Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2162 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 22.1.2011 22:57

Ljudi,zene i gradovi

Na svijetu ima mnogo ljudi koje necemo upoznati;
ko karta geografska njihov zivot suti,
i mi sami slutimo,sto mogli bi nam dati
prisustvom,u koje se necemo uzdignuti.

Na svijetu ima mnogo divnih zena,
u hiljadu gradova,u svakom mozda jedna,
sto mogla bi nas volit,ceznje nase sjena,
a ne znajuc nas umrijet ce njena usta zedna.
Na svijetu ima mnogo gradova,razlicnih ko lica ljudska,
I negdje zivi neki covjek bolji od brata ili prijatelja
iz rodnog grada,gdje nam sudba uska
ubaci zivot tuzan od nezadovoljenih zelja.

Na svijetu ima mnogo bliskih ljudi,koje necemo znati
i mjesta,gdje bi nam pocinula misao izmorena,
al cemo s dusom srodnom ostati kobno nepoznati.
Na svijetu ima mnogo ljudi,gradova i zena.


M. Bishop

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 22.1.2011 23:00

Pitanje

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo

I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda

I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo

Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 22.1.2011 23:02

Mozda spava

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.
Pesmu jednu u snu što sam svu noc slušao:
Da je cujem uzalud sam danas kušao,
Kao da je pesma bila sreca moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budenja moc.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
I u njemu oci neke, nebo necije,
Neko lice ne znam kakvo,možda decije,
Staru pesmu,stare zvezde, neki stari dan,
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne secam se niceg više, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oci da su moja duša van mene;
Ni arije, ni sveg drugog, što ja nocas snih:
Ne secam se niceg više, ni ociju tih.

Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oci da su baš one
Što me cudno po životu vode i gone:
U snu dodu da me vide šta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.

Da me vide, dodu oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
Njene oci, njeno lice, njeno prolece
U snu vidim, ali ne znam što ne vidim sad.
Da me vide, dodu oci, i ja vidim tad;

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled što me gleda kao iz cveca,
Što me gleda, što mi kaže da me oseca,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili pociva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas,
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Možda spava sa ocima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Možda živi i doci ce posle ovog sna.
Možda spava sa ocima izvan svakog zla.


DIS

lady_octavia
Broj postova: 58
lady_octavia je objavio 22.1.2011 23:05

Nismo li se mi već negdje vidjeli?

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim
po kojima se muvam u posljednje vrijeme
sretni me kao da me srećeš prvi put
nismo li se mi već negdje vidjeli
kaži i zaboravi...
zaboravi dane koje smo nekada zajedno
i noći zaboravi
gradove kojima smo mijenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama dostupne
onaj hlad pod maslinama u uvali dobrih borova
zaboravi da si ikada rekla da me voliš i kako se nikada nećemo
rastati
onaj naš otok
i ime broda pjesnika koji nas je tamo nosio
molim te zaboravi

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 01:44

Duso moja, i kada krenem
Tako bih rado da se vratim.
Ti ne znas da je pola mene
Ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
Dok budes sama i bude zima.
Jer ja sam onaj koji gubi
I prije nego ista ima.

Duso moja, ja ne znam vise
Koliko dugo mrtav stojim
Dok slusam kako liju kise
Pod mracnim prozorima tvojim.

Duso moja, ti umorna si
I bez tebe ti lezaj spremam.
Na nekoj zvijezdi sto se gasi
Ja trazim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
Stavit ces glavu na moje grudi
I ja sam onaj koji sanja
I zato necu da te budim.

Duso moja, ko kaplja vode
i ti se topis na mom dlanu,
jer s tobom dodje i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.



Zvonimir Golob

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 01:52

Sjecas li se ljubavi,
Dovelo te je nebo,
Jednog obicnog popodneva.
Lutala si padinama planina snova.
Bila si sama, uplasena.
Bojala si se, bojala si se novog,
I ponekad, tek ponekad,
Oci bi ti zasjale,
A to, ja sam vidio.
Sjecas li se jedina,
Sjecas li se,
Kako sam te gledao,
Kako si me gledala?

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 01:54

Boraviš u svakoj mojoj misli,
Tečeš mojim krvotokom,
Izazivaš vodopade strasti
Što se slijevaju mojim čulima
I odmor nalaziš u mojoj duši.

Jasnoćom svojih osjećaja
Dodiruješ svaki izdanak,
Budiš nedavno zaspalu žudnju,
Pretačući je u drhtavilo strasti.

Pogledom razmazuješ nježnost,
A prstima je utrljavaš, pohotno,
U svim pravcima moje putenosti.

Ova vatra u nama ne sagorjeva,
Ne ostaje pepeo, ni zgarište snova.
Žar među nama, uvijek je prisutan
I uvijek je jača, svaka vatra nova.

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 02:04

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

 

               Jesenjin

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 02:08

Pod prozorom mojim

Bela brezica je

Ogrnuta snegom,

Ko srebrna da je.

Na punim granama,

Ledenim po strani,

Razvile se rese

Ko beli derdani.

U tisini stoji

Breza, ko u gaju,

I plamti pahulje

U ognjenom sjaju.

A zora, polako,

Naokolo plovi,

I na grane sipa

Srebrni prah novi,



Tugujem... Tegobno breme

U srcu od jeda i leda.

Dosadno glasa se vreme

Sto mi ni predaha ne da.

Legnem, a cemerne misli

Drze me, mozak mi stisli

Zvuci, u glavi se vrti.

O, sta cu? Dusu ce strti

Zivot, da jadna mi klone.

Niotkud utehe zrak.

Dah mi se gasi i tone

U tu divljinu, u mrak.

Sudbino, zaSto nas snadje?

Zivot je gorak i siv.

Gde glava spokoj da nade?

Tesko je biti ziv.

 

Jesenjin

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 02:13

SUTON U ČOVJEKU

Ne može sve  što se voljelo da se drži,
nemaju sve stvari neprekidne veze.
Mnogi list čezntuljiv gorko sunce sprži,
cijeli komad duše ugine od jeze.

Ima i u meni hladan hodnik smrti,
ima trijem kostura i dvorana leša.
I u  mozgu mojem mlinica se vrti,
a drage ljubavi  trg nemilo miješa.

Tko smije da kaže:srce žrtvovati?
Ipak srce vene,dio za dijelom.
Izgubljeno nikad više se ne vrati,
nikada se više nadat srcu cijelom.

Nisam umro jednom,nego dva-tri puta.
Pitanje  me muči:što mi još preosta?
I samo nevrijedni kakav trag moj pluta.
Kad mogu da volim,često već je dosta.

Sklonosti i sreće gade borca trijezna
koji ne oprašta izgubljenu meku.
Svak se čudi novom,i već nitko ne zna
kad pogiba čitav svijet u čovjeku.

 

Tin Ujević

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 02:19

Po ovoj magli,ovoj kiši-
o pjano srce, ne uzdiši.

Ti ljubilo si uzaludu,
a sada išteš rodnu grudu,

i tvoja čežnja, vapaj roba,
traži odnekud pokoj groba.

-Tu ću skoro da izdahnem,
tu ću skoro da usahnem,


na našem plavom, plavom valu,
na našem bijelom , bijelom žalu;

i sve ću naći što sam trebo
pod tvojim svodom, Sveto Nebo,

plaveti sunca i vedrine
nad zemljom stare domovine.

 

Tin Ujević

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 02:25

TUŽNI MADRIGAL

Ne trebam dobrotu tvoju!
Budi lijepa i žalosna!
Suze daju licu boju
Ko livada rijeku svoju,
Ruža s kišom zanosna!
Volim te kad sve veselje
Nestane sa tvog čela;
Na sadašnjost kad ti prelije
Iz prošlosti steru vela.
Volim te kad iz tvog oka
Teče voda nalik krvi,
Kad njihanje tvog boka
Svlada tjeskoba duboka,
Kad ti užas kosti mrvi.
Dišem te, božanska slasti!
O ti himno, među svima!
Jecaje ti volim pasti,
Jer ti srce mora rasti
Zbog očiju s biserima!
Znam da srce što ga mori
I ljubav mrtvih slika
Kovačevom vatrom gori
I da ti se duša bori
S oholosti prokletnika;
Ali dok ti snovi, draga,
Ne donesu odsjaj Pakla,
Dok te ne savlada snaga
More i dok s prašna praga
Nisi otrov i nož takla.
U strahu pred svakim gostom
I nesreći uvijek blizu,
Dok nisi za dugim postom
Stajala pred strašnim mostom
Gađenja u vječnom nizu,
Nećeš moći, robinjice,
Što me plaho zoveš k sebi,
Dok se čuju noćne ptice
Reći podižući lice: ''Jednaka sam,
Kralju, tebi.....

 

C. Baudelaire

edele_m
Broj postova: 62
edele_m je objavio 23.1.2011 02:32

ČEZNEM

Čeznem da ti kažem najdublje riječi
koje ti imam reći; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem
tajnu svoju sali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujući da bi ti to mogla učiniti.

Čeznam da ti kažem najvjernije riječi
koje ti imam reći; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu,
i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujući da bi ti to mogla učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi
što imam za te; ali se ne usuđujem,
strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se
da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sjedim mirno pored tebe;
ali se ne usuđujem; jer bi mi inače
srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako,
i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući
da bi ti to mogla učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek;
ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu
i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju
čine da je bol vječito svjež.

 

R. Tagore

Dandelion
Broj postova: 285
Dandelion je objavio 23.1.2011 13:32

PONOVNI SUSRET



Da li si mogla da zaboravis
da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
citavo jedno kratko proljece
ogrtac srece mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svijet, nekada mirisan i raspjevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i nasih malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vrijeme brise i srce zaboravlja;
ali casovi srece ostaju,
njihov je sjaj u nama.

H. Hese
forenzi
Broj postova: 53
forenzi je objavio 23.1.2011 23:04

Zazviždao sam vjetru

Zazviždao sam vjetru…
…Da legne uz moje noge
Oluju u duši stisnuo izmedju
vrelih dlanova
U tvrdo ukoričenu knjigu tame
svjetlost uselio
Sjeo na hrid šutnje u sjene sutona
obučenu
I dok bijela krila osmjeha mašu
i nestaju
U tamo negdje dalekim galerijama
horizonta
Gnijezdim misli na rubu pogleda
Gdje sam sakrio ključ sjećanja
Na ženu u crvenoj haljini
U mrežastim carapama i štiklama
visokih peta
Ispred zastora noći
Što sve brže uranja u mokre dubine
beskraja
Zvižduk vjetra i oluja u duši
Klize i struje slatkim mirisima na
njenim bedrima
Ona zanosna kao najsladja čokolada
Ja pitomi posmatrać na pozornici
svemira
Iz pehara putenih dodira
Ispijam crvene kapi njene
ženstvenosti
I na mekoj postelji posutoj
laticama ljubavi
Ispisujem njeno ime