Sedmero djece otac držao zaključane u stanu u New Yorku godinama, o životu su učili iz filmova

Sedmero djece otac držao zaključane u stanu u New Yorku godinama, o životu su učili iz filmova

Foto: Press

ČUDNA priča o šestero braće i jednoj sestri koji su odrastali u New Yorku, ali nikad nisu smjeli izaći iz stana postala je temom dokumentarnog filma.

Braća Angulo (Bhagavan, 23, blizanci Govinda i Narayana, 22, Mukunda, 20, Krisna, 18, Jagadesh, 17) i njihova sestra Visnu živjeli su sa svojim roditeljima od socijalne skrbi u stanu na Manhattanu. Njihov otac Oscar stan je držao zaključanim i nitko osim njega nije imao ključ.

Svu djecu kod kuće je školovala majka, a sve što su naučili o vanjskom svijetu, barem su tako mislili, saznali su iz filmova. A njihovu priču u film "The Wolfpack" uobličila je redateljica Crystal Moselle i za njega prošli mjesec na Sundanceu osvojila veliku nagradu žirija. Šestero braće i njihova majka Susanne također su se pojavili na premijeri, ali na nju su stigli bez Visnu, koja je najstarija od sve djece, i koja boluje od psihičkog poremećaja.

Moselle je za priču saznala 2010. godine kad je upoznala braću prilikom rijetkog bijega u vanjski svijet. Kad ih prvi put vidjela imala je osjećaj kao da hodaju u "čoporu", a oči su skrivali sunčanim naočalama. Bio je to izgled inspiriran njihovim omiljenim filmom "Reservoir Dogs".

"Osjećala sam se kao da sam otkrila zaboravljeno pleme, osim što nije bilo s ruba svijeta već s ulica Manhattana", ispričala je. Nakon tog prvog susreta Moselle se polako sprijateljila s dječacima, polako zadobila njihovo povjerenje, te su je pozvali u njihov svijet, odnosno stan, kamo je ona sa sobom ponijela kameru. Kazala je da joj se majka, Susanne Angulo, polako otvorila te joj oca Oscara opisala kao "vrtoglavu vožnju".

Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Svi su iznimno bistri, ne poznaju nikoga iz vanjskog svijeta i gotovo nikad zapravo nisu otišli od kuće", stoji u opisu filma.

Braća su se najčešće zabavljala uprizorujući svoje omiljene filmove - radove Quentina Tarantina, Christophera Nolana i Martina Scorseseja. Kažu da su pogledali otprilike 5000 filmova u ovom nevjerojatnom zatočeništvu.

Ipak, prvi korak napravio je jedan od braće koji je pobjegao od kuće i na taj način prisilio ostale da se prilagode novonastaloj situaciji i počnu raditi prve korake prema društvu. "Fascinantno je za što je čovjek sposoban kad ga se sputa. Ipak, stvaran život je drukčiji. U stvarnom životu djevojka ti ne slomi uvijek srce. Dečki se još uvijek bore shvatiti to", kazala je redateljica.

Gđu. Angulo Moselle opisuje kao jednako sputanu kao i njezinu djecu, ženu koja se nije znala izvući iz onoga što ju je zadesilo. Njezin suprug Oscar u filmu se pojavljuje kratko. On je imigrant iz Perua, posvećen Hare Krishni, koji ima ozbiljnih problema s paranojom i alkoholom, objašnjava se u filmu. Nekoć je stremio postati glazbenik, a ljubav prema glazbi usadio je i svojoj djeci. Vjeruje da će ih New York "zagaditi".

I iako je priča više nego uvrnuta i u njoj sigurno ima osnova za otvaranje slučaja kod socijalne službe, Moselle napominje: "Stvar je u tome da su ova djeca među najnježnijim, najbistrijim, najznatiželjnijim ljudima koje sam ikad upoznala. Tako da je nešto očito ipak napravljeno dobro".

Prema pisanju Timesa, socijalna služba se i jest uplela u slučaj, nakon čega su djeca odlazila na razgovore kod psihijatra. U filmu ih se može vidjeti kako se svi redom bore s ogorčenosti koju osjećaju prema ocu koji ih je natjerao na ovakav život. Ipak, šestero od sedmero još uvijek živi u istom stanu - samo je 22-godišnji Govinda otišao od kuće.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara