Poezija

Dandelion  je objavio 11.1.2011 16:29 | 2154 odgovora u temi

Stihovi velikih i malih pjesnika..

Igra rijecima....do najljepsih stihova...

 

Bormann_II
Broj postova: 1083
Bormann_II je objavio 25.1.2011 22:47

Propovijedanje ljubavi


Nema mene al ima ljubavi moje;
Vidim je u suncu i zemlji gdje nam trunu kosti.
Dovršava se dan u njenoj zahvalnosti
Slično muzici slično praznini, spokojem.


Ona će sačuvati namjere moje i tvoje
I uskrsnuće mrtve rođendane po milosti,
U podnožju vjetra nemjerljiva sjen oholosti
Nestaće u pepelu onih što više ne postoje.


U pusto srce u mrtvo vrijeme me zovi,
Minula čežnjo, da se svijet ponovi.
Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um,
Pa mi je prazan dan koji još došao nije,
Ko granu koja se izdužuje u uzaludan šum
Neka me vjetar nedostojnog obavije.


Branko Miljković

nikky.little
Broj postova: 136
nikky.little je objavio 25.1.2011 22:53

POPODNEVNA PJESMA

Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvorište u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisuću devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slična ovoj
I kada su još u moj san udarali prozori
Roditeljske kuće utopljene u šibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kazem: šteta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vase lice, oči i trbuh
A kako sam Vam zavidio vraćajući se iz šetnje
od osam do jedanest izjutra
Uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Peščeničkom mljekarstvu
Svim je bojama već moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kažem: šteta, šteta
Više vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvorište
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi
Vi znači danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja baš izlazim - šteta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pružio više
Ali ja idem u šetnju
I šetao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, pića, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve žene
Jer vama otvoreno mogu reći
Kuda sam sve šetao po kiši ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljeću u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oči providne i dragocjene jedne Čehinje iz Brna
Vožderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas viđao
Između dva neodređena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako običnu i raskalašenu domaćicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama , i sljedeće
šteta, nepovratno šteta

Ničeg nema, ničeg nema od tebe, od mene


Arsen Dedić

nikky.little
Broj postova: 136
nikky.little je objavio 25.1.2011 22:56

Miroslav Antic

PESMA ZA NAS DVOJE

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Pijana kiša

šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.

Kuda ću?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?

Il je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajući-prošla

Ne znam.
Ceo svet smo obišli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.

Da, mora da je tako.

pinaa_
Broj postova: 60
pinaa_ je objavio 26.1.2011 08:55

čeznem da ti kažem najdublje riječi

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

                                                                                                     tagore

 

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:18

Oduvijek šaputanjem ulazim u dušu,
i pod okriljem srca ispijam nebo.
Šumski mirisan, otmjen i obnažen,
širinom ruku vežem tvoje poljupce
i ljubavnim snom uranjam u tebe.
Zato uz krošnje glasa pripijaš grudi,
i mekanih dodira pjevaš o cvijeću.
Kao plavi vjetar na sve četiri strane,
sretna šapućeš dok ti ulazim u dušu


zal kopp

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:19

Zadovoljstvo je u tebi osjećati zrelost
i obnaženu otmjeno umatati u naručje.
Zavodljivo je ljubiti vrelinu tih usana,
i taj prsten od zore oko tvoga struka,
jer tečeš kroz prste na dohvat svjetla.
Kad je tvoj struk tanak prsten od zore,
osvajam krišom oblake potocima zraka
i zanosno živ u tvojim snenim očima,
otmjeno obnaženu pokrećem usnama

zal kopp

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:19

Vođeni besmrtnom inspiracijom odlijećemo u noć,
a otkucaji srca i natopljene usne odjekuju zrakom.
I uspijevamo, jer dok stenjemo i znoj naših tijela
uspinjemo putanjom zagrljaja, dolje na dlanu zemlje
u njenim travama, vibriramo sanjivim vlatima magle.
Ulazimo duboko u zdenac bistrih zvjezdanih voda,
a milioni noćnih leptira promiču kroz nas krilima,
i traže smirenje u okviru naše razbuktale pomame,
isprepliću se u odjecima prozirnih valova latica.

zal kopp

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:20

Zadrhtali kao cvjetovi i obrubljeni sjajem noći,
dakle, sad kada nam treba još samo tračak neba
razigrajmo mjesečinu i preplavimo očekivanja,
na jednostavan način slijedimo osjećaje ljubavi.
Osvojimo nebeske iskre u korist naših poljubaca,
i ne pitajmo zašto sjajimo neponovljivim mirisom,
jednostavno pustimo uzdahe po iskonskom nebu.
Naslutili smo ulaskom u mjesečeve srebrne oči,
stupimo li obiljem osmjeha i dalje ćemo sanjati.


