Screenshot: Youtube

NAJMISTERIOZNIJI spomenik u Americi nalazi se u okrugu Elbert u državi Georgiji. Izgrađen je 1980., a do danas se ne zna tko ga je sagradio. Zbog zlokobne poruke koja je urezana u njega povezuje se sa sotonistima, masonima i Novim svjetskim poretkom.

Radi se o granitnom spomeniku visokom 5,87 metara i teškom oko 110 tona. Sastoji se od središnjeg bloka oko kojeg su postavljene četiri masivne ploče, a jedna se ploča nalazi na vrhu i sve ih povezuje.

Na njemu je ispisano deset naputaka za čovječanstvo na osam najvećih svjetskih jezika: engleskom, španjolskom, kineskom, ruskom, hindskom, arapskom, hebrejskom i svahiliju.

Službeni naziv spomenika je Georgia Guidestones, a prozvan je i "američkim Stonehengeom". Brojni teoretičari zavjera zovu ga "Antikristovih deset zapovijedi" ili "Manifest Novog svjetskog poretka".

Što je na spomeniku

Nedaleko od spomenika postavljena je dodatna ploča na kojoj su navedene informacije o strukturi spomenika, jezicima koji su korišteni te visini, težini, astronomskim dodacima i navodnim graditeljima. Također je navedeno da je ispod spomenika zakopana vremenska kapsula, ali nisu uneseni datumi kad je zakopana, niti kad bi se trebala otvoriti.

"Neka ovo bude nit vodilja prema Dobu razuma", stoji na sredini ploče.

Na rubovima ploče nalazi se prijevod ovoga na četiri drevna jezika: babilonski, klasični grčki, sanskrt i drevni egipatski (ispisan hijeroglifima).

Deset zapovijedi

1. Održavaj čovječanstvo ispod 500 milijuna kako bi održao balans s prirodom.

2. Mudro upravljaj reprodukcijom poboljšavajući kondiciju i različitosti.

3. Ujedini čovječanstvo novim živućim jezikom.

4. Neka vladaju strast, vjera, tradicija i sve stvari s odmjerenim razumom.

5. Zaštiti ljude i nacije poštenim zakonima i pravednim sudovima.

6. Dopusti svakom narodu samoupravljanje, a međusobne razmirice neka riješe na svjetskom sudu.

7. Izbjegavaj sitničave zakone i nepotrebna pravila.

8. Osobna prava neka budu uravnotežena s društvenim dužnostima.

9. Cijeni istinu, ljepotu, ljubav i traženje harmonije u beskonačnom.

10. Ne budi rak zemlje, ostavi mjesta za prirodu.

Izgradnja spomenika

U lipnju 1979. muškarac pod pseudonimom Robert C. Christian pristupio je tvrtki Elberton Granite Fishing, zatraživši od njih da izgrade spomenik u ime "male grupe lojalnih Amerikanaca".

Objasnio je da bi ovaj spomenik trebao predstavljati kompas, kalendar i sat, te da bi trebao preživjeti katastrofe.

Direktor Elberton Granitea Joe Fendley pokušao ga je odvratiti od te ideje navodeći cijenu nekoliko puta veću od cijene bilo kojeg projekta koji je tvrtka do tad napravila, no Christian je troškove prihvatio. Dostavio im je model spomenika i deset stranica specifikacija.

Spomenik je predstavljen javnosti 22. ožujka 1980., a Christian je kasnije vlasništvo nad spomenikom i zemljištem na kojem je izgrađen prebacio na okrug Elbert.

Teorije o spomeniku

Do današnjeg dana nije se uspjelo potvrditi tko je čovjek iza pseudonima Robert C. Christian i tko je njegova "mala grupa lojalnih Amerikanaca", no postoje brojne teorije koje se vežu za njega.

Pri postavljanju spomenika lokalni je svećenik rekao da se radi o spomeniku za "štovatelje sunca, pripadnike kulta i obožavatelje vraga".

Neki teoretičari zavjera pseudonim R.C. Christian povezuju s Christianom Rosenkreuzerom koji je osnivač rozenkrojcerskog reda, mističnog društva koje je utjecalo na razvoj masonskih loža.

"Ovo kamenje treba razbiti u milijun komada i od ruševina izgraditi neki projekt", kaže američki aktivist Mark Dice koji tvrdi da su ove zapovijedi "dubokog sotonističkog porijekla", te da R.C. Christian pripada "tajnom sotonističkom društvu" povezanom s Novim svjetskim poretkom.
Alex Jones u svom filmu Endgame: Blueprint For Global Enslavement tvrdi da se radi o manifestu samoprozvane elite koja želi uništiti većinu ljudske populacije.

Najprihvaćenija je teorija koja tvrdi da spomenik predstavlja upute kako obnoviti civilizaciju nakon uništenja, a Brad Meltzer naglašava da je spomenik izgrađen u vrijeme hladnog rata i namijenjen kao poruka preživjelima nakon nuklearnog Trećeg svjetskog rata, kojih ionako ne bi bilo više od 500 milijuna.