Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2154 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

Daf.fne_
Broj postova: 56
Daf.fne_ je objavio 16.1.2011 16:32

Daf.fne_
Broj postova: 56
Daf.fne_ je objavio 16.1.2011 21:42

elegija
Broj postova: 247
elegija je objavio 16.1.2011 21:53

   ODSUTNOST 

Moje tijelo odlazi od tebe kap po kap.
Lice moje otječe u tihom maslinovu ulju;
otječu moje ruke u tekućoj živi;
a noge moje u dva vremena puna praha.

Sve ti odlazi, sve nam odolazi!

Odlazi moj glas, koji te pretvarao
u utihlo zvono, dok nas nema.
Odlaze moji pokreti koji se namotavahu,
pred očima tvojim, u tkalačke čunove.
I odlazi tvoj pogled što ga upućuješ,
kad te promatraju, borovica i brijest.

Odlazim od tebe vlastitim izdisajima tvojim:
poput vlage isparavam iz tvog tijela.
Odlazim od tebe s nesanicom i snom,
a već sam izbrisana u tvojoj najvjernijoj uspomeni.
I u tvoje sjećanje vraćam se kao oni
koji se ne rodiše u dolovima i gajevima.

Da sam živa, bila bih u rukama tvog rada,
u ustima tvojim od mošta.
Da sam nutrina tvoja, bila bih spaljena
u koračanju tvome koje nikad ne čujem
i u strasti tvojoj koja grmi noću
kao mahnitost osamljenih mora!

Sve nam otječe, sve nam odlazi! 
                                                     
                                                          GABRIELA MISTRAL

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 19.1.2011 09:44

Ove su rijeci
Preko ulice
Upucene k tebi,
Ljubavi.
I stid me je,
Ne od njih,
Vec zbog svijeta.
Mozda nije trenutak pravi.
Mozda sam trebao,
U ovo vrijeme
Bijede i izobilja,
Umjesto ljubavi,
Preko ulice
Dobaciti rijeci nasilja.
Mozda sam morao
U ovo vrijeme
Sto se osjeta gnusa
Izaci na trgove
I zavijati
U pustinje ljudskih dusa.
Mozda je moja ljudska duznost
Morala u ovo vrijeme
Okomiti se na lesinare,
Zagristi u hijene.
Al da mi u ovom tuznom svijetu
Ne sija radost tvoga lica,
Ni vjetar se usudio ne bi
proci kroz ovu sumu bez ptica.

Enes Kisevic

anaiss_anais
Broj postova: 34
anaiss_anais je objavio 19.1.2011 09:47

lijep dan svima zelim i ugodno postanje ...:)


MJESTO SRCA U MENI KUCAŠ



Proljeće u meni već davno spava...
Miris mu livada nosiš,
krošnju trešnje cvijetom mu krasiš,
zaleđene mu potoke otapaš.
Rosu na žitu mladom
proljetnim mu zrakama ljubiš,
pticama mu gnijezda svijaš
i pčelama pupoljke ruža
mislima otvaraš.
Proljeću ti njegovo si buđenje.

Ljeto je negdje tik pred san...
Obale ljeto tobom krasi
i duboka mora plavi,
ono te po sutonima razlijeva,
noću tobom zvijezde po nebu pali.
Ti njegova si ljetna radost,
njegovi vali, njegov pijesak zlatni.
Ti ljetni si miris bora,
šum mora i okus soli.
Njegovo si osunčano polje žitno
te sunce kojeg suncokret voli.

Zima lagano iz sna se budi...
Ti zimska si prva pahulja
koja lice mi dotakne,
neugaženi snijeg koji slavonske
ravnice bjelinom pokriva.
Zimska si čarobna ljepota
koja noću mjesto mjesečeva sjaja
na jastuku sa mnom spava.
Sva zimska si idila
netaknute divlje prirode,
anđeo si kojeg na orošenom
prozoru crtam noću.

