Najdraži nam odlomci, stihovi, aforizmi

damma  je objavio 12.1.2011 22:50 | 8922 odgovora u temi

Ništa ne zbližava ljude brže (doduše, često samo prividno i varljivo) kao tužno, melankolično razumijevanje. Ta atmosfera smirene samilosti, koja uspavljuje sve strepnje i zabrane i podjednako je...





viritual
Broj postova: 2660
viritual je objavio 12.5.2019 14:11 | citat na Tamxtamx

Pjesnici su čuđenje u svijetu..:D

 

 

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

 


kroz tvoj post dozivljavam te .
tak si osjecajna i njezna .
tvoja poezija je kao tihi saput.
kao topao dah,kao njezna rijec  kaj.
nesto sasvim osobno i posebno.
toliko posebno kao tvoj glas.
kao tvoj osmijeh sa kojim se budis.
u stvarnosti i u mojim mislima ... :)


viritual
Broj postova: 2660
viritual je objavio 12.5.2019 14:14

ceznja je opijum u nama.
misao u tihim nocima.
zelja ne dozivljena .
pustinja koja nema kraja.
ceznja je vatra  zivota.
plamen koji tinja ,
i  zerava u kojoj ,
dusa potiho izgara...:)

trunistine
Broj postova: 794
trunistine je objavio 12.5.2019 22:01
Misao svijeta

S.S.Kranjčević

In labore requies

Ima vječna zvijezda zlatna – za oblacim negdje trepti,
Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom hlepti.
Srce samo zvijezdu sluti – ideja je vječna, sama,
Adamovo teži pleme k njojzi krvlju i suzama.
Niko ne zna, kad se rodi – možda pravo onog sata,
Kada su se strašnom lupom zatvorila rajska vrata.
I od onda kroz eone: vjekovi su zvijezdu snili,
I od onda kroz eone: oblaci su zvijezdu krili.
U daleko, mutno doba, pod povorjem Himalaje,
Tražile su zvijezdu onu plačne oči drevne raje.
Na pustaram zvali smo ju i po prahu i po kalu,
Polusveti kad su magi bacali nas u peć Balu.
I veliki kad su kralji igrali se piramida,
Što i danas gordo stoje – ko kad nešto krvca zida!
I danas se dive ljudi, gledajući čuda ona,
I debele knjige pišu o veličju Faraona!

*

Sveta bašto Getsemanska, sveta vodo od Kedrona,
Recite mi, gdje je ona tajna zvijezda vasiona?
Po vama su suze pale na iskrene dvije oči
I sva bijeda čovječanstva u njima se posvjedoči.
Popila ih crna zemlja, popilo ih žedno more,
Ostala je pusta priča za dječinje razgovore!
A vječna je suza bila – Njemu samo posuđena,
Od vjekova ljudskih muka u oku mu sakrivena.
Dizale se za njom ruke, one oči pune bola,
Na podnožju Akropole, na proplanku kapitola,
Posred dima barikada zvalo se je njeno ime,
Tražio je staklen pogled ispod noža guillotine…
… Il su lažni ideali, ili laže ovo doba;
Tko će otkrit ovu zvijezdu s ovu stranu našeg groba?

Epilog

… Raslo čedo prenejako i u gladu i u sramu,
Ostavila njega majka, ljudska pravda maćeha mu,
Kad je išlo ulicama, niko njega nije gledo,
Niko pito: da l’ je sito neočešljano, suho čedo?
A gospoda sva u zlatu, s odličjima na svom fraku,
Ogradom su oblazila malo čedo na sokaku;
Fine gospe stiskale su nosiće si nježne, male,
Milmirisnom maramicom, kad bi čedo ugledale:
Smrdilo im čedo uljem, smolom, bojom, jelovinom,
Starim gvožđem i kožama i još nekom izmetinom…
I sve tako… čedo raslo, te sad bilo – kako bilo:
Jednog dana sve je gvožđe ovog svijeta pokupilo!
I čekiće i lemeše i sjekire – takve trice,
Nu što grijeh je, dragi Bože: i – topove i sabljice!
U pô polja čedo sjelo pa ko vosak gvožđe mijesi,
I sve raste… raste… raste… glava već mu pod nebesi’!
Pa sa visa, što je viši, neg bi ikad onaj bio,
I sve kad bi Faraune naglavice postavio
I najvišem piramidu po svećenoj metno kosi –
Prtili su drugi kamen, nek ga i on malo nosi –
– Haj, s visoka toga visa, kud se samo sunce penje,
Nasmija se čudni junak i sva zemlja porumenje.
Takva rumen tek se vidi, kad se smiješi zora rana,
Pa naviješta milim stidom osvit novog, ljepšeg dana
Diže desnu junak dobar, preko neba noktom ma’nu,
Oblačine s neba zdera ko hartiju tan-tananu.
A oblaci to su bili crni, teški, ledni, gusti;
Sa zemljice vjekovi ih isparili mučni, pusti!
Pa su krili zvijezdu onu, što ju ljudsko srce sluti,
A ljudske je nijesu oči nikad mogle dostignuti – – –
Ukaza se preko neba ljudske patnje slika cijela,
Svjetlost ju je na nebesa za dan suda prenijela!
Planu zemlja, svemir planu u krvavom, žarkom krijesu,
A sa slika, koda sumpor, vrele suze kapale su.
Kapale su vrhu živih i vrh onih što su bili,
Kroz vjekove što su ljudstvu kaplju po kap krvi pili.
Proklete su onda glave okrenule zemlji lice
Ne mogavši gledat neba: strašne knjige osvetnice!

