Foto: Getty images

U PRVOJ utakmici natjecanja u skupini Europa lige, pred više od šest tisuća gledatelja na Rujevici, Rijeka je poražena od AEK-a s 2:1. Goste je u vodstvo doveo Mantalos u 16. minuti dok je susret u egal vratio Josip Elez, četvrt sata kasnije. Konačni rezultat postavio je Christodoulopoulos u 62. minuti i zadao udarac riječkim snovima o europskom proljeću.

Nastavilo se tako grčko prokletstvo koje hrvatski klubovi nikako ne uspijevaju prekinuti, bilo da je riječ o Olympiakosu, PAOK-u ili AEK-u. U  posljednjih 20 godina hrvatski i grčki klubovi odigrali su ukupno 13 utakmica. Grci su slavili deset puta uz gol razliku 18:5 dok su svega tri susreta završila remijem. A čak ni ti remiji nisu nekakav uspjeh, jer je njima Panathinaikos izbacio Hajduk 1995. iz Lige prvaka.

Rujevica - nekad tvrđava, danas samoposluga: AEK potvrdio kako Rijeci ipak nije mjesto u Ligi prvaka

Ovaj dvoboj je između ostalog i potvrdio kako je za Riječane Europa liga ipak puno bolja i realističnija opcija jer, ako nisu u stanju na svom terenu pobijediti AEK, ali i Olympiakos, koji je usput rečeno jučer gotovo ponižen na svom terenu od lisabonskog Sportinga, onda nemaju što tražiti u najcjenjenijem klupskom nogometnom natjecanju, osim obarati negativne rekorde kao što je to godinama lijepo radio Dinamo.

Drugi pokazatelj da Rijeka, unatoč suprotnim najavama i brojnim tržišnim aktivnostima, nije na prošlogodišnjoj razini, jesu rezultati na Rujevici. Momčad Matjaža Keka donedavno nije bila poražena na svom terenu još od dvoboja s belgijskim Standardom iz rujna 2014. Niz od 43 susreta prekinuo je Dinamo 11. kolovoza, a onda su u svega mjesec dana stigla dva nova domaća posrtaja, od Olympiakosa i AEK-a.

Franko je onaj x-faktor koji očigledno nedostaje Rijeci

Unatoč tome što su na putu u skupine EL-a izbacili favorizirani Red Bull Salzburg te i dalje relativno dobro stoje u domaćem prvenstvu, dojam je da je današnja Rijeka puno manje kompleksna momčad no što je to bila. Prije svega, nedostaje joj onaj x-faktor koji je bio Franko Andrijašević ulascima iz drugog plana, a koji su tako dobro funkcionirali u Kekovoj nogometnoj viziji.

Riječani su bez sumnje i dalje kvalitetno popunjeni na većini pozicija te djeluju prilično opasno u ofenzivnim akcijama. Međutim, s obzirom na to da Slovenac tradicionalno inzistira na sustavu u kojem se napadači jako puno vraćaju i sudjeluju u obrani te tako svojski troše, jasno je kako nedostaje onaj Franko koji je svojim okomitim kretnjama iz sredine terena rastvarao obrambene linije protivnika.

Forsiranje centaršuteva bez robusne figure u protivničkom šesnaestercu je besmisleno

Također je jasno kako Matjaž Kek previše inzistira na ubačajima s krila koji često završavaju u "bunaru". Odlaskom Stefana Ristovskog ti centaršutevi prije svega nisu ni izbliza opasni i oštri, Makedonac je po tom pitanju bio bez premca u HNL-u, dok ni Gorgon ni Gavranović, iako u globalu kompletniji igrači, nemaju ni adekvatno pozicioniranje ni skok igru kakvu je imao Andrijašević.

Nogometaši Rijeke nakon dvoboja s AEK-om mantrali su u televizijske kamere kako se u Europi i najmanji pad koncentracije kažnjava kao da ih to na neki način oslobađa odgovornosti. Ovaj put na nekakvo silno europsko iskustvo protivnika jednostavno se ne mogu vaditi jer su nogometaši AEK-a u posljednjih šest godina odigrali svega dva europska pretkola, a da nijednom nisu pobijedili.

Rijeka je nekad dobivala ovakve utakmice; AEK nije ni iskusna ni pretjerano kvalitetna ni godinama stvarana momčad

AEK nadalje nije momčad koja se gradila godinama ni čiji igrači već sezonama igraju zajedno. U odnosu na lani Grci su također promijenili nekolicinu važnih igrača. Floskule su ono što slušamo kako je za uspjeh nužno najbitnije zadržati postojeći kadar. Većina europskih momčadi prisiljena je prodavati najveće adute, no one uvijek u rukavu imaju jednako kvalitetne, ako ne i kvalitetnije alternative.

Je li Mišković to napravio ili ne, ostaje vidjeti, dojam je da je ponešto zakasnio. No čak bitnije od toga, osjećaj je da su odnosi narušeni. Prvo odlaskom Ristovskog koji se danima povlačio po medijima, a zatim Gavranovića, čiji se bijeg u Dinamo u zadnji tren zaustavio. Razlozi pada forme moraju se tražiti upravo tu negdje jer ovo su susreti koje Rijeka donedavno dobivala. AEK ni po čemu nije sjajan, a na Rujevici su slavili bez tranzicije i iz dva prekida. 

Hajduk će pokazati je li ovo poraz koji znači oproštaj od europskog proljeća

Ipak, potpuno je pogrešno misliti da je ovim porazom, iako je riječ o domaćem kiksu protiv izravnog konkurenta, Rijeka izgubila sve šanse za drugo mjesto. Još je puno bodova u igri i sve je sasvim otvoreno. Povijest je pokazala da Europa liga nudi puno prostora i da su mogućnosti za kiks bilo koje momčadi prilično su velike. Poznavajući Keka, za očekivati je da će vrlo brzo opet posložiti kockice, a onda ni AEK u Grčkoj neće biti nemoguća misija. 

Ono što najviše poziva na oprez, a na što se Riječani nisu navikli jer su posljednje dvije godine vrlo rano ispali iz Europe, jest ta bitka na tri fronta koja ostavlja priličan trag na igračima. Ritam srijeda-nedjelja nešto je na što se ova momčad Rijeke tek mora naviknuti, a koliko će im trebati za to, saznat ćemo u nedjelju kad idu na noge Hajduku. Peti poraz od početka sezone bio bi prvi poziv na alarm...