Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2156 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 13.1.2011 15:45

Hoću li ikad
sakupljati mrvice jeseni s ulica
i skidati ti ljubav s obraza
ja koji živim bez dokaza
i bez tvoje nježne riječi
hoću li ikad tvoje jutro prepoznati rano
uz kavu
i misao o kojoj sam pisao
o kojoj sam sanjao još prije

Hoću li ikada
nekada
u nekom gradu Europe
svejedno na sjeveru ili jugu
s tobom preboliti tugu
koju nosim
jer duša je moja tebi dana
iza nekih prozora od zlata
koji gledaju u tvoje snove

hoću li ikad to s tobom imati
tebi dati i od tebe primati
da mi budu sretni prijatelji
i ovo lišće zazeleni
u tvojim očima
da mi život počne
tamo odakle si došla
i donijela mirise cesta
i mjesta
gdje si me našla

 

 

Željko Krznarić

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 13.1.2011 15:46

          TAJANSTVENA RUZA

U mome tajnom vrtu cuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka -
Oj snovi mog zivota, modri krajevi!

Jer dusa moja basta je daleka,
Visok zid je cuva, sfinga i zmajevi,
Tud seta draga zena, duse jeka,
A njenim bicem struje sveti gajevi.

Zoves li se Cintija, Sibila,
Kakvog si lika, ne znam reci;
Znam te kao sebe i nemam za te rijeci.

Kao sanak diras moje zjene,
Ne znam sto si, djevojka il vila -
O tajno moga vrta! O ruzo moje sjene!


Antun Gustav Matos

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 13.1.2011 15:48

DOTAKLA BIH TE

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.

Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.

Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...

Maja Miljkovic


Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 13.1.2011 15:49


Šta ti nedostaje noćas
mislim osim mene
jer drugo je sve u redu
drugo nije važno u ovoj noći
jer zvijezde će ionako padati
i ovdje
i na zapadnim i istočnim obalama
mene nešto drugo zanima
mene zanima što da učinim
s ovim depresivnim
magnetskim poljem
i kako da umaknem nepovoljnim
strujanjima vjetrova s juga
koji u tvom srcu stvaraju
zrakoprazne prostore
što ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem

 

Željko Krznarić

boshko_bez_buha
Broj postova: 6981
boshko_bez_buha je objavio 13.1.2011 18:10

sanjo sam te noćas

sretnu

i plako sam u snu

jer sam bio

sretan

 

ripper_roo

boshko_bez_buha
Broj postova: 6981
boshko_bez_buha je objavio 13.1.2011 18:17

draga Ksenija otišla si

jer ti uvijek odlaziš

 

upitah vjetar kamo kuda

ali ne zašto

jer znam ti uvijek odlaziš

 

krenuh u suprotnom pravcu

od tebe

noseći breme pitanja

 

ali znam

srest ćemo se negdje

naši putevi će se sudariti

možda

 

zapravo vjerujem

kod kineskog zida

 

i poljubit ćemo se

možda

ispod kineskog zida

 

 

ripper_roo

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:37

;)

 

  

  Moje disanje u tebi



Nema te i ne spavam,
ali cijelu noć tkam u sebi požudu
i pripremam niz izazovnih dodira
kako bih te uronio u miris svoga sna.
U njemu je stjecište nebeskih zagrljaja,
i slijedom vatre što se u meni odigrava,
tražim ravnicu tvog zanosnog struka,
jer omamljen tišinom i mukom ove noći,
plamenom nemira uranjam u svoje srce.

Umivam se tvojim lijepim tijelom,
i klizeći u crvenilo tvojih latica
slažem poljupce visinom prepona,
a glazba uzdaha što teče zrakom,
bliskošću nas prelama u prstima,
vrela i bistra, lahor je drhtave strasti,
zagonetna rijeka među bedrima,
živi oganj moga disanja u tebi
užitak ljepote koji u mene donosiš.

