I dok se u hrvatskoj javnosti stalno govori o navodno velikoj ljubavnoj priči Bušića i njegove supruge Julienne, dok se njega proglašava “esencijom ljudske duše” i “idealistom u globalnom smislu”, dok se sustavno opravdava njegov čin otmice aviona punog nevinih ljudi, rijetko kada se išta piše o žrtvama Bušićevih akcija inspiriranih ekstremnim hrvatskim nacionalizmom. To nije samo ubijeni policajac Brian Murray, nego i njegova obitelj - supruga i dvoje djece - koji su ostali bez supruga i oca zbog Bušićevih fiksacija o tome da se nekakav tekstuljak njegova rođaka Bruna treba objaviti u New York Timesu. Da, koliko god to zvučalo suludo, Zvonko Bušić i sudionici su oteli putnički avion pun nevinih ljudi da bi New York Times objavio tekst njegova rođaka. 

 

Julienne Bušić se pak početkom devedesetih doselila u Hrvatsku, dobila posao u Ministarstvu vanjskih poslova, objavila nekoliko knjiga, davala intervjue i bila slavljena kao žena koja je zbog ljubavi prema suprugu pristala sudjelovati u terorizmu, a još više jer ga je vjerno čekala više od tri desetljeća da izađe iz zatvora. Za dio desne medijske scene Julienne Bušić je nacionalna heroina, no što je sa ženom koja je u Bušićevoj akciji izgubila svojeg supruga i ostala samohrana majka dvoje djece?

 

 

Kathleen Murray Moran, udovica policajca kojeg je ubila Bušićeva eksplozivna naprava, o svojem je iskustvu nakon Brianove smrti napisala i memoarsku knjigu “Life Detonated” (“Detonirani život”) koja je u SAD-u objavljena prošle godine. Murray Moran je nakon suprugove tragične smrti završila fakultet, kako bi imala bolji posao s kojim može zaraditi za odgoj svoje djece, te je postala srednjoškolska profesorica književnosti. Jedna je od osnivačica organizacije Survivors of Shield, koja se uspješno izborila za to da obitelji policajaca poginulih na dužnosti dobiju veća materijalna prava, a u drugom braku postala je majka i trećeg djeteta. No, nikad nije zaboravila na Briana, a svoju prvu ljubav, koju opisuje kao čovjeka koji ju je spasio od života u disfunkcionalnoj obitelji - sa samohranom majkom i sestrom ovisnicom o heroinu - i siromaštvu, te je prije par godina uspješno lobirala da se jedna ulica u njujorškom Villageu, u kojem se nalazi policijski centar za deaktiviranje eksplozivnih naprava, nazove po Brianu Murrayju, kako je prošle godine objavio New York Post.

 

Naročito je zanimljivo ono što je Kathleen Murray Moran ispričala za popularnu radijsku emisiju Snap Judgement, koja je 2015. emitirana na američkom javnom radiju NPR. U epizodi pod naslovom “Unforgiven” (“Neoprostivo”) Kathleen Murray Moran govori o tome kako je saznala da joj je suprug poginuo, ali i kako se počela dopisivati s Julienne Bušić koja joj se prva javila iz zatvora. 

 

 

Murray Moran priča kako je u televizijskom prijenosu gledala kako njen suprug odnosi eksplozivnu napravu koju su Bušići ostavili na postaji u New Yorku, nadajući se kako će se “otac vratiti dvojici svojih sinova” koji su u tom trenutku spavali. Opisuje kako je morala sinovima Chrisu i Keithu reći da im je “otac otišao u raj”, te da im nije uspijevala objasniti kako je Brian poginuo. Kada je primila vijest o smrti svog supruga, Kathleen je nekoliko sati bila u stanju šoka i sve je radila po automatizmu, sve dok nije došla njena majka u čijem se naručju rasplakala.

 

Nekoliko godina kasnije Kathleen Murray stupila je u novi brak i s drugim mužem dobila kćerku, a onda je jednoga dana dobila pismo iz zatvora koje joj je napisala Julienne Bušić. Kathleen opisuje kako je drhtavim rukama i s osjećajem gađenja otvorila pismo, te počela čitati kako u njemu Julienne Bušić izražava kajanje za svoje sudjelovanje u otmici aviona i smrti policajca. Osjetila je empatiju za Julienne, ali i bila zaintrigirana mogućnošću da osobi koja je sudjelovala u smrti njezina muža može napisati sve ono što drugim ljudima nije mogla reći. Tako se razvila pomalo čudna prepiska između dvije žene, od kojih je jedna sa svojim suprugom sudjelovala u okončanju života supruga one druge.

 

Murray Moran kaže da joj je Juliene Bušić napisala kako se razvela od Zvonka i da s njime ne želi više imati nikakve veze, nakon čega je njihova prepiska postala prisnija. Otkrile su da među njima ima dosta sličnosti, da oboje vole književnost, te su na neki način i postale bliske. Kathleen Murray Moran je na kraju napisala i pismo nadležnima u kojem se zalaže da se Julienne Bušić bude puštena iz zatvora.

 

 

Kada je Bušić puštena iz zatvora u prihvatilište, u kojem je morala boraviti godinu dana prije nego je bila posve slobodna, napisala je pismo Kathleen u kojem joj se zahvaljuje što se zauzela za nju kod odbora koji je odlučivao u njenom izlasku iz zatvora, te je dodala kako će se odseliti u Oregon, gdje su joj živjeli roditelji. Zahvaljivala se Kathleen na tome što je intervenirala u njenu korist, te joj je napisala da to nikad neće zaboraviti.

 

Dvije žene su konačno dogovorile i susret u New Yorku, u koji je Julienne Bušić nakratko doputovala na svojem putu za Oregon, kako je to predstavila Kathleen. Kada su se našle u restoranu u blizini Central Parka, Julienne je rekla Kathleen kako se opet vjenčala sa Zvonkom, kako lobira da ga se pusti iz zatvora i da se neće odseliti u Oregon nego ide živjeti u Hrvatsku. “Bila sam šokirana i pitala sam je zar se nije razvela od Zvonka”, objašnjava Kathleen, koja nije mogla vjerovati što se događa, te kaže kako je tada shvatila da ju je Julienne Bušić prevarila. Krenula je izaći iz restorana, a Julienne ju je zaustavila i pitala hoće li poslati nadležnima pismo u kojem se zalaže da se Zvonka Bušića pusti iz zatvora, Kathleen je pobjesnila i rekla da će učiniti sve da "ubojica njezinog muža ostane što duže u zatvoru".

 

Na kraju svoje priče za Snap Judgement Kathleen Murray Moran kaže da se “osjećala izmanipulirano od strane Julienne Bušić” te da je “bila pogreška što joj je pomogla”, ali da je tijekom njihova susreta u restoranu shvatila o kakvoj je osobi riječ te zauvijek završila s njima.