Foto: Instagram

ŠPILJA pronađena u blizini antičkog hrama koji se nalazi u današnjoj Turskoj prozvana je "vratima pakla" nakon što bi svaka životinja koja bi joj se približila umrla iz neobjašnjivog razloga, piše UNILAD.

Špilja se nalazi u ruševinama antičkog grada Hierapolisa, a u drevna se vremena koristila za prinošenje žrtva bogu podzemlja Plutonu. Kad bi doveli bika ili kozu do tajanstvene špilje, oni bi umirali, no svećenice koje su ih dovodile ostale bi žive. Ljudi koji su im se previše približili također bi umirali. 

"Špilja je puna magle toliko guste i tajnovite da se jedva vidi tlo. Svaka životinja koja uđe u nju odmah umre. Kad sam unutra pustio vrapca, istog je trena pao mrtav", napisao je starogrčki povjesničar Strabo. U to se vrijeme vjerovalo da životinje ubija smrtonosni Plutonov dah.

Arheolozi koji su istraživali Hierapolis i sami su se uvjerili u njena smrtonosna svojstva kad su vidjeli ptice koje bi umirale čim su ušle u špilju.

Vulkanolog Hardy Pfantz s njemačkog sveučilišta Duisburg- Essen ovu je neobičnu pojavu objasnio isparavanjem većih količina ugljikovog dioksida uzrokovano seizmičkom aktivnošću iz podzemlja.

Mjerenja su pokazala da je razina ugljikovog dioksida najveća na visini od 40 centimetara od tla. Najveća je koncentracija izmjerena u zoru kad bi, tvrde znanstvenici, mogla ubiti i čovjeka unutar jedne minute.

"Svećenice su tijekom žrtvovanja životinja stajale na velikom kamenju i tako se činilo da imaju nadnaravne moći. Na toj su visini mogle provesti 20 do 40 minuta bez da se nađu u opasnosti. Nitko nije mogao ući u špilju bez gušenja, no ako bi na neko vrijeme zadržale dah, svećenice su se mogle uvući unutra do visine struka", objasnio je profesor Pfantz.