Evo što mi se trenutno događa,
sjajiš kao dunja u mojim dlanovima,
a kad zasjedneš na okna mojih zjenica,
tad će tvoj dolazak slatkom svjetlošću
jedinstvenim šapatom sresti moje ruke,
izazivati krik života u mojoj utrobi
i sve više vezati udove dodirima neba,
rumenilom zanosa i drhtanjem puti
ljubiti me odnekud pristiglim zvijezdama.

Dođi, pomiluj mi čelo mirisom kose,
polako siđi na našu postelju,
lepršavo uroni zavodljivost tople žene,
svuci se u meni, pa otvori ruke,
provuci me kroz crvenilo usana,
uzdahni čežnjom svojih bijelih breza,
a ja ću mudrošću hrasta i blagošću oraha,
propet se u tebi poput vitkog jablana,
i sve što je u meni lijepo dovesti u tebe...



Zal Kopp

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:41

Zrelost natopljena strašću


Visina u meni neprekidno svijetli,
i sve jače sjaji pjesma u nastajanju;
priznajem, oči tvoje toliko volim,
pjevam im o beskrajnom obliku sna,
jer jednom kad sam potajno nestao
nepopustljiva daljina me ponijela,
ali bijah gord, i ti postade moj osmjeh,
naslikah te iskreno po zidovima lica,
izgradih od tebe sadržaj svog bića,
i ne škrto, mila, već te u pravoj mjeri
razvukoh u nepregled cvjetnih usana,
pod topli svod zasadih sa suncem
i tako posijah u godine i njihovo doba,
dok istovremeno, na periferiji otkucaja,
tiho niknuše zvijezde naših zagrljaja,
i u moje pjevanje za čas nagrnu ptice,
a požudom raščešljanih uzdaha prstiju
na tvojim grudima namirih nutrinu
i moja duša sjedne u krilo tvoje duše.

Pustimo duše, neka dišu bojama šapta,
idemo na stranu noći, na rubove tame,
tamo ljubavnici postaju obris mjesečine,
i vječno je njihovo trajanje pod kišom,
a beskrajna zrelost natopljena strašću
otvara prolaz kroz neviđene osjećaje,
svakim dodirom prerasta vrijeme šutnje,
svaki je trenutak beskrajna jeka čežnje,
i vatra što neprestano pokreće snagu
otkriva pravac i plam uzavrelog srca,
tu obitavaju svi putovi naše nježnosti,
tu se nadamo, imamo i zaista žudimo,
tu zapravo jesmo već otkad zauvijek;
tvoji su poljupci u mojim zagrljajima,
moji su osmjesi u tvojim milovanjima,
i dodirujemo se sa svih se strana svjetlom,
zato možemo nebo pomaknuti pogledom,
i u bilo koje doba zauzeti cijeli svemir,
jer ne pripadamo sudbini, već ona nama.



Zal Kopp

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:43

 

Nebom sam te okupao




Nebom sam te okupao
i bisere svoga srca stavio oko vrata ,
pa snom jutaranje rose u miris legao ,
jer kad snivas ,
mojim pogledom postajes zvjezdani dah ,
a u mojim njedrima okus meda .


Milo si moje bice
i otkako u mom osmjehu spavas ,
ja te mjesecevim poljupcima dojim ,
svakom tvojom misli cvjetam ,
a nad bijelim celom ,
udahnjujem ljubav i u dusu stavljam .


Koliko li te samo snenu tako volim ,
da se u sam san pretvaram
i dubinom uzdaha tobom drhtim ,
po cijelu noc u tebi treperim ,
njezno ceznjom uznosim
i proplancima bezbriznosti pokrivam .


Tiha si i ja te takvu vodim ,
poput lista sto jezerom plovi ,
tiho se i u tebi ljubim ,
kad sa kapima kise preselis u sapat ,
tihom , ja te strastveno volim ,
dok svoje snove prostires u meni ...


Zal Kopp

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:44

                  Sve ti nudim

Sve ti nudim, što se ponuditi može,
varku sunca, da te osmjehom razbudi,
zrno uzbuđenja i klicu radovanja.
Ne nudim ti možda, vec kičmu svoju
sa mramorom, u stijeni što je srasla.
Ushite preko polja i jablanovih krošnji
mirisne obrise otvorenih šuma nudim.
Zajedno ti nudim poljupce u kosi
i na obrazima zagrljaje mojih ruku.

Sve što ti nudim ponuditi želim,
jer ne smiješ ući u maglu gustu,
niti bez mene kroz horizont proći.
Uzdignuti moraš i trebaš vidike svoje
i u snovima vrh ove pjesme osjetiti.
Zavjetrinu nudim i toplinu njihovu,
da tijelo tvojih misli prihvati sjaj
i nad proplankom osmišljene duše
otkrije mjesto pradavne istine.

Sve sam i sebe ti nudim,
da uz mene ženom se osjetiš
i u meni muža i razum pronađeš.
Dobro ti nudim za našim stolom
i kad posteljom raširimo tijela.
Cijelu vječnost nikako uzalud
vec onako, najdraža moja, stvarno.
Nudim, da ti godi zauvijek
i onda kad nas stigne starost.

Sve nudim tebi, drugo i ne želim,
ništa mi i ne treba, sve u tebi imam,
ja ne štedim sebe i zato se nudim.
Ne nudim, jer ne znam,
već znam, da imamo, ja u tebi
i ti u meni, ono što nam treba.
Ponuđeno nježnošću prihvati,
i radosno ljubav prigrli,
jer ćeš znati, kako mi uzvratiti...


Zal Kopp

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:46

       

  Staklena ulica



Svaku vecer staklenom ulicom prolazim
i kao da nikada nisi otisla
sakupljam te u krhotinama svojih misli
i gledam, kako u kapima mjesecine
izmedju drvoreda sjecanja plamtis.
Hodam, tako rano, jutarnjim satima
a ti me svojom sjenom pratis
i ne remetimo njeznost krosnji,
jer one poznaju mirisni sum pjesme
i nase korake pamte kao svakodnevne,
pamte i ne zamjeraju im prolaznost,
ne placu, vec onako sjetno
u kutu nasih zjenica, sute.
Dobrodosla si,
iako im je tesko podijeliti tvoje osmjehe u pamcenju,
za njih si uvijek dobro dosla,
jer kad zavrsi dan ili zapocne noc,
ti si kao utjeha i vjerovanje ili obratno,
ne sjecam se vise,
ali pamtim, kako si jednom vec dolazila
s nadom na obrazima niz staklenu ulicu
i kako si kazaljke na satu zanemarivala,
i onda, .onda si u srcu,
s tim svojim glasom sto ga pamtim
niz staklenu ulicu opet otisla,
i po tko zna koji put si,
izmedju drvoreda sjecanja
u kapima mjesecine ostala plamtiti...


Zal Kopp

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:48

             

Kušati nagost



Otkada je zamrla tromost moje tihe duše,
u siječanjskom predvečerju oblaci su stada
što struje promrzlim pogledom neba,
a plavetno disanje u plovnosti mjesečine
tvojim bisernim imenom okružuje moj san,
pa kroz ljubavne tajne svemira odjekuje
koliko sam ozbiljan u šutnji tvojih ruku.

Iznova dolaziš plesom svoje uzavrele krvi,
i napokon je omogućeno mom osmjehu
kušat nagost razdijeljenu na dane i noći,
a mjesece i godine puštam neka čekaju,
neka me njihova bezazlenost ne plaši,
tečem dodirima nastalim u međunožju,
jer među plahtama vladaš zanosom.

Tijela smo uzvisili besmrtnošću drhtanja,
u prisnoj tišini srca ocrtali usnula lica,
a bit srebrnog traga povrh naših zjenica
visoki je vjetar uzdaha i znamenje poljubaca,
sad iz mene svečano vriš neizrecivošću daha,
i sve što je istinski ljepotom označeno,
prelijevam u tajnu tvojih usana, lijepa ženo...



Zal Kopp

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:49

 Po važnosti ljubavi jedino tebe želim..