A vrh svijeta azur drhtnu tamjanovim lakim dimom
Nad bratskijem čovječanstvom i nad zemljom-domovinom!

Glas se začu sa nebesa: Amo k meni, pravde žedni,
Amo k meni, uvrijeđeni, poniženi, gladni, bijedni!
A obasjan srijed svijeta o alat se junak štápi,
– Bogu hvala! muški zbori, briše s čela znojne kapi.
Gledao je pun veselja gdje se zvijezda na njeg smije,
Pa je protro zadovoljno žuljevite ruke dvije.
I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen.
“Naprijed!” reče, a nebesa namignuše na to: Amen!

Vienac, 1896.

 

trunistine
Broj postova: 794
trunistine je objavio 12.5.2019 22:03
s.s.Kranjčević

Dizao je za slobodu
U junačkoj barjak šaci,
Tko bi znao gdje je pao
Med tolikim med mrtvaci’.

Puhnuli su vjetri pusti,
Raznijeli su prah junaku;
Ostala je samo krvca,
Osušena na barjaku.

Strunuo je barjak slave
Kroz tolika duga ljeta,
A krvca je postanula
Domovine gruda sveta.

Al na grobu nepoznatom
Nema krsta, nema znaka;
Nitko ne zna gdje se skriva
Osušena krv junaka.

Ah, al kolom naokolo
Vesela se pjesma ori;
Što slobodno srce ćuti,
To slobodna usna zbori.

Tu unuku djedo priča
Sva vremena ona stara;
Kazuje mu u pô čela
Uspomene od handžara.

Pa se onda kolo krene,
Slatka pjesma srca blaži;
Preko kola golub lijeta,
Golubicu svoju traži.

Za golubom, pticom bijelom,
I gavran se crni jati,
On bi pao, gdje je stao
Onaj grobak nepoznati.

Al ga plaši pjesma orna,
Pa se koban dalje vije,
Gdje slobode slatke nema,
Gdje pjesama čuti nije.

A na grobu nepoznatom
Nema krsta, nema znaka;
Nitko ne zna gdje se skriva
Osušena krv junaka.

Al ni ptice nema crne,
Da mu vječni pokoj smeta,
Graktajući da mu čupa
Onaj stručak poljskog cvijeta.

Već slobodno srce igra,
Slobodnom se pjesmom blaži –
Ah, otako anđel valjda
Na neznanu grobu straži!

 

trunistine
Broj postova: 794
trunistine je objavio 12.5.2019 22:05
U badnjoj noći

s.d .kRANJČEVIĆ

Pred kasarom gore dolje
Mrk se vojnik šeće;
O ramenu lunta visi
Ko da joj se neće.
Zakopao smrzle ruke
A u rukav sivi
Pa lozinku šapće suho:
“Bože, vojsku živi!”

Nad kasarom oblačine
Kano avet jezde,
Kroz oblake bistro vire
Neke male zvijezde.
A sa zvijezda i oblaka
Ko da zvonca ječe – –
Tajna noći, tiha noći,
Sveto badnje veče!

Ponoć kuca, Spas se rodi,
I – mijenjaju straže!
U stražari vojnik mrki
Na pušku se naže…
Noć nijemu lavež buni
Tuđijeh mu strana,
A on misli na šarova
Od dječinskih dana.

I uzdahnuv suho, nijemo,
Na prozeble usti,
Traži nebom gdje su Kola,
Gdje Vlašići gusti – –
Ovedrilo zimnje nebo,
Zvjezdice se roje;
Tuđe su mu, drukčije mu
Nad kućicom stoje!

Ponoć kuca – mila zvona
Skladno u noć ječe;
A jadnika pred kasarom
I zebe i siječe…
Pa se sjeća da je lane
Uz ćaku si stara
Božićnicu pjesmu pjevo
Kod časnog oltara.