A jesen..., jesen već budna je...
Na krilima te svojim nosi
i poliježe na jastuk od žutog lišća
pokraj uzglavlja mog'.
Svako to vrijeme,
i ono minulo i ono što tek će doći,
u sebi te ima poput mene
koja u njedrima te nosim
i mjesto srca u meni kucaš.

dijana vukman
 
 
anaiss_anais
Broj postova: 34
anaiss_anais je objavio 19.1.2011 09:48

lijep dan svima zelim i ugodno postanje ...:)


MJESTO SRCA U MENI KUCAŠ



Proljeće u meni već davno spava...
Miris mu livada nosiš,
krošnju trešnje cvijetom mu krasiš,
zaleđene mu potoke otapaš.
Rosu na žitu mladom
proljetnim mu zrakama ljubiš,
pticama mu gnijezda svijaš
i pčelama pupoljke ruža
mislima otvaraš.
Proljeću ti njegovo si buđenje.

Ljeto je negdje tik pred san...
Obale ljeto tobom krasi
i duboka mora plavi,
ono te po sutonima razlijeva,
noću tobom zvijezde po nebu pali.
Ti njegova si ljetna radost,
njegovi vali, njegov pijesak zlatni.
Ti ljetni si miris bora,
šum mora i okus soli.
Njegovo si osunčano polje žitno
te sunce kojeg suncokret voli.

Zima lagano iz sna se budi...
Ti zimska si prva pahulja
koja lice mi dotakne,
neugaženi snijeg koji slavonske
ravnice bjelinom pokriva.
Zimska si čarobna ljepota
koja noću mjesto mjesečeva sjaja
na jastuku sa mnom spava.
Sva zimska si idila
netaknute divlje prirode,
anđeo si kojeg na orošenom
prozoru crtam noću.

A jesen..., jesen već budna je...
Na krilima te svojim nosi
i poliježe na jastuk od žutog lišća
pokraj uzglavlja mog'.
Svako to vrijeme,
i ono minulo i ono što tek će doći,
u sebi te ima poput mene
koja u njedrima te nosim
i mjesto srca u meni kucaš.

dijana vukman
 
 
Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 19.1.2011 09:57

ooo..to netko zasjao punim sjajem.. ;))) jutro anais..

 


PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA




Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog zivota pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pisem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da te moli.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poceo sam sjajno da ponizavam i grijesim
gotovo pri kraju i gotovo mrtvac
na pocetku tu sam da se tjesim.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvorenim u tamu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
dosao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam vec bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije srece, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije loseg drustva, vina, nocas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kazem
kao prvi puta opet: Ja te volim!..

 

Arsen Dedic

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 19.1.2011 10:01

  

TAJANSTVENA RUZA



U mome tajnom vrtu cuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka -
Oj snovi mog zivota, modri krajevi!

Jer dusa moja basta je daleka,
Visok zid je cuva, sfinga i zmajevi,
Tud seta draga zena, duse jeka,
A njenim bicem struje sveti gajevi.

Zoves li se Cintija, Sibila,
Kakvog si lika, ne znam reci;
Znam te kao sebe i nemam za te rijeci.

Kao sanak diras moje zjene,
Ne znam sto si, djevojka il vila -
O tajno moga vrta! O ruzo moje sjene!


Antun Gustav Matos

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 19.1.2011 10:06

Ti sanjas siroko otvorenih ociju
Sta li se to dogadja a ja ne znam
Pred tobom u tvojoj uobrazilji
U tome carstvu samo tvome
U toj zemlji bez kapija
I za mene bez domasaja
Za one koji shvataju muziku
Za njih bi rekli grane su rastinja
Koje se savija pod divnim teretom
Ptica koje su na njima svile gnezda
A ti
Ili oni ciji je pogled sazdan od mnogih plocica
Oni koji se igraju duznostima koje ne postoje
I ciji parabolicno duh ko ogledala pali sve
A hipoteza je njihovo zavijanje cigara
A ti
Ti stavljas svoju ruku na lice
A ja ni hrabrosti nemam da te pitam
Sta se to dogadja u tome plavom prostoru
U koji se duhom utapas
Mozda si u nekoj zemlji divljih konja
I sama ko oblast izmedj dobra i zla
Ona staza kaludjera kroz planinu
Luka gusara na Srecnom ostrvu
Ili sastavljene ruke ljubavnika
Mozda
A ja sam samo bednik izvan svega toga
Tek jedva da me pirne nalet orkestra
I nikad da udjem u salu Velike Opere
Obecao sam da govoriti necu
O proslosti
I govoriti necu
O onim sobama u kojima sam vrebao
Tvoja cutanja
Ni ona u kojoj je Tereza
Skinula dijamant sa svoje ruke
Ni ona u kojoj je Misel
Pevao a da ga ja nisam ni cuo
Radjala su se bica iz tebe
Bica koja ti ja nisam stvorio
I niko nece znati za bes
Mucenja i ljubomoru
Zaboravljanja moja kada si svirepa
Pokazivala mi samo svoju decu
I kao nehotice zapazenu
Da prolaze ispod prozora
I malocas jos uvela si coveka
Sa ocima ko zeleni smaragdi
I mozda ce tek on saznati od nje
Sve ono zbog cega umirem sto ne znam u tebi
Coveka nekog teskog i plavog
Njegovo telo
Izmedju nas je samo kao ekran
Covek neproziran ali umiljat
Rasejano neka mlecno plava tajna
Bio je to cudni i strasni dar
Dar da se daje zivot
Ali kad se islo po starinskom obicaju
Sparivanje trudnoca i porodjaj
Pa one gospe sto nose sveze rublje
I optrcavaju odaje stepenista otvaraju ormane
A tu je i onaj krik deteta i sve ostalo
Nista nije drugo do veliko slavlje i cestitanja
Od kojih otac prima blazeno svoj deo
Bled od gordosti i straha
Ali ovde rec je o drugoj vrsti rodjenja
I onaj koji nije radjao to
Ne vidi svoj lik bez stida u ogledalu
S perverznoscu da voli bica tvoje puti
Moje bolno ljubopitljivo za tvojim snovima
Onim poradjanjem protiv mene
Iz kog potice narod nastanjujuci se u nasem domu
I evo jednog od njih koji seda ispred nase postelje
I koji tezi i dise
Ah da mogu da dam ko ti dah i bilo
I rec senkama suparnickim
Mozda bi mogli i da ih cujemo
Kako se prepiru u susednim sobama
Moji sinovi zavidljivi i tvoji
Tvoje velike kceri sa sjajem bisera i pokretom vetra
Mozda bi njima pristajalo bolje
Ovaj rat izmedju nas
Koji sam citavog veka oklevao da vodim nestedimice
Jer covek nije srecan dok ne potcinjava
I na kolena ne obara onog koga voli
Zato sam pokusavao sve mogucnosti cini
Svih preljuba duha
I bacao na sebe prokletstvo
Na mestima svim vrzinog kola
I zaklinjao sve kocijase popova
Marsale carske
Kceri razbojnika
Obesvescivao zaboravljane uspomene
I krao njihove tajne grobova
Prah kostiju kusao kao rakiju
Proslost svodio na bludnicu izmedju izmedj svojih kolena
Ali uzalud
Jer samo jedan tvoj zrak svetlosti
Rasturao je sve moje aveti
I ti koracas u trijumfu
Sa svim potomstvom svojim bezbrojnim
Tim jatom tvoje svetlosti
Prolecem ljudskim u tvojim stopama
Ljubicicama tvojih vena
Kojima sam razdiran jer lice na tebe
I jos na nekog
Od koga sam verovao da te divljacki cuvam
Zarobljenicu mojih ruku
U nasim prebivalistima
Opustelim od svega drugog.

Louis Aragon

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 19.1.2011 10:08

 

BILA JE MJESECINA



Bila je mjesecina, snijeg i mi
isli smo tihi i nesretni.

Monogram nasih snova blistao je nama,
ko blistav svjetionik. Vjetar. Tama.
Ja sam bio sam i ti si bila sama.
Bili smo straza na mrtvackoj strazi,
na pogrebu jedne tihe lazi.

I tako smo stigli na kraj drvoreda.
Tvoj parfem od gnjilih, uvelih rezeda...
Rosa u staklu staklenog pogleda,
Adieu, ma chere, jer tako zivjeti se ne da.


Miroslav Krleza

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 19.1.2011 10:11


NA SVE SPREMNA BUDI



Na sve spremna budi. U noci nekoj
kao devojcici pricacu ti bajke i skaske.
Drugi put cu zazeleti da odem daleko, daleko.
Do Aljaske.
Nekad jednostavno necu ti doci
i na stolu uzalud cekace me tvoje ruke i caj.
U drustvu s brezama setacu u noci
a ti ces misliti da je zauvek prosao nas maj.
Na sve spremna budi, na smeh i na suze.
U zivotima nasim mozda tek prvi cin je gotov.
Da bih bio muzej, ako zelis da budem taj muzej,
prethodno moram da budem Ljermontov.
Prethodno moram da napisem stotine ovakvih
redaka.
Jer u stihu nista se drugo i ne desava sem ljubavi
i vere.
Tako je bilo u doba predaka.
Tako ce biti i hiljadu godina posle nase,
posle tvoje i moje ere.
Pa ipak, na sve spremna budi
jer zajedno nam je
i da cekamo i da spavamo.
Da strahujemo za sunce, za srne, za snove.
Preostaje nam jos toliko toga a u nasim glavama,
na zalost, mesta nije samo za stihove.
Nekad mozda necu ni primetiti bore na tvom licu,
ni bele epolete snega na tvojim ramenima kad
udjes s ulice.
Nekad tvojim kcerkama zaboravicu da ispricam
Snezanu i Crvenkapicu.
I cetiri zida nase sobe ucinice ti se kao cetiri
beznadezna zida tamnice.
Ponekad pomislices da odumirem, kao drzava.
Ni Danton, ni Goran, ni Kosevoj Oljeg.
I to ja, koga si za besmrtnog drzala,
za najboljeg.
Na sve spremna budi, na psovke i na madrigale,
na suze i na pisma sto preklinju i prete,
ali ruke koje su mi se jednom predale
te ruke su svete!


Izet Sarajlic

anaiss_anais
Broj postova: 34
anaiss_anais je objavio 20.1.2011 16:01

hvala Dandelion;)


Dodji/



Dodji!


Soba je puna Tebe. Pun Tebe pogled što Te zalud traži.
Zovu te svjetlost i mrak.
Teško je ostati jak
sam.
Treba Te nemir da mi skineš svemir s prašnjave police šutnje.

Dodji!
Sve što Ti nikada ne kazah možda Ti opet ne bih znao reci.
Pruži mi ruke, obavij ih oko vrata, na oci stavi mi dlan.
Šapci mi o proljecu, o mirisu višnjina cvijeta,
o ljepoti
(zaboravili smo diviti se njoj!)
o dobroti
(kako cudna, kako uzbudljiva rijec!)
o radosti
(kako je daleko sunce, kako je blizu mrak)
o mladosti…
(kako je težak i kako pun Tebe ovaj bez Tebe žalosni zrak.)

Dodji!/



Enver Colakovic

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 21.1.2011 00:13

Igras se svakog dana

I nikome ne slicis otkako te volim,
Dopusti da te prostrem izmedju zutih venaca.
Tko je zapisao tvoje ime slovima od dima izmedju juznih zvezda?
Pusti me da se setim sto si bila pre nego sto si postojala.