Već neko vrijeme šećem tvojim mirisom
a tišina lišća šapuće, čini mi se o tome
kako sam te sinoć, dok si naga ležala,
zanosno osvajao toplinom svojih usana.

Eto, s tim mirisom noći i usprkos danu
nastavljaš u meni, ne odmičeš ni tren,
a zvijezde, iako su se rastale od neba,
u srcu mene stalno šume kako ploviš.

U kapima tvog neprocjenjivog tijela
još držim čvrsto svoj užareni osmjeh,
i nabrekao u mekoći svih tvojih dodira
nježno slažem vlažan okus uzdaha.

Kad si zablistala sinoć poda mnom
i kao sretna žena primila u sebe tiho,
za mene je sve tvoje postalo moje
i sve moje pristiglo u tebe ostalo tvoje.

Mila moja, kakva si samo ljepota!
Po važnosti ljubavi jedino tebe želim,
jer kad rukama dotaknem tvoj struk,
tako se umilno pružaš mojim žilama.

Taj ljubavni sjaj tvog lica ljubim očima,
i poljupci s kojima te uvlačim u oganj
prelaze s mojih prstiju na tvoje grudi,
uvijek nestaju u naručju tvojih prepona.

Kad me oko sebe osmjehom saviješ
tvoju prisutnost osjećam u svom tijelu
i slušajući nezasitnu svoju krv kako vri
nijemo ulazim donoseći ti svoje srce.

Mirisna moja zvijezdo, izgovorena riječi,
noćima koje hodaju po žeravici postelje
zauvijek si me natopila svojim uzdasima.
Kako tebi mom anđelu, ne pokloniti dušu?



Zal Kopp

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:51

    

Naša tajna



O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio, ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.
Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo volelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas
ili radi drugih
kadgod bolelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvežđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smeha voleli smo više
od šuma suza.

Neću im reći ni jedan slog jedini,
šta je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo što je došlo
onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pesma događa
u meni večito:
da li opija toplo
kao šume naše s proleća;
ili tiha i tužna
ćuti u meni rečito.
O, nikome neću reči
da li se radosna ili boleća
pesma događa u meni.

Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetlošću sja
i zora i noć i dan;
tako gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gde je od istog večnog tkiva
i čovek i njegov san.....

Desanka Maksimović

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 14.1.2011 18:53

  

Dušu mi pokloni



 
Dušu mi pokloni.
Mene rastužuju ti krvi požari
što iza sebe ostavljaju pepelište,
te oluje što nište
ženina snevanja blaga.
Dušu mi pokloni,
u ljubavi ja bih htela
do u večna vremena
da sve ostavlja traga.

Dušu mi pokloni.
Meni je malo taj trenutak zaborava,
to nestrpljivo krvi htenje.
Dušu mi, dušu pokloni,
od iskona u meni spava
čežnja plamena za večnim,
za ljubavi trajanjem
i uznesenjem.

Ja sam žena i ne čeznem samo
za vrelim ljubavničkim bdenjem
posle kojeg duša pada;
htela bih u zagrljaju da doživim
svetle snove
i pijanstvo onog mutnog sklada
što ljubav se zove.

Htela bih da se ne izgubi
nijedan naš trenutak
da svaka naša milošta se stvori
u kakav život, pa ma malen bio
kao grumen večitog zlata,
da mi duša blista posle zagrljaja
kao julska nebesa zvezdama krcata.

Dušu mi pokloni.
Pričaj mi svoje snove u tami,
pričaj mi detinjstva sećanja.
Želi i ti da budeš uza me
do poslednjeg dana.
Dušu mi pokloni i zadnju joj
česticu svaku
i najlakši dašak svaki
njenog bezdana.

O daj mi svojih suza,
noćnih nejasnih muka,
pričaj šta srce ti najčešće sanja.
Drhti od iznenadnog zvuka
moga koraka i glasa.
Želi i ti u mom zagrljaju
da i posle smrti časa
ostanu ti na mene sećanja. 

Desanka Maksimović