Gospođin dnevnik: Kad je obitelj složna i organizirana, ništa ne može poći po zlu

Gospođin dnevnik: Kad je obitelj složna i organizirana, ništa ne može poći po zlu

Foto: Index

VOLIM ovo doba godine. Završne priredbe, od školskih do vanškolskih, redaju se jedna za drugom. Lijepo je kad djeca idu na puno slobodnih aktivnosti. Hvala bogu da im roditelji pomažu u ostvarenju njihovih želja. Slažu im rasporede za svako poslijepodne, odvoze ih i dovoze da bi mogli s ritmike stići u glazbenu školu, s tenisa na njemački, podsjećajući ih pritom na domaće zadaće i školske obaveze. Najgori je prazan hod. To pomno planiranje poremete jedino vanjski faktori. Uglavnom nema parkinga. Zato jedan od roditelja, tata najčešće, uvijek stoji s upaljena četiri žmigavca na nekom mjestu za invalide. Zna da to radi za dobrobit djeteta, pa ne želi pred njim gubiti živce. Ionako će sve što ga tišti riješiti reli vožnjom kroz grad. Organizacija je besprijekorna. Osim roditelja, u slobodne aktivnosti uključeni su svi pokretni članovi obitelji. Djeca moraju biti sretna. Moraju znati da se roditelji za njih žrtvuju i zato je završna priredba nagrada svima koji su u tome sudjelovali. Dogodi li se da se, sukladno broju slobodnih aktivnosti, poklope dvije ili tri priredbe u isto vrijeme, uvijek može uskočiti mamina najbolja prijateljica.

Prvi nastup

Srećom, moja kćer ide samo na ritmiku. Svake godine, završna produkcija održava se u kazalištu. Bez improvizacija, profesionalno, sa svjetlom, zvukom, ulaznicama. Nikada ništa nije zakazalo, svi sjednu na svoja mjesta i ostanu do kraja. Dobre koreografije, sretna djeca, zadovoljni roditelji, kraj godine. Posebno su ganuti oni čija djeca prvi put nastupaju u kazalištu. Veliko uzbuđenje i za jedne i za druge, znamo svi koji smo to prošli.

Imala sam kartu za mjesto u drugom redu. S tako lijepog mjesta u sredini, napokon ću i ja moći snimiti trominutnu solo točku svoje kćeri. Jako se veselila, jer dosad nitko nije uspio zabilježiti njezine nastupe. Ispred mene, u prvom redu, smjestili su se mama, tata, trogodišnji brat i baka malene djevojčice koja nastupa sa svojom grupom odmah na početku predstave. Najmlađi su uvijek prvi. Ujak malene i njegova djevojka sjedili su u petom redu. Nezadovoljni što su istrgnuti iz obitelji, pokušali su se nekako zamijeniti za mjesta. Malo ih je iznenadilo kako to da nitko nije htio iz prvog u peti red, ali što se može, izdržat će. Sad je najvažnije da njihove ljubimica dobro otpleše.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon uspješnog prvog nastupa popraćenog ovacijama, mama i baka morale su prokomentirati izvedbu. Samo kratko, između dvije točke, dok traje žamor. Nisu ni primijetile da se program nastavio, dok trogodišnji brat nije rekao da je žedan. Mama je tražila u torbi bocu vode, međutim, baka ju je preduhitrila. Mlade majke nemaju dovoljno iskustva. Dječarac je otpio gutljaj. Glasno je inzistirao na tome da sam drži bocu, ali ispala mu je iz ruke i otkotrljala se prema pozornici. Mama je hitro ugrabila bocu i rekla dječarcu da mora biti miran. U pravi čas jer sam počela snimati točku u kojoj nastupa moja kćer. Uhvatila sam savršen položaj, ali malome je i voda dosadila pa je odlučio prošetati ravno na pozornicu. Baš se lijepo namjestio u kadar. Baka mu se brzo pridružila. Od jedne bake ne može se očekivati okretnost, pa je ostala stajati na početku pozornice i držati unuka za ruku da ne pobjegne. Nije dugo trajalo. Tri minute. Kad su se djeca naklonila, baka se vratila na svoje mjesto. Javio se i ujak. Ožednio je, a baš je vidio dolje kod njih vodu. Baka mu je dobacila bocu vode, ali boca je pala u četvrti red. Nespretno je sve u tom mraku. Dječarac je postao nemiran. Mama ga je pokušala smiriti hranom, ali nije htio slane štapiće koje je našla u torbi. Kad ih je već izvadila, morali su se pojesti, pa je obitelj na brzinu nešto prigrizla. Tata je istrčao van preparkirati auto. Nije pozdravio sina i maleni se rasplakao. Za to vrijeme, već se peta grupa spremala za izlazak na pozornicu. Dječarac je plakao i zvao tatu.

Čokoladica

Srećom, ujak zna da njegov mali nećak najviše voli čokoladu. Zazvao ga je i dobacio mu Twix. Nije dobro procijenio. Vjerojatno zbog mraka. Čokoladica je otklizala prema sredini pozornice i maleni je potrčao za njom. Kao što su i naučile, mlade plesačice nisu se dale omesti i nastavile su sa svojom koreografijom. Završna točka mora biti upečatljiva. Mlada neiskusna majka nije se ni snašla, a baka je već trčala za unukom. Poput tigrice koja bdije nad svojim mladuncem, bacila se na njega da ga zaštiti od plesačica. Zaslijepljena svjetlima reflektora, izgubila je ravnotežu i pala. Maleni je uhvatio čokoladicu i pojeo je nasred pozornice dok se baka polako pridizala. Napokon se smirio. I ujak je bio zadovoljan. Plesačice su se naklonile uz gromoglasan aplauz. Tata je uspješno preparkirao auto i vratio se po obitelj.

Kad je obitelj složna i dobro organizirana, ništa ne može poći po zlu.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara