Dvina i Stefany vratile se iz Afrike pune dojmova: Svidio im se matrijarhat, a često su ih i prosili

Foto: Darko Dovedani

DVINA MELER i Stefany Hohnjec vratile su se s dva mjeseca dugog putovanja po zapadnoj Africi Ladom Nivom. Djevojke su obišle Maroko, Mauritaniju, Senegal, Gambiju, upoznale razne kulture te se s puta vratile pune dojmova.

"Bilo je fenomenalno, napravile smo 19 tisuća kilometara, u početku je s nama bio i fotograf, ali je pred kraj putovanja morao otići, pa smo se Stefany i ja same bile vraćale iz Senegala u Zagreb. Upoznale smo na koji način funkcionira matrijarhalna kultura, imale svakakvih iskustava s korumpiranom vojskom i policijom, upoznale brojne kulture i njihove običaje, ma, imamo toliko iskustava da bi mogle danima pričati", kaže za Index Dvina.

"Sviđa nam se matrijarhat, žena odabere muškarca, a on joj ne smije reći ne"

Tijekom obilaska otočja Bijagos, djevojke su imale priliku proučiti kako funkcionira matrijarhat. "Matrijarhat nam se sviđa. Kod njih si žena odabere potencijalnog muža, a on ne smije odbiti njezin prijedlog, ako to učini, izopće ga iz društva, ali suprotno ne vrijedi. Ne znam bi li ja mogla živjeti u takvom društvu, to je vrlo neobično, pogotovo za ova naša područja gdje vlada patrijarhalni sistem. Možda ne bih živjela baš u takvom sustavu, ali negdje gdje ima više ravnopravnosti, svakako. Ali smo se smijale Stefany i ja da bi bilo odlično da si izabereš frajera, a on ti jednostavno ne smije reći ne", kaže Dvina.

Plaćanje mita djevojke su izbjegavale koristeći ili šarm ili autoritet

Jedna od negativnih pojava koju su doživjele tijekom svoje ekspedicije je sveprisutna korupcija među policijom i vojskom, no djevojke su znala kako se nositi s time. "U mnogim tim zemljama je korupcija na snazi, na nekim neprometnim područjima su barikade, te grupe uzimaju stvari u svoje ruke, ako ne platiti cijenu koju oni lupe bez veze, onda vas neće pustiti. To su onda natezanja, neke stvari smo rješavale šarmom, ali tamo gdje šarm nije palio, morale smo se postaviti autoritativno prema njima, uglavnom, na kraju nismo nigdje ništa plaćale. Jednom su nas zaustavili na cesti i optužili da nismo vezane bile, a imale smo pojas. Oni su tvrdili kako smo ga stavile tek kad smo stale i htjeli nam naplatiti sto eura kazne. Pa onda natezanje, takvih je situacija bilo puno", rekla nam je Dvina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vozile su tri dana i noći bez prestanka, zbog napornog tempa topili su se i kilogrami

Tijekom napornog putovanja djevojke su izgubile i pokoji kilogram, ali ne zato što im se nije sviđala hrana, već zbog napornog tempa. "Izgubile smo pokoji kilogram, ali više zbog tog načina putovanja, znale smo po tri dana i tri noći u komadu voziti, bez spavanja, mijenjale bi se za volanom svakih desetak, 15-ak sati. Ali jele smo dosta, tamo gdje nije bilo nikakvih restorana ili štandova, kuhale smo si na plinskom kuhalu", ispričala nam je Dvina. Dodaje kako su često spavale u šatoru i vrećama, no nije ih bilo strah, iako su se tu i tamo znale naći u neugodnim situacijama.

Bilo je nezgodnih situacija, kada smo ušle u Mauritaniju iz Senegala, oko 22 sata, i to jedva, jer se granica zatvarala, carinici su nas htjeli zaustaviti. Nisu nas htjeli pustiti dalje rekli su da moramo spavati u toj njihovoj stanici na podu, na nekoj deki, jer nigdje u okrugu od 70 kilometara ničega nema, ni rasvjete, ni ceste, i opasno je, smo pustinja i divlje životinje. Mi nismo željele ostati, prepucavale smo se s njima nekih 40 minuta, nisu nam htjeli dati putovnice. Na kraju su nas pustili i trebalo nam je pet sati vožnje brzinom od 15 kilometara na sat da dođemo do glavne ceste", priča Dvina.

"Dojmili su me se ljudi, pomagali su nam iz čiste dobre volje, nisu ništa očekivala zauzvrat"

Cijelo iskustvo s puta je impresioniralo naše pustolovke, a posebno su ih se dojmili ljudi koje su sretale. "Puno me toga stvarno fasciniralo, od matrijarhata do karavanskog grada Chinguettija u Sahari. Posebno su mi ostali u sjećanju ljudi, bilo ih je jako puno koji su nam pomagali u nezgodnim situacijama, i to iz čiste dobre namjere, nisu željeli nikakvu naknadu za to", priča Dvina. Djevojke nisu imale nikakvih problema sa zdravljem, a nadaju se da ih ni neće sustići neke posljedice, kao što su malarija ili neka slična bolest.

"Stefany su salijetali bračnim ponudama, ali nismo je nigdje ostavili, jer s kime bi onda dalje trgovali"

Da su baš željele, djevojke su mogle i zauvijek ostati u Africi i postati gospođe nekog crnoputog muškarca, jer su ih posvuda salijetali bračnim ponudama. "I mene su prosili, ali sa mnom je bio dečko, pa toga nije bilo previše. A Stefany nam je stalno bila na meti, na svakom graničnom prijelazu su pljuštale bračne ponude. I to nije ono `Hoćeš li mi biti cura`, već `Ti ćeš mi biti žena`. Ali je ipak je nismo nigdje ostavili, uvijek nam je trebala za sljedeći granični prijelaz, jer s kime bi onda kasnije trgovali", smije se Dvina.

Djevojke su se tek vratile, a već su im na pameti nove pustolovine. Kuju planove za obilazak nekoliko zemalja u Južnoj Americi. "Idemo u Južnu Ameriku, za nekih dva, tri mjeseca, planiramo obići Brazil, Venecuelu, Gvajanu i Surinam", otkrila nam je Dvina.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara