Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2154 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

Parapnjok
Broj postova: 111
Parapnjok je objavio 12.1.2011 21:36

Sergej Jesenjin

Pjesma o kuji

Jutros je kuja pri stali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
ostenila sedmero mladih,
ridjih stenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih cesljala njezna;
od trbuha njene topline
voda se topila snjezna.

A uvece, kao i vazda,
kad koke na lijegala krecu,
tmuran je stigao gazda
i strpao stenad u vrecu.

Trcati snijegom je stala
slijedec mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreskala voda.

A kad se od trcanja vruca
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuca
ko njeno pricini stene.

U plavet je zurila jasnu
i cviljela nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bacenim kamenom krece,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oci se psece.

Parapnjok
Broj postova: 111
Parapnjok je objavio 12.1.2011 21:37

Ljubavna pjesma"

Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rijec u sumu
i samo si ljepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nijema i daleka
jer je san o sreci vie nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto sijeca.

Srce ima povijest u suzi sto lijeva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosnijeva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cijela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bjese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

Jovan Ducic


Parapnjok
Broj postova: 111
Parapnjok je objavio 12.1.2011 21:38

"Ne vjeruj..."


Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krsa,
Tamo gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava na jorgovan plavi,

Dodji, cekacu te! U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi tijelo drze,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pise!



Aleska Santic

Parapnjok
Broj postova: 111
Parapnjok je objavio 12.1.2011 21:38

Povratak"

Ko zna (ah, niko nista ne zna.
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecito kipi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi-
I kad prodje vjecnost zvjezdanijem putem
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i dusa u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zaglusiti razum
Sve sto slutnja sapne;

Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci.

No vrijeme se krece, no vrijeme se krece
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
A srca se dici-
I slijepi za stope bivseg zivota
Njima cemo ici.


Dobrica Cesaric


Parapnjok
Broj postova: 111
Parapnjok je objavio 12.1.2011 21:39

" ..... "

Siri se nebom pozar plavi,
Rodne daljine sam zaboravio.
Prvi put pevam o ljubavi
I vidim da sam se gorko zapio.

Bio sam nekad zapustena suma,
Voleo sam zene i novca sjaj.
Plesao sam i pio bez racuna -
Snagu trosio do u beskraj.

Sad je dosta, draga, da te pogledam,
Da zaronim u oka mutni vir.
Da pobegnes ja ti ne dam
ni da u drugom potrazis mir.

Pusti, mila, svoj struk tanak:
Skloni taj pogled preuporan,
Mozda istinu nisi znala
Da i mangup bude pokoran.

Znao bih da ostavim krcme,
I svoje stihove - decu bosu,
Samo da ti milujem prste zgrcene
I kitim jesenjim cvecem kosu.

Ti si za mene pozar plavi,
Sa tobom bi negde gnezdo svio,
Prvi put pevam o ljubavi
I vidim da sam se gorko zapio.

Sergej Jesenjin



Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 12.1.2011 21:41


           

Poslije ljubav

i




Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju čase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa...

 

Arsen Dedic

damma
Broj postova: 52
damma je objavio 12.1.2011 21:54

Da li sam svuda gde su mi tragovi,
Ko zna s čim sam se spajao,
A nisam ni takao?

Možda sam boravio i u svom životu,
Možda postoje izvesni znaci,
Ali kao da je neko stran.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.

Valjda sam jedini svedok koji sumnja u sebe
Sve češće mi se čini
Da nisam nikakav oblik
Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
Pijanstvo – prepušten sunčevom vetru
Odlivam se i dolivam.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.

Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
Da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.

Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam.

Miroslav Antic

damma
Broj postova: 52
damma je objavio 12.1.2011 21:56

Miroslav Antić - Opomena

Važno je, možda, i to da znamo:
Čovek je željan tek ako želi.

I ako sebe celoga damo
tek tada i možemo biti celi.

Saznaćemo - tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.

damma
Broj postova: 52
damma je objavio 12.1.2011 22:00

Nepovratna pesma

Nikad nemoj da se vracas
kad vec jednom u svet krenes
Nemoj da mi nesto petljas
Nemoj da mi hoces-neces.

I ja bezim bez povratka.
Nikad necu unatrag.

Sta ti znaci staro sunce,
stare staze,
stari prag?

Tu je ono za cim moze da se pati
Tu je ono cemu mozes srce dati.
Al' ako se ikad vratis
moras znati
tu ces stati
I ostati.

Ocima se u svet trci
Glavom rije mlako vece
Od reke se dete uci
ka morima da potece.

Od zvezda se dete uci
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muci
i vijuga za beskrajem.

Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi vecno klija
i carlija tvoj pocetak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.

Ako ti se nekud zuri,
stisni srce i zazmuri.
Al' kad podjes - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ces.
Ko zna zasto.
Ko zna sta te tamo ceka.
Ove su zelje uvek belje
kad namignu iz daleka.

Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi vecno kunja
i muci se tvoj pocetak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.

Zato leti.
Sanjaj.
Trci.
Stvaraj zoru kad je vece.
Nek' od tebe zivot uci
da se peni i da tece.
Budi takvo neko cudo
sto ne ume nista malo,
pa kad krenes - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna sta te tamo ceka
u maglama iz daleka.

Al' ako se i pozlatis,
il' sve tesko,
gorko platis,
uvek idi samo napred.

Nemoj nikad da se vratis.