Ispala mu puška teška,
I bolno se sjeća
Na majčinu milu glavu
I drhtanje svijeća.
Čini mu se, eno vidi:
Dim se k nebu vije –
I kroz tamjan al se žare
One oči dvije!

Ponoć kuca, Spas se rađa
I – mijenjaju straže – –
Pred stražarom puška zveknu,
Pa lozinku traže –
A on – jadnik – upeo se,
Leden mramor sivi,
Po propisu oštro vraća:
“Bože, vojsku živi!”

Vienac, 1892.

 

FromRussiaWithLove1
Broj postova: 39
FromRussiaWithLove1 je objavio 13.5.2019 12:29

Mozda nikad neces znati 
da si moj  i da sam tvoja 
tvoj me pogled stalno prati 
ti si plavo mojih boja 

Mozda nikad neces znati 
da nas prsten sudbe veze 
tvoj me pogled stalno prati 
dok nam zivot plete mreze 



Moja tajna ljubavi 
nitko nece saznati 
da si moje jedino 
da si moje skriveno 

Dok nas divlja ljubav vreba 
k'o sve miljenike neba 
ja te volim ispod tiha 
ti si dio moga stiha 

 

 

Love, Tatiana :**

zvonimirposuda
Broj postova: 3700
zvonimirposuda je objavio 14.5.2019 14:44

Bilo je čudno nebo nad gradom tog dana,
sivi oblaci su grlili bijele kao stari prijatelji
nakon ponovnog susreta posle dugo vremena.
U nozdrvama sam osjećao miris kiše,
miris lipa se širio na sve strane,
tihe korake je upijao rušni put,
skoro nečujno ljudi su klizili niz ulice,
tu čudnu tišinu prekidao je samo zvuk
tramvaja, i poneki dječiji glas iz obližnjeg parka.

Stajao sam dugo ispred tvoje stare zgrade,
nisam ništa čekao, jednostavno sam bio tu,
na mjestu gdje sam te posljednji put vidio.

Prolaznici su me gledali, zaobilazili, gurali,
no niko nije izustio niti jednu riječ,
riječi su postale skupe ovih dana,
niko ih ne dijeli tek tako, nekom nepoznatom.

Ne znam kada je pao mrak,
kada je u sebe sakrio ovaj grad,
ne tražim više ništa u tom mraku,
znam da tebe nema tu, ni tamo,
niti na jednom mjestu meni poznatom.

Nebo je bilo tamno, zrak je mirisao na sutra,
na sljedeći dan, mjesec, godinu,
na vječnost bez nje.

Bojan Zdrale

FromRussiaWithLove1
Broj postova: 39
FromRussiaWithLove1 je objavio 14.5.2019 23:03

 

Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj
Koji će promijeniti baš čitavi svijet.
Prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve
Nisam rođen da budem heroj
O ne, ne, ne.
Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet…

 

La.Valse
Broj postova: 9422
La.Valse je objavio 15.5.2019 12:13

 

Bottha
Broj postova: 7070
Bottha je objavio 15.5.2019 19:30

"Life imitates Art far more than Art imitates Life".  

 

~Oscar Wild~

trunistine
Broj postova: 794
trunistine je objavio 16.5.2019 10:25

Niki Pardos - Suzana

 

 

 

Suzana ja umirem 
za nama ko pre 

Suzana ja umirem 
za nama ko pre 
ti svetska dama 
a ja momak sa Balkana 
ozenicu te 

Kazu olis kavijar 
decko ti je super star 
skupe lokaicje 
su tvoje destinacije 

To nosis seksi ves 
ti nosis samo kes 
a ovamo glumis 
da bez mene ne mozes 

Zasto si losa 

Suzana ja umirem 
za nama ko pre 
ti svetska dama 
a ja momak sa Balkana 
ozenicu te 

Misli da sam ja seik 
da mi cuka nije fejk 
zlatne kvake,zlatan tus 
sve je to za nista fus 

Po raca jezeru 
sunce na zalasku 
i vruce poruke 
dok smaram sena sastanku 

Zasto si losa 

Suzana ja umirem 
za nama ko pre 
ti svetska dama 
a ja momak sa Balkana 
ozenicu te 

Za nesrecnu ljubav 
tri flase na sto 
da pevam i placem 
moja balkanska rana je to 

Suzana ja umirem 
za nama ko pre 
ti svetska dama 
a ja momak sa Balkana 
ozenicu te

 

 

 

 

Civetta
Broj postova: 30340
Civetta je objavio 16.5.2019 21:11
Tresla se brd, rodio se mis.