Foto: Facebook

KAKO SMO nedavno pisali na Indexu, Britanac George Martin, vegan i pripadnik organizacije "Anonymous for the Voiceless", koja se bori za prava životinja, na svojem je profilu na Facebooku u svibnju objavio status koji je izazvao velik interes i pokrenuo polemike o neujednačenom odnosu ljudi prema životinjama.

>> Zašto koljete svinje, ali osuđujete ubojice pasa?

Status govori o drastičnim razlikama u tretiranju životinja - ljubimaca, divljih životinja i domaćih životinja koje nam služe za hranu - prikazujući ih kao etičke nedosljednosti, odnosno neopravdani šovinizam. Primjerice, nedavno objavljena vijest da je neki čovjek u Hrvatskoj sa šestog kata bacio psića i ostavio ga da ugine u mukama privukla je veliku pozornost i vjerojatno šokirala sve ljude koji su je vidjeli, no s druge strane mnogo je manje onih koje će na sličan način dojmiti fotografije klanja svinje.

Martinov status lajkalo je više od 7.000 ljudi, a podijelilo ga je preko 6.000. Ipak, u komentarima ispod njega nisu svi bili jednoglasno oduševljeni predstavljenim tezama.

Aktivističko idealiziranje prirode

U ovom nastavku zamolili smo Tomislava Janovića, filozofa s Hrvatskih studija u Zagrebu, da problem odnosa ljudi prema životinjama rasvijetli iz drugačije, etičke perspektive.

On je to učinio osvrnuvši se posebno na problem nelogičnog aktivističkog idealiziranja prirode, odnosno ignoriranja činjenice da životinje u divljini nerijetko pate čak i više od stoke za klanje, kao i zatvaranja očiju pred činjenicom da su resursi za ublažavanje patnji kroz koje životinje prolaze u ovom svijetu vrlo ograničeni.

Za početak, Janović primjećuje da je Martin u svom navođenju nedosljednosti u našem postupanju prema životinjama "zaboravio“ pridodati sljedeću nedosljednost:

Uzgajati, transportirati i ubijati, ako je to nužno, krave, svinje, piliće i ribe na "human“ način – dobro djelo.
Pokušavati skratiti muke životinjama koje teško pate u divljini – miješanje u prirodni poredak stvari.

Evo kako to objašnjava.

"Smatram da je ova nedosljednost veći problem od svih onih koje navodi Martin. Naime, predodžba o tome da životinje u divljini, za razliku od velike većine onih uzgojenih, žive slobodne i kvalitetne živote u prirodnim uvjetima, teško može izdržati čak i najjednostavniji empirijski test. Dovoljno je prošetati po prirodi ili zaroniti u more na nekoliko metara dubine.

Nasuprot romantičnoj predodžbi koju mnogi pobornici prava životinja imaju o životu u divljini, istina je puno sumornija. Dobar dio – možda čak i većina – neuzgojenih životinja živi živote za koje bi se moglo uvjerljivo tvrditi da su gori od neživota. Osim što najveći dio svoga kratkog vijeka gladuju, žeđaju, bježe od predatora te u stresu i strahu podižu svoje potomstvo, mnoge umiru u najgorim mukama – i to upravo zahvaljujući 'prirodnom poretku stvari'. Neumoljiva evolucijska logika nadmetanja za ograničene resurse i opstanka najsposobnijih implicira masovno rađanje i umiranje, ali ne i bilo kakav obzir za kvalitetu života, odnosno za kvalitetu smrti.

Priroda je izuzetno okrutna

Primjerice, neke ptice-grabljivice hrane svoje mlade uhvaćenim životinjama, npr. puhovima koje održavaju na životu koliko god je to moguće kako bi hrana bila na raspolaganju što duže i u što svježijem stanju. Kitovi ubojice satima se sadistički 'igraju' sa svojim plijenom, tipično bebama tuljanima, prije nego što ih dokrajče, a hijene i lavovi redovno proždiru svoju žrtvu – npr. nekoliko puta većeg odraslog gnua – a da ga prethodno ne usmrte, i to počevši od onih najmekših dijelova - želuca i iznutrica.

 
Imajući u vidu ovu nimalo privlačnu sliku, teško je ne zapitati se, zajedno s nekim moralnim filozofima (usp. članak Thomasa Sittlera): ako sve životinje s razvijenim živčanim sustavom, odnosno 'osjećajuće životinje', zaslužuju biti moralni objekti, tj. predmet naših moralnih obzira, zašto su iz toga isključene životinje koje žive u divljini? To je osobito čudno ako se uzmu u obzir upravo iznesene činjenice o lošoj kvaliteti njihovih života, ali i činjenice o njihovoj razmjernoj brojnosti – u odnosu na broj živućih uzgojenih životinja. Prema nekim procjenama (Tomasik), uzgojenih životinja ima oko 24 milijarde, dok samo sisavaca koji žive u divljini ima barem 4 puta više, dakle ne računajući ptice, kojih ima oko 60 milijardi, i ribe, kojih ima preko tisuću milijardi pojedinačnih primjeraka.
 
Naravno, svima je jasno da je iz praktičnih razloga nemoguće nešto sustavno učiniti za smanjenje patnji divljih životinja - iz čitavog niza razloga, od kojih je jedan remećenje ekološke ravnoteže. No teško je braniti stav da se praktična neizvedivost intervencije prema jednom dijelu navodno ugrožene populacije – divljim životinjama – može nadomjestiti fokusiranjem na moralni problem drugog, neusporedivo manjeg dijela populacije – u ovom slučaju na uvjete života i usmrćivanja domaćih životinja. Naime, vegetarijanci, vegani i drugi pobornici prava životinja teško mogu ispasti dosljedni ako potpuno ignoriraju uvjete života i smrti životinja koje žive u divljini.  'Učinimo barem nešto za domaće životinje, ako već ne možemo za divlje!' ne zvuči kao dobar argument, iako je daleko bolji od argumenta da divlje životinje žive kvalitetnije živote od onih uzgojenih.

Problem ocjenjivanja patnje

No kako uopće možemo znati da li životinje, ili druga bića općenito, zaslužuju naše moralne obzire, i koje obzire, i u kojoj mjeri? Jedini kriterij koji nam, kako se čini, stoji na raspolaganju jest kriterij posjedovanja neke vrste uma ili 'unutarnjeg života', odnosno posjedovanja dovoljno razvijenog središnjeg živčanog sustava koji biću omogućuje da podražaje iz vanjskog svijeta, koje prima putem osjetilnih organa, procesira tako da ih doživljava kao ugodne ili neugodne, s nekom gradacijom (ne)ugode. No budući da premalo znamo o naravi tog procesiranja, a onda i o načinu na koje životinje doživljavaju svijet, kako divlje tako i one pitome, čini se da je taj kriterij od vrlo ograničene praktične koristi.

Stvar dodatno komplicira teorijska mogućnost – koji su iznijeli neki ugledni filozofi, između ostalih Daniel Dennett i Peter Carruthers –  da životinje koje nemaju razvijene više kognitivne funkcije, sposobnost mišljenja i jezičnog izražavanja, ne mogu stvarno patiti, iako mogu doživljavati osjet boli ili ugode. Tipični primjeri takvih životinja bile bi ribe, gmazovi i vodozemci, a možda i ptice. Prema bihevioralnim reakcijama - koprcanju, otvaranju usta i sl. - možemo zaključiti da riba koju smo udicom izvukli na obalu doživljava neku vrstu boli ili patnje; no pati li ona stvarno, i u kojoj mjeri, to ne možemo znati. U tom smo pogledu manje nesigurni kad je riječ o sisavcima, osobito onim najinteligentnijim, poput čovjekolikih majmuna ili dupina. Ta stvorenja, čini se, pate vrlo slično nama, iako možda ne sasvim kao mi, zbog ograničenih kognitivnih sposobnosti u odnosu na naše.

Na kraju valja istaknuti zanimljivu činjenicu da većina ljudi kao intuitivni kriterij moralnog statusa bića različitih od nas - embrija, fetusa, novorođenčeta, čovjeka u komi, biljke, životinje, robota… - ne uzima kognitivne sposobnosti, primjerice inteligenciju, jezičnu sposobnost ili sposobnost racionalnog odlučivanja, već sposobnost doživljavanja. Drugim riječima, računala ili roboti koji bi bili savršeno slični nama, po svojim pametnim reakcijama, ne bi dosegli moralni status 'glupih' životinja, a kamoli moralni status odraslih ljudi, upravo zato što nemaju unutarnji život – barem dok ne konstruiramo robote s osjetima i emocijama. Kao što je već davno ustvrdio Jeremy Bentham, nije važno je li biće pametno ili glupo, komunikativno ili nekomunikativno, racionalno ili iracionalno; važno je da može osjećati patnju. To je, za ogromnu većinu ljudi, jedini relevantan kriterij moralnog statusa. A zašto je to tako, zašto je 'osjećajnost' jedina ulaznica za povlašteni klub bića koje zaslužuju obazrivost – to je pitanje na koje za sada ne postoji neki općeprihvatljiv odgovor."

