Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2156 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 21.1.2011 00:34

Ljubav posle ljubavi


Doći će čas
kad ćeš, s ushićenjem,
pozdraviti sebe
na vlastitim vratima, u vlastitom ogledalu,
i jedno ćete drugom poželeti dobrodošlicu kroz osmeh,


i reći: sedi ovde. jedi.
opet ćeš voleti neznanog koji je nekad bio ti.
Pruži vina. Pruži hleba. Vrati srce
njemu samom, neznancu koji te je voleo


čitavog života, koji je ostajao zanemaren
zbog drugih, koji te zna u dušu.
skini s police ljubavna pisma,


f­otografi­je, očajničke poruke,
strgni sopstveni odraz s ogledala.
sedi. Pogosti se svojim životom.


Derek Vo­l­ko­t

forenzi
Broj postova: 53
forenzi je objavio 21.1.2011 00:35

Arsen Dedić

Ne vraćaj se starim ljubavima

Ne vraćaj se starim ljubavima,
dok su davne kiše lile,
drukčije su one bile,
nego ovih jeseni i zima,
Ne vraćaj se starim ljubavima.

Ne vraćaj se starim ljubavima,
da se skloniš, da se tješiš,
kad se davnih dana sjetiš,
kad samoća raste kao plima,
Ne vraćaj se starim ljubavima.

Što zločinca
usred mraka,
vječno vodi u taj kraj,
Stara ljubav kao zamka,
nikad joj se ne vraćaj.

Ne vraćaj se starim ljubavima,
ne kucaj na ista vrata,
ugašena tu je vatra,
pođi dalje gdje topline ima,
Ne vraćaj se starim ljubavima.

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 21.1.2011 00:39

Zato što ne mogu da te dodirnem


Mesečina punog meseca
Noćas nema nikakvog smisla

Osećam se kao pokisla
Senica na pustom polju
Kao lađa nasukana na kraj sveta

Tuga nadire u smetovima

Dva dlana kao dva šteneta
Cvile u praznim džepovima
Zato što ne mogu da te dodirnem.


Ljiljana Ninković - Mrgić

Neukrotivi
Broj postova: 2
Neukrotivi je objavio 21.1.2011 01:55 | odgovor na Dandelion

Tužno je i nije tužno

 

I nema ničega za raspravu

I nema ničega za sjećanje

I nema ničega za zaborav

Tužno je i nije tužno

 

I što onda čovjek

Može napraviti?

Može stati sa čašom

U ruci

Dok zidovi mašu

Svojim pozdravnim

Osmijesima

 

Neki prođu

Kroz sve to

Sa izvijesnom

Učinkovitošću

I onda osdustanu

 

Neki prihvate

Mogućnost Boga

Da im pomogne proći

Ostali pak

Idu

Ravno

Bez okolišanja

 

Za njih pijem

noćas

pinaa_
Broj postova: 60
pinaa_ je objavio 21.1.2011 10:24

Pesma ženi


Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

                                                                        J .Dućić

pinaa_
Broj postova: 60
pinaa_ je objavio 21.1.2011 10:25
ZANOS SAMOCE



Svaku vecer ispruzenim dlanovima teces
i znas da gubim mir jer te nema .
Po mojim omiljenim mislima naslanjas grudi
i ja ih predivne nemirno sluzim , ceznem i uzdisem .
Kad ugledam svoja ramena kako sama leze
i sjetim se tvoje kose na uzglavlju ,
pocinjem vristati u sebi ,
okrenem se zidu i u sjeni grubog glasa opsujem .




Vrtim se i uzdahe u grlu stezem ,
a moja muskost kipi i neda mi mira ,
ludim i osjecam se poklopljen od noci .
Duguje mi vrijeme ispriku za tvoje izmisljeno tijelo
i neka mi vise ne zavarava samocu ,
dobro znam sto su sokovi koji tobom teku ,
njihove slasti u meni itekako gore
i izvori me stalno u preponama ljube .