Zal Kopp

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:20

Uspjet ćemo, mila moja, zajedrimo li pomoću duge.
Zato odzvanjajmo s plavetnilom duše istovremeno
i smjestimo naša njedra u cijeli svijet ruže.
Nagnimo se preko svih oznojenih noći,
i kao kad razbacana ogrlica iskri po našem tijelu,
isklijajmo kroz svaku poru u jednom dahu.
Iznesemo li struk na obale bijelih krošnji mjesečine,
i poput rijeka natočimo beskrajno nebo u sebe,
uspet ćemo se dragocjenim krikom zvjezdane slave,
i napokon, nakon svih neprospavanih noći,
zauvijek pristati u zasluženu milost sazviježđa,
u njihove obrise koji nas takve i trebaju imati.

Zal Kopp

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:20

Ako zanemarim prazninu pristiglu u moje naručje,
slobodno mogu potrčati beskrajnim disanjem trave,
i podsjetiti svoje tijelo da je izraslo iz temelja zemlje.
Ne smijem samo kružiti beskrajnim krugovima čekanja,
niti se umarati jureći po tragovima izgubljenog vremena,
jednostavno trebam slušati slobodu iz glasnica neba.
A moja sjena? Kao statua još sanja uzdrhtali pogled ruku,
i mašta o onom pupoljku iz koje crvena vatra teče.
Umorna od jurnjave, o glatkoj pjeni uzdaha sanja,
ali osjeća kako nad mojim srcem zadovoljno drhti noć,
jer i do nje dopire zrak nekako skladnije i mekše.
Čini se da po udaljenom rubu neba ipak klizi zvuk,
kao da nebeske usne počinju stvarno pjevati.


Zal Kopp

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:21


Želim beskonačnu zaljubljenost tvome licu dati,
odagnat ću nesanicu, nježno se razliti po tebi,
a ti me svjetlucanjem vodi preko zaobljenog stasa,
rasplamsaj se beskrajno sred zamamnih dubina.

Obožavam kad treperiš svojom gipkom snagom,
a tvojim slatkim ustima teče ljubav meni bliska,
volim kad sa polja tvoga znoja cvijeće ruže raste,
iz večeri u večer, kad žuboriš kao potok slasti.


Zal Kopp

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:21

Slatko mirisna

Uvijek kada legnem kraj tebe
tople i čvrste, slatko mirisne,
tvoje tijelo zaječi uzdasima,
i nemirne doline moga trbuha
zaposjedne tvoja vrela strast.

Ne mirujem, već kao huk vjetra
širim osmjeh po glatkim bedrima,
uspinjem se tvojim plamenom,
pa silazim u blještavilo bradavica
i tečem usnama niz tvoje grudi.

U slasti njihovih žednih uzdaha,
u vječnoj intimnosti čiste puti,
u samom blaženstvu poljubaca,
u pregršti pažnje razigranih ruku,
pomažu mi i tisuće tvojih prstiju.

Dok listam među tvojim nogama,
u tebi sijeva moje uzbuđenje,
i životom ljubim disanje tvoga tijela,
a vatra u tvom glasnom izobilju
raspliće moje drhtanje nad tobom.

Postaješ  zvjezdani napjev neba,
svjetlo u koritu uzburkanih misli,
i stjecište sočne crvene trešnje
koja sred zlatnog hlada moje kose
dozrijeva neubranom mladošću.

Tvoji predjeli mirišu na sunce,
tvoje srce prostor je za moj san,
a bistroća tvoga uma neupitna je,
i padine tvojih obraza nisu nijeme,
mekoćom plijene moju pažnju.

Imam te, mila, držiš me i ljubiš,
u noći, u trajanju, ispruženog uz…
tvoje oči, šaputanje mjesečine,
uz riječi koje struje posteljom,
uz boje tvojih dragocjenih dodira.

Voliš me, volim te, sad i ovdje…
u strastima vremena, u toplini,
u potrebi za tobom, u smjelosti,
pod velikom modrinom svoda
umotan u prisutnost tvoga tijela.

Zal Kopp

tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:22

Bija je to osmih
oduzet od vičnosti
Savršen trenutak
u tebi
Dovoljna si mi
Oči ka more
Usne ka arija
tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:23

 Ispričat ću ti
 Jednom
 Sve
 Ono ča ne znaš
 A slutiš
 Večeras
 Pun je misec
 Ostavi odškrinuta vrata
 Ukrast ću ti pojubac
 U snu


tamara
Broj postova: 32
tamara je objavio 26.1.2011 10:23

 Minut još pa ponoć
 misec mi je gost
 ostavjen na milost i  nemilost
 uzimam lagano jaketu valiže
 tako je kad žena pamet oduzme
 tu u duši bol je sazidan
 ne mogu bez nje
 više niti jedan dan...

 A krija sam
 da sve je moje bila
 ni volim te joj nisam reka
 umorili me putevi bez cilja
 ali samo nju sam čeka...

 Minut još pa ponoć
 sjenke prate me
 saplele me jednom
 i odvele do nje
 uzimam lagano jaketu valiže
 uzalud je sve bez žene voljene
 tu u duši bol je sazidan
 ne mogu bez nje 
 više niti jedan dan...