Prijevod statusa Georgea Martina:

Zabodite nož psu u vrat: Ubojica životinja
Zabodite ga u vrat svinje: Krug života

Odrežite rog nosorogu: 'Smeće od krivolovca! Objesimo ga!'
Odrežite rogove biku: Obezrožavanje

Odrežite rep psu: Poremećeni mučitelj životinja
Odrežite rep janjetu: Podrezivanje repa

Ugurajte mački šaku u vaginu i napunite je spermom: Perverzni, uvrnuti zlostavljač životinja
Ugurajte šaku u vaginu krave i napunite je spermom: Umjetna oplodnja

Zaključajte mačku u kavez na 5 mjeseci: Zlostavljač životinja
Zaključajte svinju u prasilište: Osiguravanje kvalitete svinjetine

Ubijte lava i pozirajte za fotografiju s njegovim tijelom: Bit ćete demonizirani po svjetskim medijima
Ubijte svinju i pozirajte s lešom: „Krasno! Kada kreće roštilj?“

Uzgajajte pse isključivo za klanje: „Kakva užasna, bolesna ideja! Zatvorite to mjesto!“
Uzgajajte purane isključivo za klanje: „Oni su uzgojeni s tom svrhom!“

Nagurajte pse u plinsku komoru: Nacist
Nagurajte svinje u plinsku komoru: Hranidbeni lanac

Skuhajte pse na živo: Divlje; necivilizirano; groteskno
Skuhajte živog jastoga: Gurmanska večera

Odrežite mački komad kože s leđa: Zli, izopačen, zlostavljač bespomoćnih životinja
Odrežite dio kože s leđa janjeta: Uklanjanje nabora kože radi zaštite od muha – 'mulesing'

Zavrnite vrat grlici: Psihopat
Zavrnite vrat kokoši: Obiteljski uzgoj

Upucajte psa pištoljem za omamljivanje stoke u glavu: Monstruozni barbarizam
Upucajte kravu u glavu pištoljem za omamljivanje: Humanost

Oslobodite psa s kineske farme za proizvodnju mesa: Heroj
Oslobodite štakora iz laboratorija za eksperimentiranje: Terorist

Uzdržavajte se od jedenja onoga što povraćaju žohari: Normalno
Uzdržavajte se od jedenja onoga što povraćaju pčele: Ekstremno, pretjerano

Osudite nekoga zato što ozljeđuje pse ili mačke: Ljubazna, samilosna duša
Osudite nekoga zato što ozljeđuje svinje i krave: Militant; vjerski fanatik; nameće svoje svjetonazore drugima

Vodite neumornu kampanju protiv trgovine psećim mesom: „Divna osoba! Nastavite s borbom!“
Vodite neumornu kampanju protiv trgovine kokošjim mesom: „Idiot! Nikada ništa nećete promijeniti!“

Natrpajte pse u napućeni kamion na naporno putovanje od 1.000 milja za klanje u inozemstvu: „Mučitelj životinja! Smeće!“
Nagurajte ovce u natrpani kamion na naporno putovanje od 1.000 milja za klanje u inozemstvu: Izvoz dobara

Ubijte mačku na vjerskom festivalu i izrecitirajte molitvu zahvale nad tijelom: Necivilizirani barbarizam
Ubijte puricu za vjersko slavlje i izrecitirajte molitvu zahvale nad tijelom: Božić

Počupajte papigi perje: Bolesnik
Očerupajte gusku: „Ajme, ovi jastuci su tako udobni“

Ogulite kožu psu i nosite je: Izopačeni psihopat
Ogulite kravi kožu i nosite je: Modni izričaj

Uzgoj pasa na farmi: „Demonski! Djelo Sotone osobno!“
Uzgoj ovaca na farmi: „Bog ih je postavio ovdje radi nas“

Ubijte mačića i pojedite ga: „Kukavički nitkov! Kako možete ozlijediti stvorenje koje nam ne može uzvratiti!“
Ubijte kokoš i pojedite je: „Evoluirali smo tako da smo im nadmoćni. Ovo je svijet u kojem veća riba jede manju ribu.“

Lovite neku vrstu velike mačke do ruba istrebljenja: „Sramotno! Moramo poduzeti sve što je u našoj moći kako bismo ih zaštitili!“
Lovite neku vrstu velike ribe do blizu istrebljenja: „Želi li netko salatu od tune?