Foto: Pinterest

SVAKOME je njegovo djetinjstvo bilo lijepo, ali djetinjstvo u 80.- ima bilo je najljepše! I točka. Žalimo za našim djetinjstvom jer je ono obilježilo nas i nek se sve ostale generacije sakriju pred našom. Naša je najbolja.

Jer se danas sa osmjehom možemo sjetiti svih tih genijalnih trenutaka kada smo slobodno trčali ulicom u kričavo rozoj odjeći s gomilom plastičnih narukvica, kada su se dečki razmetali svojom kosom, i svi smo bili ludi za Michaelom, Madonnom, hevi metalcima, plastičnim barbikama i znojnicima oko ruke.

Da, imamo mi ustvari gomilu značajki za kojima patimo, ali smo se jako dobro prilagodili milenijskom vremenu pa se samo tu i tamo odamo sjetom za starim danima.

Ali, lako se možemo prepoznati, čak i ako na sebi nemamo raščupanu fudbalerku ili basketarku, platnene tenisice i kričavo rozi ruž na usnama. Danas smo samo obične moderne mame.

Ali nećemo svima nabadati na nos sve te divne stvari u kojima smo mi slobodno uživali.

Patimo od osjećaja krivnje zbog hrane

Svako mole nekome se otme uzdah - oh, k'o da se u našim danima pazilo što smo jeli. Ubijali smo se u masnom špekom i luku bez da nam je itko držao prodike o tome, jeli smo jabuke s drveta i jagode iz vrta, tamanili smo hrpe zapečene hrane, nitko nam nije objašnjavao što se sve nalazi u hrenovkama, nismo imali bljutave organske grickalice već smo tamanili što smo imali. A iako se danas često ponašamo kao policajci za stolom u dubine duše smo sretni što naša djeca nikada neće znati puno o našim starim prehrambenim navikama.

Te današnje cure i njihove frizure

Moderne klinke vole biti univerzalne, kako ima jedna imaju sve i još su za razliku od nas toliko nezainteresirane za sve ove vragolije koje smo mi tako rado trpali u svoju kosu. Kričave boje, špangice, natapirana gnijezda na glavi i gomila laka.

Danas curke ne vole čak ni obične pletenice, radije skakuću okolo sa svojom prirodnom kosicom i ne daju mami ni blizu da im ona složi jednu ludu divlju frizuru.

Živciraju vas sve te "nove" zvijezde

I nekada je bila gomila slavnih pjevača i njihovih pjesmuljaka. I nekada se znalo dogoditi da nekog pjevača znate samo zbog pjesme, jer, ruku na srce, to je jedina koju je napravio, ali ovih današnjih zvijezda je previše! I živcira vas svaka riječ vezana uz Biebera i sve ostale super kul današnje zvijezde, a da pritom s nostalgijom zavrtite guzom ako slučajno na radiju čujete neki stari hit. Primjerice od naših instant zvijezda poput New Kids on The Block-a!

Šminka za dečke!

Današnji se klinci s čudom čudom ako slučajno negdje vide slike našminkanog muškarca. Mi smo ustvari ti koji smo ih naučili što je točno za cure, a što za dječake, a ustvari - nama su bili jako dobro poznati likovi koji su se šminkali i bili su tolikooo kuuul! Sjećate se Bon Jovia, Skid Rowa, Poisona? Pa to je bilu must have u one naše super lude dane.



Po čemu se razlikuje Kanye West od Public Enemyja?

Realno - po ničemu. Repaju i hip-hopaju, ali kada vam vaše dijete danas pusti tristoti put neki super kul današnji rap hit vi sigurno okrećete očima. Gotovo da vam dođe da im izvadite neki svoj hit - Primjerice Jump Around i da skačete na jedno te istu pjesmu pred njima cijeli dan. Ali to je kul, vama bi to bio vrhunac današnjeg dana, a klinci bi vas samo gledali onim začudnim pogledom "To nije kul. To je užas. Mama gasi to, živciraš me".

Odi moli te van da te ne vidim!

Kada su nama naši starci rekli ovako nešto (svaki dan), to je bilo normalno i uobičajeno. Istorpedirali bi nas van na igru, na ulici bi uvijek našli još nekoga, ako ne i cijelo društvo pa bi mame i tate mogle uživati u svom carstvu bez nas. Sigurno ima dana kada se toga sjetite jer bi i vama dobro došla jedna takva "pauza" samo nažalost, sjeta nas podsjeti da takvih vremena nažalost više nema. Danas djecu "tjeramo" od sebe pred ekran, jer vani na ulici ne vladaju više djeca.

Pa mi smo po cijele dane trčali!

Rijetko je koje dijete iz 80.-ih bilo neaktivno, a da su tek rijetki išli na neki sport. Danas je sve obrnuto. danas djecu šaljemo na sportove samo da bi var malo bili aktivni, a kada se samo sjetimo našim mini bicepsa i čvrstih nogica koje su se penjale i bile prisutne na svakom milimetru ceste, drveta i krovova.

Ponekad se prisjetimo toga, ali teško da to djeci priznajemo kada danas na svakom ćošku čujemo samo "pazi","nemoj","spusti se","past ćeš", "dođi sjedni ovdje".

Što je to s današnjim crtićima i igračkama?

I mi smo imali i Štrumpfove i Scooby Doo-a i barbike i plastične autiće, ali ovo je danas prevršili svaku mjeru. Nove ekranizacije nisu ni do koljena našim crtićima. Naši su Štrumpfovi živjeli u gljivama, ane u New Yorku, imali smo desetak crtića na repertoaru, voljeli smo ih sve, a ne kao ovi klinci. Milijun crtića, a svi ludi samo za jednim-dva i onda svi moraju biti obučeni u taj crtić, igrati se tog crtića i imati samo originalne te i te igračke. Bez veze. Naša jedna kutija igračaka bila je tri put bolja od njihovih osam kutija igračaka. Mi smo se s njima barem igrali.



Mi smo imali dnevnike, pjesmarice i ljubavna pisma, a oni?

Oni imaju jedan ekran za sve to! Njima treba jedan lajk za izjavu ljubavi, a nama je trebao cijeli dan da smislimo pjesmu, nacrtamo nešto, da našminkamo trapavo usta i stisnemo papiru cjelov i još malo dezića da ga namirišemo. Naše su papirnate uspomene imale našu dušu, a njihove milijun bezvrijednih lajkova.

Da, i mi smo se prebacili na digitalno doba, ali nostalgija još uvijek čuči duboko u nama.

I recite vi što hoćete, ali naš je život bio bolji od vašeg. I točka!