Ilustracija: Josipa Uzelac, Index

"TAJ blaženi dječji san. Neodoljivo". Bio je to komentar prijateljice na poslanu fotku naše nove limačice kako spava. I bilo bi neodoljivo kada bi san i spavanje potrajali. Zapravo, mala i želi spavati, ali isključivo na našim rukama. Onoga trena kada je krenemo poleći u krevetić, mir i tišina poraženi su od gorkoga plača. Ako i prespava to da je polegnemo u krevet, Muž i ja bacamo oklade koliko dugo će joj trebati da se probudi. "Manje ili više od pet minuta?", pitam Muža. "Ma manje, ne budi naivna". Tako da nam dani prolaze isključivo noseći malu plačljivicu na rukama.

Uspavanke, relaksirajuća glazba za bebe, Mozart za bebe... sve to svira po cijele dane i noći.

Kuhanje ručka, nabavka, pospremanje, tuširanje moguće je izvesti tek kad se pojavi još jedan par ruku koji će poslužiti kao utjeha dok se ja bavim jednom od navedenih aktivnosti. Stručnjaci tvrde da je nemoguće razmaziti bebu do šest mjeseci starosti. Već jedino maziti. Kako onda objasniti činjenicu da dijete ne želi boraviti u kolicima ili krevetu duže od jedne minute? U trenutku kada pokušavamo sprovesti opaki plan stavljanja male u krevet, pitanje je hoćemo li uspjeti izaći iz sobe a da se ne oglasi mali alarm, nezadovoljan što uljezi pokušavaju napustiti prostoriju i želeći se možda istuširati ili skuhati ručak. Uspavanke, relaksirajuća glazba za bebe, Mozart za bebe... sve to svira po cijele dane i noći. I sve to pomaže. Ali pomaže nama da zaspemo prije nego mala.

Kako dijete staro mjesec dana svoje roditelje učini lažljivcima najgore vrste? Vrlo jednostavno. Na pitanja kako spava, odgovaramo nikako, žalimo se i jadamo, a onda nam se pojave gosti, a kćer prespava njihov posjet od prve do zadnje sekunde. "Pa dijete je anđeo, ne znam o čemu vi pričate!" Ili odemo baki i djedu, mala opet spava i treba je buditi da bi uopće jela. Stavljanje nove pelene opet prespava. Prespava cijeli dan, ali kad se vratimo kući, kada su mama i tata na rubu snage, ona je ima dovoljno da tulumari cijelu noć. I evo je opet na našim rukama.

Frendica je imala istu situaciju sa svojim mališanom pa ga je pokušala zavarati. Zamotala bi ga cijeloga u pamučnu pelenu, postavila u krevet a na njega stavila gumenu rukavicu punjenu brašnom kako bi mali imao osjećaj da je mamina ruka još uvijek tu kraj njega. Koliko se sjećam, teorija je pala na praktičnoj izvedbi. Ne preostaje nam ništa drugo do vježbanja mišića ruku noseći malu. I baš kada pomislimo da smo skužili ritam i želje djeteta, kada mislimo da možemo uspostaviti neku teoriju, mala plačljivica nas razuvjeri. Čak smo i grčeve proglasili gotovima, nestalima. Nije prošlo ni nekoliko minuta od uspostavljanja dijagnoze u korist nje i nas kada se opet pojavio neutješan, grleni plač koji prelazi u urlik. I traje, traje.

Pogled u retrovizor na dvije usnule ljepotice pun je ponosa i zadovoljstva

Ovih dana bila sam sama s kćerima. Zbog starije kćeri morale smo isplanirati dodatne aktivnosti i posjete jer dijete ne može provesti cijeli dan zatvorena u stanu. I krene pakiranje jedne i druge, svih njihovih potrepština. Kada starija kćer vidi što sve pakiram za ovu mlađu tada i ona mora ponijeti hrpu stvari koje nije ni dotaknula, vidjela ili poželjela već duže vrijeme. Ali odjednom, sve joj je to potrebno. Prvo iz stana do lifta izvezem kolica na kojima su obješene moja torba, ruksak starije i torba mlađe. Zatim izlazimo, zaključavamo vrata, pozovemo lift, nekako utrpamo ta kolica, te silne torbe i torbice, uspijevamo utrpati i nas u taj skučeni prostor. Klinke spakiram svaku u svoju autosjedalicu, nakon toga red je na torbama i torbetinama, zatim kreće rastavljanje kolica sa svim dodatnim košarama i taktično slaganje u gepek auta.

I evo ga, spremne smo, k'o da idemo na more. Zapravo, hoćemo li uopće uspjeti otići na more jer ne čini mi se da se u auto više može ugurati niti igla? Taj dan isti postupak ponovila sam nekoliko puta sve do konačnoga kada smo navečer stigle doma (s još više vrećica jer bile smo u nabavci) i kada sam ustvrdila da sam kilu i pol lakša. Koliko li je tek vremena potrebno roditeljima koji imaju više klinaca, a time i više stvari? Ono što je provjereno jest to da klinke vole vožnju autom i spavanje u autu. Što je cesta grbavija, njima je milija i padaju u dublji san. Šteta što cijena goriva ne dozvoljava duže vožnje, a time i njihovo duže spavanje. Pogled u retrovizor na dvije usnule ljepotice pun je ponosa i zadovoljstva. I tako zadovoljna pjevušim dok vozim. Pjevušim dječje pjesmice za koje inače tvrdim da mi već na uši izlaze van. Navike su zeznuta stvar.