Dok u tisini stenjem , otvaras se sjenom
i po zidu cijelim likom pleses ,
a u meni tvoja koza na pokrete mirise .
Prilazis i pogledom me oko struka hvatas
i ja u tebi svom snagom zadrhtim ,
tad se i noc oblije nasim zanosom ,
a u sobi , kao da se vrijeme u snove mijenja
jer te imam vise nego na pocetku veceri .



                                                                               Zal Kopp
forenzi
Broj postova: 53
forenzi je objavio 21.1.2011 10:30
Romanca mjesečarka

Zeleno, sto volim zeleno,
Zelen-vjetar. Zelen-grane.
Lađu pustu na pucini,
a i konja u planini.
Sa sjenom oko pasa
ona sanja na balkonu,
put zelena, zelen-kosa,
s očima od hladna srebra.
Zeleno sto volim zeleno.
Pod ciganskom mjesečinom
sve je stvari promatraju,
ali ona njih ne može.

Zeleno, sto volim zeleno.
Velike ledene zvijezde
nadolaze s ribom sjene,
što otvara cestu zori.
Smokva tare povjetarac
čvorovima svojih grana,
a planina, lupez mačak,
ježi svaki ljuti aloj.
Ali tko ce doci? Otkud?
Ona vazda na balkonu
put zelena, zelen-kosa,
sanjari o gorku moru.

- Kume, hocu da mijenjam
konja svog za njenu kuću,
svoje sedlo za zrcalo,
i svoj nož za njen pokrivač.
Kume, vučem se krvav
od dalekog klanca Cabre.
- Kad bih mogo, o moj momče,
mi bismo se pogodili.
Al već nisam vise svoj,
moja kuća moja nije.
- Kume, hoću umrijeti
pristojno u svom krevetu,
čeličnome, želio bih,
na mekanim ponjavama.
Zar ne vidiš mojih rana
od njedara sve do grla?
- Tri stotine tamnih ruža
košuljom ti bijelom cvjeta,
krv probija i miriše
uokolo tvoga pasa.
Al već nisam više svoj
moja kuća moja nije.
- Dajte barem da se popnem
do visokih balustrada.
Balustrada mjesečine
otkle teku glasi vode.

Kum uz kuma vec se penje
put visokih balustrada.
Ostavljajuć trag od krvi.
Ostavljajuć trag od suza.
Drhtale na krovovima
svjetiljke od svijetlog lima.
Tisuć bubnjića kristalnih
ranjavahu praskozorje.

Zeleno, sto volim zeleno,
zelen-vjetar zelen-grane.
Popeše se, kum uz kuma.
Širok vjetar ostavljase
u ustima čudan okus
žuči, metve i bosiljka.
- Kume! gdje je ona, reci,
gdje je tvoja gorka mala?
- O, koliko te čekala!
Koliko se načekala
svjezeg lica, crnokosa,
na zelenoj balustradi!

Na obrazu nakapnice
ljuljala se Cigančica.
Put zelena, zelen-kosa,
s očima od hladna srebra.
Ledenica mjesečine
podržava je na vodi.
I noć posta posve bliska
poput prisne poljanice.
Žandari u vrata, pjani,
udarahu nemilice.
Zeleno, sto volim zeleno.
Zelen-vjetar. Zelen-grane.
Lađu pustu na pučini,
a i konja u planini.


nikky.little
Broj postova: 136
nikky.little je objavio 21.1.2011 23:19

PRIJE no što sam te ljubio nista ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše vazno, a sve bez imena:
svijet je bio od zraka koji je cekao.

Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesecinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.

Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotudjivo strano,

sve bijaše tudje i nicije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima.

 

NERUDA

nikky.little
Broj postova: 136
nikky.little je objavio 21.1.2011 23:22

GOLA si tako jednostavna ko jedna od tvojih ruku,
glatka, zemaljska, malena, obla i prozracna,
imaš crte mjeseca, puteve jabuke,
gola si tako tanka kao golo zito.

Gola si tako modra kao noc na Kubi,
na kosi imaš zvijezde i biljke povijuše,
gola si tako zuta i neizmjerna
kao ljeto u nekoj zlatnoj crkvi.

Gola si malena ko jedan od tvojih nokata,
obla, tanka, ruzicna sve dok se ne rodi dan
i dok se ne povuceš u podzemlje svijeta

kao u dugacak tunel odjece i djela:
tvoja se svjetlost gasi, odijeva se i ostaje bez lišca
i ponovo se pretvara u jednu golu ruku.

 

NERUDA

nikky.little
Broj postova: 136
nikky.little je objavio 21.1.2011 23:24

LJUBAVI, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.

Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.

U svim republikama razvijao je vjetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvjetanju.

Ali jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U našoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.

 

NERUDA

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 21.1.2011 23:57

VRISAK

Čežnja je vatreni konopac što steže
razgorelim slovima ispisuje reči
trag preko usana
zapaljen peščani sat
začarani zamak u plamenu
crveno na nebu i u duši
crvenim odbljeskuje buđenje
u krvi dotičućeg dana.

 

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 22.1.2011 00:03

SLUTNJA

Postojiš negde i nekada u ovom čovečanstvu
moji koraci su odavno ostavili tragove
izmešane sa tvojim
damari tvog vihornog polja
ostavili su tragove u mome bilu u mom krugu
zvezdanog neba.
Možda u ovom krugu neću saznati
tvoje izvore
ali će moje biće - osetljiva ptica u letu
upiti talase zvuke i miris tvojih obrisa
iz nekog budućeg trena.
Tada ću znati
da sam celog života bila vihorni talas
koji teče ka sutra da se ulije u tvoju zoru.

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 22.1.2011 00:06

NEOBIČNA LJUBAVNA PESMA

Ako me usvojiš (u reakciji) ući ćeš
u igru sa mojim
elektronima
u čaroliju pretakanja energije iz zenice u
zenicu.
Mogli bismo da živimo u zajedničkoj
energetskoj oblozi
sa zajedničkim elektromagnetnim poljem i
strujnim štitom.
Nećeš proći kroz fazu spajanja sa svojom
prirodom
ako me ne usvojiš kroz uzajamni protok
elektrona
i
nećes spoznati vezu izmedju sebe mene i ljudi
ako
se ne zavrtiš
u energetskim virovima naših boja i pokreta.

Ti i ja
čoveče sa mojom energijom
mogli bismo biti tvorci novog čovečanstva
jer
kao što je tvoja energija u meni
mogao bi to biti začetak novog sveta
sa rasutom energijom našeg magičnog spoja

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 22.1.2011 00:14

PROPUSTI

Živimo sa zadrškom
jer dugo traju snovi koji su uvod
u život.
Volimo sa zadrškom
jer naše rasute ljubavi dugo se
u pravoj ljubavi skupljaju.
Kasno nalazimo bogove
jer kasno shvatamo da su nam potrebni
i da su oni uvek bili prisutni
al’ naša čula nisu ih kao bogove
osećala.
Kasno shvatamo da smo grešili
jer smo živeli u oblogama simbola
i uzdizali znamenja do visina
stvarnih vrednosti
Ali naša lepota
- kruna prirode - dovoljna je
da iskrči nove puteve životu
od izvora gde kamen diše
i otkud
izbijaju vreže iz Oganj-Bezdani.

anaiss_anais
Broj postova: 34
anaiss_anais je objavio 22.1.2011 21:57
TEBI, LJUBAVI

1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom..
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime..
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj..

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime..
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje..?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan..

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje..
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san..


2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline..
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče..
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine..

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve..?


3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice..
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim..
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim..
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim..

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka..
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka..

Moj požar obojen žutim..
Znam da do tebe stiže..
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže..?


4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno..
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno..
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo..
Nisu dovoljni u biti..
Ne dopiru istim sjajem..

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima..
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo..
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima..

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo..


Dragana Konstantinović
..