Nenadan vetar urla i lupa o moj zatvoren prozor.
Nebo je zgrusana mreza sjenovitih riba,
Ovde pusu svi vetrovi neba, svi.
Kisa se svlaci.
Ptice, bezeci,prolaze.

Vetar.Vetar.
Mogu se boriti sam protiv sile svih ljudi.
Oluja kovitla tamno lisce,
i odvezuje nocas sve barke vezane o nebo.

Ti si ovde. Ah, ne idi.
Odgovori mi do poslednjeg krika.
Sklupcana uz mene kao da se plasis.
Ipak neobicna sena dira tvoje oci.

Sada, sada takodjer,malena, donosis mi kozju krv.
I grudi su ti mirisne kao i ona.
Dok tuzan vetar juri ubijajuci leptire
volim te i moja radost grize tvoja usta od sljive.

Koliko je bilo bolno privuci te na mene,
na moju dusu divlju i samotnu na moje ime koje svi progone.
Videli smo cesto kako gori zvezda ljubeci nase oci
i nad nasim glavama siri se sumrak u lepezu sto se vrti.

Moje su reci kisile milujuci te.
Odavno sam volio tvoje telo od sedefa obasjana suncem.
Verujem da si kraljica svemira.
Donet cu ti radosno cvece s planina, cepihne,
smedje lesnike i sumske korpe poljubaca.
Htio bih uciniti s tobom
ono sto prolece cini s tresnjama.

 

Pablo Neruda

 

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 21.1.2011 00:14

LJUBAV

Vec godinama ucim tvoje crte, u koje dani
Utiskuju svoje male vatre; godinama pamtim
Njihovu svetlucavu neponovljivost, i resetkastu lakocu

Tvojih pokreta, iza providnih zavesa popodneva;
Tako te vise ne prepoznajem izvan pamcenja
Koje te predaje meni, i tako sve teze krotim
Struju vremena sto ne prodje kroz tebe, kroz blagi metal

Tvoje krvi;
ako se menjas, menjam se sigurno i ja,
I s nama taj svet sagradjen oko jednog trenutka
Kao plod oko kostice, satkan od nestvarnog mesa
Sto ima ukus munje, ukus prasine, ukus godina,
Ukus snega rastopljenog na plamenu tvoje koze.

Vec godinama znam da nestajemo zajedno;
Ti progorena zvezdom moga secanja, izvan koje
Sve manje te ima, ja lepo rasturen u tebi,
U svim popodnevima, u svim sobama, u svim danima,
U svemu sto puni te polako, kao pesak
Postelju reke;
i taj nas trenutak
Traje duze od tudje smrti.


Ivan V. Lalic

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 21.1.2011 00:17

Drugi u pomno postavljene mreže
nestalno srce ulovi ti, zla;
za mene ipak još te nešto veže,
što — to se jedva među nama zna.

Između drugih kad me vidiš ljudi,
u govoru se često spleteš ti,
mnogo me puta tvoje srce žudi,
tražiš me okom u kom strah se skri.
Često, dok sjediš umorna k'o sada od buke,
sama, zamišljena sva,
na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
skoro bi da se vrati prošlost ta.
Često, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
i ljubavnom se srećom hvasta mlad,
u srcu bodu pjesmice te moje,
što nesretan ih zbog nje pjevah tad.
Sama si strogo sudila me prije,
sama me oštro sudiš i sad još;
kažu da drugi ipak plaćen nije dobro,
kad tebi kaže da sam loš.
Među nama se diže tvrda stijena,
iz bezdna strmog pod nebeski tron;
al skritih želja plamen neće njena
visina spriječit, da ne sukne on.
Da pamtiš ih, to drugi su te bili
molili, ne mog gordog srca glas;
ne misliš na njih, al' mene po sili
pamtit ćeš sve do u svoj zadnji čas.



Franc Prešern