Poremećaj vrijednosti - zaslužuju li sportaši milijunske plaće?

Foto: ProsBeforeHos

SJEĆATE li se svog prvog posla? Mnogi počnu raditi već kao studenti, obično u restoranima brze hrane ili po raznim honorarnim poslovima sa studentskom satnicom od kojih 17 kuna po satu. Kad imate osamnaest, taj je novac vjerojatno sve što vam treba za izlaske i uobičajene troškove prosječnog tinejdžera. Blog Prose Before Hos donosi zanimljivu usporedbu plaća vrhunskih sportaša i malih ljudi.

Milijunski ugovori

Sad zamislite da ste Lebron James. Prva plaća prvog posla donosi vam krasnih 12,96 milijuna dolara, kroz tri godine. To je 4,32 milijuna dolara godišnje, 52.682 dolara po utakmici, odnosno 1100 dolara po minuti.

Nevjerojatni i često smiješno pretjerani iznosi koje primaju neki profesionalni sportaši graniče s ludilom. Jednako naporan rad ili odgovornost za živote i društvo nekim drugim zanimanjima ne donose ni približno jednake plaće. Dok mnogi prolaze godine školovanja ili napornog rada, kako bi jednog dana bili cijenjeni stručnjaci, sportski ugovor i dalje vrijede desetke milijuna dolara.

U Americi je 2009. godine prosječna plaća nekog vrhunskog košarkaša iznosila 5,84 milijuna dolara. Prosječni igrač bejzbola zarađivao je 3,26 milijuna po godini, hokejaš 2,4 milijuna, a igrač američkog nogometa oko 770.000 dolara.

Učitelj 700 puta manje vrijedan od košarkaša?

Sport je, kažu, jedino što djecu spašava od ulice i kriminala. Nije ni čudo, tko će izabrati 15-20 godina mučenja kako bi postao vrhunski neurokirurg i zarađivao "samo" 450.000 dolara godišnje, kad za igranje par sezona može dobiti i do 10 puta više? Socijalni radnik na račun će spremiti 46.000 dolara godišnje, dok će najbolje plaćeni učitelj za svoj rad dobiti samo 63.000 dolara. Prevedeno, osobe koje spašavaju živote, spašavaju razorene obitelji i traumatiziranu djecu ili oblikuju mlade umove koji će jednog dana preuzeti brigu o svijetu i društvu za svoj trud, rad i rezultate ne zaslužuju ni mali dio onoga što svojim trudom, radom i rezultatima zasluže neki od sportaša.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako i 450.000 dolara zvuči puno, usporedite to s 23 milijuna dolara koje je Kobe Bryant tijekom 2010. godine zaradio samo igranjem. To ne uključuje još desetke milijuna koje je zaradio kroz razna sponzorstva. Zašto trud i rad jednog košarkaša vrijede nevjerojatnih 100 puta više od truda i rada jednog neurokirurga ili 715 godišnjih plaća vrhunskog učitelja? Matthew Stafford, mladi igrač američkog nogometa iz Detroit Lionsa, zbog bolesti nije odigrao dio sezone, no to nije omelo potpisivanje ugovora vrijednog 26,6 milijuna dolara, i to samo za prvu sezonu. Alex Rodriguez, igrač bejzbola, za prošlu je sezonu ubrao 33 MILIJUNA DOLARA!

Moralna odgovornost ušutkana nagodbama

Osim ludih iznosa koji im pune bankovne račune, vrhunske se sportaše tretira kao bogove, njihov status ih ponekad izvlači iz nepodopština za koje bi "običan čovjek" glatko odletio iza rešetaka, a svaki pokušaj kritike ili neslaganja završava ušutkavanjem kritičara.

Bryant je optužbe za seksualno zlostavljanje riješio pozamašnim iznosom koji je isplatio na nalog suda. Mark Chmura vodi sportsku emisiju iako je bio optužen za seks sa 17-godišnjom dadiljom svoje djece, što je i priznao. Mike Tyson, optužen i osuđen za silovanje, izašao je iz zatvora nakon samo pola odslužene kazne. Obožavatelji ga i dalje vole, a nedavno je glumio i u hitu "Mamurluk". Bret Favre, optužen da je novinarski Jenn Sterger slao slike svog penisa, kažnjen je s mizernih 50.000 dolara zbog ometanja istrage. Toliko mu vjerojatno ispadne iz džepa dok vadi novčanik.

Navijači imaju moć

Problem nisu pojedini igrači, već cijeli sustav. Navijači moraju shvatiti da upravo oni imaju moć promijeniti to dekadentno precjenjivanje jer niti će igrači početi odbijati višemilijunske ugovore niti će klubovi te igrače prestati plaćati. Navijači su ti koji se moraju izboriti za jeftinije ulaznice, jeftinije dresove i bolje uvjete na stadionima, umjesto da novac odlazi jednom čovjeku koji, trčao po tom travnjaku ili ne, zarađuje jednako. Također, igrače moraju pozvati na moralnu i, ako treba, financijsku odgovornost za svoje skandale, a ne im opraštati sve za što bi drugoga osudili, samo zato što imaju jaki šut, dobru ruku ili brzo trče.

Uspjeh, novac i pokoja utakmica osvojena u zadnjoj sekundi lako mažu oči i sva logika pada u vodu. Sve se ovo, naravno, ne odnosi na sve sportaše, pa čak ni na većinu, ali tendencija davanja veće plaće sportašima, uz zanemarivanje ostalih zanimanja, za uspjeh u kojima su također potrebna velika odricanja, znanje ili sposobnost, više je nego očita.

Može li itko objasniti zašto je sposobnost zabijanja pobjedonosnog koša ili gola nekoliko stotina puta vrjednija od doktorove sposobnosti da vam spasi život? Štoviše, kritika nečijem omiljenom igraču u obožavatelju potiče izljev bijesa i izjave poput "Kad ćeš ti moći zabiti takav gol, onda se javi!", dok neprekidno kukanje o preplaćenim i bogatim doktorima služi kao usputna tema u razgovoru na špici. A i dalje nitko ne viče "Kad mi ti budeš znao ukloniti tumor s mozga, onda pričaj da su doktori preplaćeni." O manje "elitnim" zanimanjima da i ne govorimo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara