Foto: 123rf

U INBOX nam se javila jedna zabrinuta mama koja osjeća da uopće ne bi trebala biti zabrinuta, ali stalno joj netko ima nešto za reći i više jednostavno ne zna kako da se osjeća.

"Moje će dijete uskoro napuniti godinu dana. Naravno da još uvijek ne govori, a nije još niti prohodao. Ja smatram da je ono apsolutno u okvirima normalnog razvoja. Vidim da me sve razumije. Zna pokazati kako ide pa-pa, zna pokazati da je veliki, zna pljeskati za svaki bravo koji sam sebi voli uputiti. Čak i kada ga pitam gdje je igračka, on bez razmišljanja hopsne na pod i otpuže prema njoj s velikim osmjehom na licu. Kada ga gledam ja sam najsretnija mama na svijetu i apsolutno sam ponosna na sve što moje dijete radi i zna. Uopće ne mislim da po ičemu zaostaje. No, svako toliko starije i iskusnije mame znaju me baš onako propisno podbosti da bi moje dijete u toj dobi svakako trebalo biti razvijenije. Da je to što moje dijete zna i može - premalo, da je gadno u zaostatku u odnosu na drugu djecu. Uvijek mi spominju primjere svoje djece koja su, prema njihovih riječima, u toj dobi već naveliko brljala, da su već hodala i mahala na sve strane.

Moje dijete još ne hoda, ali se sve više diže i drži za namještaj, ali i kada to vide spočitavaju mi da nikako ne smije hodati tako na prstićima. Pa onda ne valja ni to što se diže i što pokušava hodati jer ne čini to kako treba.

>>>Predvidite kada će vaše dijete progovoriti<<<

Osobno mislim da nijedna od njih nije u pravu, ali sam zbog njih stalno u nekom grču, u nekoj panici. Pa ispitujem našeg pedijatra, pretražujem forume, stalno promatram drugu djecu... I kada god dođem do zaključka da se ustvari ne bih trebala uopće brinuti, dođe baka, teta, poznanica i opet me baci u bed.

Problem je u tome što ja ustvari nisam toliko jaka da ih mogu samo tako ignorirati. Jednostavno nemam onaj stav da im se nasmiješim u lice i pošaljem ih sve u tri krasne stvari. Jer one uglavnom prilično navaljuju. "Moja djeca su znala više u toj dobi, daj provjeri je li sve okej. Naša je pedijatrica super ona će ti odmah dati uputnicu za sve preglede koji će trebati tvom djetetu.

>>>Kako se nositi sa savjetima, a da ne uvrijedite nikoga<<<

Ne, ne u toj dobi dijete mora znati više... Pa ne radi to ovako, radi to tako... Mene to toliko dotuče da više nisam u ništa sigurna. Svi govore drugačije, a iako jesam svjesna da se sve te starije mame uvijek malo preseravaju, jer mi se čini da su njihova djeca apsolutno najbolja po svemu (iako ja to ne primjećujem), uvijek mi nabiju taj osjećaj panike da nisam dobra mama, da nemam pojma što radim.

I više stvarno ne znam kako da se postavim. Što je najgore, stalno proučavam tu tematiku i vidim da stvarno nisam jedina jer sve mlade mame prolaze tu nekakvu po meni glupu fazu kada im okolina stalno pokušava nametnuti svoju pamet, ali onda opet ne znam - a što ako su u pravu? Što ako moje dijete stvarno kaska, hoće li moje ignoriranje učiniti neku štetu koju sam možda mogla ispraviti da sam ih stvarno poslušala?

Molim vas, pomognite mi, da vidim jesam li ja među rijetkima kojima se ovako nešto događa, trebam li početi slušati sve te iskusnije mame, ili da ipak sve ostane po mom. Jer ja stvarno mislim da je moje dijete savršeno zdravo i vjerujem svojim instinktima. Ali kada me poljuljaju sa svih strana, onda postajem nesigurna. Svjesna sam da je svako dijete drugačije, ali isto tako, i pedijatri nekada znaju dignuti paniku ako bebin razvoj nije onoliko brz koliko oni smatraju da bi trebao biti. Zbunjena sam. Pomognite mame!"