Foto: Facebook

AUTIZAM je definitivno jedan od onih pojmova s kojima se u posljednjih nekoliko godina konstantno susrećemo, a da mnogi od nas zapravo uopće nisu svjesni što taj termin uopće znači. 

>>>Ovo je istina o pričama da herpes može uzrokovati autizam<<<

Osim samog autizma, postoji, znate već, i autistični spektar - a i jedan i drugi pojam znači zapravo ovo - svako dijete s takvom dijagnozom drugačije je u potpunosti, jer svatko od njih ima nešto posebno, nešto u čemu razvojem malo kaskaju, te naravno nešto u čemu briljiraju.  

<<<Svjetski dan autizma: Stop diskriminaciji<<<

I baš je zato užasno pogrešno svako dijete s autizmom trpati u isti koš, posebno zato što takva djeca moraju dobiti priliku pokazati što mogu, za što su sposobni, prije nego ih se stereotipno i potiho stavi u stranu. 

Treba li vam dokaz?  

Ovaj dječak s autizmom napisao je knjigu i osvojio nagradu na literarnom natjecanju u svojoj školi. I ne, on nije samo literarni genijalac - on se svojski potrudio da završi svoj projekt i napravi ga najbolje što može. Baš kao i svako drugo dijete koje se prijavilo za natjecanje.  

"On strašno voli pisati i crtati, ali čak i kada je zapeo da na vrijeme dovrši svoju knjigu, bilo je trenutaka kada je osjećao da nije dorastao zadatku. Bilo je trenutaka kada je počinjao pa odustajao, mi smo ga bodrili, ali ga nismo željeli forsirati. I kada se već činilo da želi odustati otišla sam u školu i rekla učiteljici da on ipak neće dovršiti svoj zadatak. No kada me učiteljica pogledala izraza punog razočaranja pomislila sam - pa možda i nije dobro da mu pustimo da odustane. I tada mi je učiteljica rekla: Znate, svi se roditelji, ne samo vi, često boje gurnuti djecu izvan njihove zone ugode, boje ih se forsirati jer eto to su samo djeca - no to vam mama nije dobro. Pokušajte ga još ohrabriti, pokušajte ga nagnati da ne odustane, njemu će na kraju biti itekako drago što ste ga ipak nagovorili da nastavi.  

>>>Ulica Sesam uvodi novi lik da djeci približi autizam<<<

I zato smo nastavili. jednostavno smo mu rekli da nema odustajanja, a svaki put kada se činio malo dekoncentriran, pustili smo ga ga otpuše i onda opet podsjećali da nastavi.  

Sada nam je toliko drago. Čak i da nije dobio nagradu kao najbolji autor, on je svoju knjigu ipak dovršio, a činjenica da je nagrada sada u njegovim rukama, da su time nagrađene svaka njegova riječ, ideja i crtež, njemu je to takav vjetar u leđa i nadam se da će mu uvijek biti pouka da zaista može učiniti baš sve što počeli i za što se potrudi. 

Nije li to zaista važna lekcija, ne samo djecu s poteškoćama u razvoju, jer i svako drugo dijete zaista često treba nekoga tko će ih gurati. 

Pa makar se nama roditeljima ponekad čini da bi ih bilo bolje pustiti na miru. 

<<<Rani znakovi autizma<<<