


 

                Miris neba je opor i gorak,
                sličan nekom ljekovitom čaju;
                udahneš svjetla, napraviš korak
                i čuješ kako vječnosti traju.
 
                Igra plaveti na dnu očiju
                rastvara sumnju u beskraj žića;
                upregni misao, zlatnu kočiju -
                i lutaj prostranstvom vlastitog bića.
 
                Čim takneš nebo šačicom znanja,
                pokušaš u prapočetak šuma,
                nać' ćeš se zbunjen u hrpi sanja,
                gdje visiš o tankoj niti uma.
 
                Uzalud nastojiš preko granica,
                oko nas ciklus pravila vrti;
                svi smo mi samo mozaik stanica,
                a ostalo je poslije smrti.

 

 

Vojin Perić

 

Woodyy
Broj postova: 754
Woodyy je objavio 20.9.2020 09:34 | citat na DRONN


Bukowski 
IGRA JEBANJA


zaista je užasno

biti u krevetu

noćima i noćima

sa ženom

koju više ne želiš da jebeš.



one stare, ne izgledaju više

tako dobro - čak počinju da

hrču, gube živahnost.

okreneš se ponekad u krevetu i

tvoje stopalo dotakne njeno -

bog te, odvratno! -

a noć je napolju

iza zavesa

i zamandaljuje vas

u zajedničku grobnicu.



ujutro podješ u

kupatilo, prolaziš hodnikom,

govoriš besmislice; jaja se prže,

startuju motori.



ali jedno naspram drugog

sede dva stranca

guraju tost u usta i peku

zlovoljnu glavu i utrobu

vrelom kafom.



u deset miliona mesta u Americi

svuda je isto -

bajati životi što se medjusobno

podupiru

i nigde izlaza.



ulaziš u kola i voziš na posao,

a tamo su novi stranci, uglavnom

nečiji muževi i žene

pod giljotinom posla,

koji flertuju, šale se i štipkaju,

ponekad se i kresnu -

kod kuće to ne mogu

- a onda vožnja natrag

i čekanje na Božic, nedelju ili

bilo šta.
  

 

EmmaFrost
Broj postova: 375
EmmaFrost je objavio 22.9.2020 15:30

***

 

Nisam vješta u traženju stvari pogledom.
Nenavikla, prelazim brzo preko svih šara i izbočina.

 

Godovi na tvojim dlanovima
među kojima sjede moji obrazi
sutra će biti nešto čemu će se moje prijateljice smijati.

 

Zagledat će me prema suncu
pokušavajući ih prebrojati.

 

A navečer, umorna od te igre,
usne kad usniju
transplantirani dah
godove kad godinama
dodam,
nevješta, nenavikla,
trčat ću u krug
ocrtavajući jedan vlastiti.

 

Ivana Bodrožić

nataniel
Broj postova: 4837
nataniel je objavio 23.9.2020 16:44

...

But that's all shove be'ind me - long ago an' fur away
An' there ain't no 'busses runnin' from the Bank to Mandalay;
An' I'm learnin' 'ere in London what the ten-year soldier tells:
"If you've 'eard the East a-callin', you won't never 'eed naught else."
No! you won't 'eed nothin' else
But them spicy garlic smells,
An' the sunshine an' the palm-trees an' the tinkly temple-bells;
On the road to Mandalay...

I am sick o' wastin' leather on these gritty pavin'-stones,
An' the blasted English drizzle wakes the fever in my bones;
Tho' I walks with fifty 'ousemaids outer Chelsea to the Strand,
An' they talks a lot o' lovin', but wot do they understand?
Beefy face an' grubby 'and -
Law! wot do they understand?
I've a neater, sweeter maiden in a cleaner, greener land!
On the road to Mandalay...