Miroslav Antic




damma
Broj postova: 52
damma je objavio 12.1.2011 22:38

OTKUD JA U IMENIKU?

muškarci zovu i pitaju me.
zar ste vi stvarno Čarls Bukovski,
pisac?

ponekad sam pisac, kažem,
najčešće ništa ne radim.

čujte, pitaju, sviđa mi se to
što pišete - imate li nešto protiv
da dođem sa desetak piva?

možete ih doneti, kažem,
pod uslovom da vi ne ulazite...

kada me pozovu žene, ja kažem:
o, da - pišem, ja sam pisac,
osim što baš sada ne pišem.

glupo se osećam što vas zovem,
kažu, i bila sam iznenađena
kad sam vas pronašla u imeniku.

ima razloga za to, kažem,
nego, što ne svratite
na pivo?

neće vam smetati?

i one stižu
zgodne žene
uzornog uma, tela i oka.

često ne bude seksa
ali navikao sam na to
jer dobro je
jako je dobro samo uh gledati
a ponekad me čak
posluži i neočivana
sreća.

za čoveka od 55 koji nije spavao sa ženom
do svoje 23
i ne baš često do svojih 50
mislim da bi trebalo da ostanem
u telefonskom imeniku
sve dok ne dobijem onoliko
koliko i svaki prosečan muškarac.

naravno, moram i dalje
pišem besmrtne pesme
ali inspiracija je tu.

charles Bukowski

Daf.fne_
Broj postova: 56
Daf.fne_ je objavio 13.1.2011 12:53

VEZENI MOST

 

Kad jednom dodjes u grad od lisca
da budes nas najdrazi gost,
vidjeces kako obale travne
na ruci drze most.

Most vezen zicom svilenom, tankom,
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras suncan dan.

Vjetar ga njise k'o voda camce
svezane u plicaku;
rojevi svitaca nad njim se pale
pa blista i u mraku.

A pod njim cudni orkestar ljeta
s dva cvrcka u duetu,
oglasava se svake noci,
ljepsi od svih na svijetu...

Kada nam dodjes u grad od lisca
da budes najdrzai gost,
preci ces i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.


Nasiha Kapidzic-Hadzic


Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 13.1.2011 15:36

                           ŽIVOT

Htjelo bi mi se proći, daleko nekud, ma kuda,
Tamo, gdje nije čežnja ni ljubav sanjarska luda.
Od moga srca daleko, od pustoši i od gorčine,
Tamo, gdje život se živi, a ne bez svrhe tek gine.
Gdje nema sjete, u borbi gdje kamen i grudi se lome
Za sreću, makar i dnevnu, a ne za te smiješne fantome.
Čemu je ugasla mladost i zvijezda mnoga mi zlatna?
Zar samo zato, da rulje sve pogazi noga blatna?
Što su za plamenu ljubav ko uzdarje ljudi mi dali?
Samo su najbliži moji sav život mi otrovali!
Već mi dotužilo stradat u čamu i prijegoru nijemu,
Dok se naužili drugi, a ja sam tek čezno, a čemu?!
Ne trebam ničiju sklonost i milosti prositi neću;
Zahtijevam svoje pravo na mladost, na život i sreću.
Htio bih nekuda proći iz močvare te, iz tih laži,
K suncu i k mladosti strasnoj, to duša i tijelo mi traži.
Pa da i oslabljen klonem i sav da se slomim i starem,
Znati ću makar jedno, za život sam umr'o barem...

 

DRAGUTIN DOMJANIC

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 13.1.2011 15:39

               Čekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preživeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu.

Konstantin Simonov

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 13.1.2011 15:43


Ako nekad mozda cujes,
gdje sonatu kisa svira,
i gdje neki oluk place,
kroz tisinu nocnog mira.
Gdje dolazih, tebe cekah,
i gdje korak moj odzvanja,
u mirisu ispod granja,
pod prozorom tvoga svijeta,
Znaj, to sam ja...

I kad ponoc grad poljubi
kad umukne zvon' sa sata
kao andjel' neki vihor
kad odskrine tvoja vrata
takne li te kakva ruka
drhtec' da te ne probudi
i daleko od svih ljudi
ako mine kakva sjena
znaj,
to sam ja...
znaj,
to sam ja...

To sam ja
To sam ja...

Ako polja stanu sjetna
ako nebo umre s tugom
kroz noc tamnu voz zapisti
dok u maglu tone prugom
a kroz puste staze parka
miris tuzan ako zaluta
i prije nego svane sjutra
ako tebi zora bane
znaj, to sam ja...

Dusa tvoja ako jednom
mimo volje sama krene
trazit spokoj, mir i ruke
dusu moju, trazit mene
a ne znade kud da krene
kad je ovi puti lazu
tad stihovi nek joj kazu
sto ih svira struna moja, da zna
to sam ja...                                                       M. Sobić

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 13.1.2011 15:43

:D pozdrav ... super topić

 

 

Ima jedan pjesnik
sasvim neko divno stvorenje
koje guta zvijezde
neki izvor ljepote koji putuje nocu
a opet je nekad vjetar
sto njezno prodje preko tvoga lica
i nista mu nije od tuge vece

taj pjesnik
taj negdje zaboravljeni izguzvani
list davne jeseni
taj pjesnik
neko sasvim divno bice
koji razumije sve sto kazes
umrijet ce jednom
bez dodira tvoje ruke
tako mirno
kao da se nista ne dogadja

 

Željko Krznarić