Ship me somewheres east of Suez, where the best is like the worst,
Where there aren't no Ten Commandments an' a man can raise a thirst;
For the temple-bells are callin', an' it's there that I would be
By the old Moulmein Pagoda, looking lazy at the sea;
On the road to Mandalay,
Where the old Flotilla lay,
With our sick beneath the awnings when we went to Mandalay!
O the road to Mandalay,
Where the flyin'-fishes play,
An' the dawn comes up like thunder outer China 'crost the Bay !


Kipling, Mandalay

 

Zanos_007
Broj postova: 345
Zanos_007 je objavio 24.9.2020 09:08

infiša san u te

nemoj mi ga mirit

ibm444
Broj postova: 5462
ibm444 je objavio 27.9.2020 22:35

Himna noći 1.

[Adagio]

Koje živo biće, obdareno čulima, od svih čudesnih pojava širokog prostranstva oko njega, ne voli očaravajuću svijetlost – s njenim bojama, njenim nitima i valovima; njenu blagu sveprisutnost u obliku dana koji se budi. Poput najdublje duše života udiše divovski svijet neumornih nebeskih tijela, i lebdi plešući u plavetnoj plimi – udiše svjetlucavi, vječno usnuli kamen, zamišljenu biljku koja upija, divlje, strastvene, mnogolike životinje – iznad svega čudesnog stranca značajnog pogleda, lepršavog hoda, i nježno zatvorenih, milozvučnih usana. Poput nekog kralja zemaljske prirode poziva svaku silu na nebrojene transformacije, pravi i razrješuje beskrajne saveze, svoju nebesku sliku vješa na svako zemaljsko biće. – Sama njegova prisutnost objavljuje čudesni sjaj oblasti svijeta.

Dolje se ja okrećem, neizrecivoj, tajanstvenoj noći. Daleko ostaje svijet – utonuo u dubokoj kripti – napušteno i samotno je njegovo mjesto. U grudima je duboka sjeta. Potonuti ću u kapljama rose i pomiješati se s pepelom. – Daleka sjećanja, želje mladosti, dječji snovi, kratke radosti i uzaludne nade dugog života dolaze u sivom ruhu, poput večernje izmaglice nakon zalaska Sunca. U drugim prostorima su vesele legije palile svijetlo. Zar se nikada ne bi trebao vratiti svojoj djeci, koja čekaju s nevinošću vjere?

Što se to odjednom nadima pod srcem, i je li sjeta progutala mekani zrak? Da li si nam i ti sklona, tamna noći? Što je to što držiš pod plaštem što mi nevidljivom moći dodiruje dušu? Miomirisni melem izlijeva se iz tvoje ruke, iz svežnja maka. Podižu te teška krila uma. Tamom i neizrecivim osjećajem smo ganuti – vidim ozbiljno lice kako se nježno i pobožno naginje nad mene, i pod beskrajnim isprepletenim kovrčama majke pokazuje dragu mladost. Kako mi jadna i djetinjasta sada izgleda svjetlost – kako ugodan i blagoslovljen izgleda mi odlazak dana – dakle samo zato jer te noć odvraća od slugu, ti prosipaš u širokom prostranstvu užarene kugle,  da objave tvoju svemoć – tvoj povratak – u vrijeme kada si daleko. Više nebeske, od onih svjetlucavih zvijezda, izgledaju nam beskrajne oči, koje je noć u nama otvorila. Dalje vide, od cijele palete bezbrojnih blijedih vojski – ne treba im svijetlost da vide dubinu – koje visoka prostranstva ispunjavaju neizrecivom požudom. Slava kraljici svijeta, visokoj navjestiteljici svetih svjetova, njegovateljici blažene ljubavi – ona me šalje k vama – nježna ljubavnica – ljupko sunce noći, – sada se budim – jer ja sam tvoj i moj – noć si mi za život objavila – učinila me čovjekom – konzumiraj moje tijelo duhovnom vatrom, da se intimnije pomiješam s tobom i da vječno svadbena noć traje.